Odvažiti se na sjećanje

Tu sam ja

  • Autor čita na turskom
    Sie benötigen den Flashplayer, um dieses MP3 zu hören.
  • Poezija Güra Gença
    Sie benötigen den Flashplayer, um dieses MP3 zu hören.

Pjesme pjesnika Güra Gença sa Kipra, na bosanski jeizk prevela Kerima Filan.

 

OVDJE SAM

Ovdje sam –

Nalik sam boci vina u koju je upao njen zatvarač vlastiti

Dotaknu li me, prevrnut ću se i sve iz sebe izliti

 

I ti i svi drugi (čak i ona) ostavili ste me,

ovdje sam, u zamci sam

na ovome tijesnom otoku

ni mira ni ljubavi

 

U predvečerje sam posljednjim novčićem

što sam ga kao dijete sakrio

buket uvelih ljubičica kupio

novac potrošio ... sebe potrošio ... još samo mogu puzati

 

mačke i psi griju se na toplini moga tijela

i debeljuškasti miševi hoće svoj dio

i muhe i vojnici svoj.

 

LEFKOŠA

Prevarila si me da-ostan-em-ovdje, Lefkoša

 

U tvojim podijeljenim stražnjim dvorištima pod pokorenim datulama,

Svikao sam na šutnju i tajnovitost među ovima drukčijeg jezika

U ermenskom sam groblju noćivao, bilo mi je dom,

Sanjao sam Izabel d’Ibelin, lijepo sam je vidio u snovima

Prodao sam ponos za ležaj izbačen iz nekadašnje kuće ljubavi

I za jedan istrošeni bicikl iz 28-e

Na tvojim ulicama starci osjete miris jasmina,

ja samo zadah vojničkog znoja i rana

Kad bi se čaplja, duga vrata, i bijela kao tvoje neudane djevojke

Spustila do tvojih ustajalih potoka, ali neće

 

Predugo je moje ime u tvojim ustima, ispljuni ga, Lefkoša

 

2006

 

POLJUBITI SMRT

Poljubi smrt! Poljubi je, neka ti se rastvore cvjetovi azelee na usnama

Neka gitara zasvira jednostavnu, veselu pjesmu

Neka majka zajeca

a otac neka padne po njenim koljenima

Život neka ostane tebi, i miris napudrane bebe

Život neka ostane vama, i krv što kapa iz napukle boce

Pune suza, umjesto da kapa iz vene

 

Smrt poljubi! Neka između majčina mlijeka i groba

Započne velika zabava

Neka tijelo promijeni boju, neka se uvija

od zadovoljstva sjećanja

Neka me osramoti moj vlastiti glas

Izazvan krikom što vlastitom kamerom snimam

vlastitu smrt

i vama je prikazujem

 

Poljubi smrt! Poljubi je, neka ti od mene pređe krik u kojem krvi nije ostalo

Neka ti ostane u nasljeđe božanski spokoj dostojanstva

I trud! Poljubi je! Poljubi je i saznaj

Šta to ludi pjesnici znaju da uvijek idu naprijed

Smrti u susret, njoj u zagrljaj.

 

NIJE PJESME NEGO VODU

 

Kiparskim pjesnicima

 

Još od Afrodite ovaj je otok otpad za ljubav

Kad god pokrenemo noge spletene korijenjem osvajača

Gomile kostiju zaškripe

Pod našom težinom

 

Zemlja je natopljena sokom smrti

Toliko da joj spasa nema

U poeziji,

Voda joj treba.

 

Od velike vrućine tope se stijene

I teku u potocima prema moru

Nepoznati jezici prže kao usijan bakar

 

Naša usta na silu otvorena

 

Puno je to poezije za jedan mali otok,

Ne pišite više,

Zasadite stablo!

Voda nam treba.

 

STAVRAKONNO, 29 GODINA KASNIJE

Mojim roditeljima

 

ı.

Na svom je mjestu vaša prva kuća

No ne mare za nju sadašnji ukućani

 

Škola postala crkva, u stražnjem dvorištu

sveštenik divovske tikve uzgaja

 

Većina bašči sasušene

Al’ trideset vrela i sad vodu daje

 

ıı.

Groblje prazno, zar su i mrtvi ustali

I otišli s iseljenicima

I skupa s nadgrobnim spomenicima

 

Selo i dalje onako, visi na rubu bezdana

Kao da će se baciti

Ako se ne vrate oni što su ga ostavili

 

ııı.

Zemlja dobrohotna, hoće onome ko nju hoće

I nebo ne bira, svod je za svakoga

 

Sve procvjeta, kad mu dođe vrijeme

Stabla plodove daju,

Kad je tako, vratit će se, nasmiješit će se

Oni koji su sve ovo ostavili.

 

2003

 

Gürgenç Korkmazel © Ergenç Korkmazel
Gürgenç Korkmazel na Kipra
Gürgenc Korkmazel, rođen 1969. godine u Paphosu u južnom dijelu Kipra, poslije rata iz 1974. je evakuisan u sjeverni dio Kipra u Lysi; u Turskoj je 1987. počeo studij, ali se poslije prvog semestra vratio na Kipar; tamo je ponovno započeo studij, ali se dvije godine kasnije ispisao; preselio se 1996. u Tursku i tamo živio četiri godine, potom je sedam godina živio u Engleskoj. Od 2003. ponovno živi na Kipru i radi kao izdavač i prevodilac; od 1992. godine je slobodni spisatelj (pjesme, kratke priče); objavio je čitav niz knjiga, među novijim su: Yolyutma, pjesme (Nikozija 2000), Augur, pjesme (Nikozija 2005), Tilki ve Cobanaldatan, prevod svih pjesama Tanera Baybara (Istanbul 2007), Yagmar Yüzünden, prva zbirka kratkih priča (Kipar 2008); godine 2009. je izdao dvojezičnu knjigu Short Stories From Modern Turkish Cypriot Literature; na njemački jezik su prevedene: Ein Ort so fern, dass er unerreichbar für mich, Keine Gedichte, sondern Wasser bitte, Arthur Rimbauds letzter Tag auf der Insel, Schmetterlingsschmetterer (iz: ZYPRIOTISCH-TÜRKISCHE POESIE HEUTE 20 Dichter, Famagusta 2008); sudjelovao je na mnogobrojnim međunarodnim književnim festivalima i radionicama.

 

Prevod Monika Carbe
Monika Carbe, rođena 1945. godine u Meiningenu / Tiringija; 1965–1971. studij germanistike, indologije i filozofije na Univerzitetu Marburg-Lahn; pisala i odbranila doktorsku tezu o Thomasu Mannu. Objavila je liriku i kratke priče u antologijama; 1999. godine je publikovan njen prvi roman Das Testament des Staatsanwalts, 2002. zbirka eseja Hundert Jahre Nazim Hikmet, izdavač: Wolfgang Riemann. S početka 90-ih godina prevodi tursku književnost na njemački jezik: tri knjige Saita Faika, klasika turske moderne, u suradnji sa Enisom Gülegenom: Ein Medari Maiyet Motoru(Lastkahn namens Leben), Kayip Araniyor(Verschollene gesucht) i Semaver (Der Samowar); 2002. je izdavačka kuća Ammann Verlag Zürich objavila njen prevod romana Resimli Dünya Nedima Gürsela pod naslovom Turbane in Venedig.