Odvažiti se na sjećanje

Snijeg

  • Autor čita na bosanskom
    Sie benötigen den Flashplayer, um dieses MP3 zu hören.
  • Schnee, Mile Stojić
    Sie benötigen den Flashplayer, um dieses MP3 zu hören.

Pjesma bosansko-hercegovačkog pjesnika Mile Stojića.

Snijeg

Bio je jedan grad u srcu svijeta
Njegove ulice žamorile su glazbom svakodnevice
Njegovi drvoredi šumorili dahom ljubavnika
Njegova jutra mirisala na prva izdanja novina i svjež kruh
Njegove gospođe šminkale lijepa lica, češljale plave kose
tražeći da svaki dan bude spomenik njihovoj ljepoti
Njegovi pjesnici patili su za njegovim gospođama
(tako je to u svim gradovima)
Bio je jedan grad
milovan hladnim planinskim vjetrom s okolnih brda
milovan svilenom djevojačkom maramom po licu
Njegovi uski trgovi pjevali su minaretima i zvonicima
Njegove ceste vodile su u budućnost i svijet

Bio je jedan grad na kraju svijeta
Njegove ulice prekrili su tamni oblaci, gust dim
Njegovi drvoredi posječeni su da bi se ogrijale promrzle ruke,
skuhala čemerna juha
Njegova jutra su mirisala na barut i usirenu krv
Njegove gospođe šminkale su lijepa lica, čupale crne kose
Da bi prekrile bore i podočnjake nesanice i straha
Bio je jedan grad
milovan kanonadama s okolnih brda
Njegovi uski trgovi šutjeli su samrtnom tišinom
Njegove ceste vodile su u poniženje i na onaj svijet

Bio je jedan grad u srcu svijeta
Čije su bogomolje preklinjale boga
da pošalje sudnji dan, kijamet
Čija su groblja bujala, bauljala pločnicima i ulicama
Sedam tisuća dana, sedam tisuća godina
Smrt se cerila na porodičnoj fotografiji
U zagrljaju najmilijih

Bio je jedan grad kog su napustili
i bogovi i ljudi, prekrili crnom maramom njegovo lice
I bacili njegove plavokose nimfe u naručje belzebubu
njegove mlade ljubavnice kiklopu za večeru
Bio je jedan grad kog su ostavili mudraci i pjesnici
Prepustivši obranu samo siromašnima i
prezrenima

Bio je jedan grad na kraju svijeta
što je gorio na vašem stolu kao upaljena buktinja
al nije mogao otopiti led, ogrijati tvrdokorna srca
Nije došao ni pljusak da spere pepeo i krv
Nije došao ni vjetar da otjera dim s ulica
suze s lica. Nije došlo ni proljeće da
izagna pupoljke, ozeleni grane, ni ljeto
Nije došla nada ni plavičasta utopija

Prošetala je samo zima kroz ranjene trotoare,
kroz razrovane ulice. Nevinost je ponovno
zablještala po krovovima
s prvim snijegom.

Sarajevo, ljeto 2009.

 

Mile Stojić © Mile Stojić
Mile Stojić iz Bosne i Hercegovine
Mile Stojić, rođen 1955. godine u Dragićini/Bosna i Hercegovina; živi u Sarajevu; studij južnoslavenske književnosti na Univerzitetu u Sarajevu (1974-80); lektor na Univerzitetu u Beču (1993-2002); novinar i publicista koji radi za različite medijske kuće u bivšoj Jugoslaviji, glavni urednik književnih časopisa Odjek i Lica u Sarajevu; pjesnik i esejista, objavio veliki broj knjiga, među novijim su Cafe Nostalgija, eseji (Zagreb 2008), Među zavađenim narodima, poezija (Zagreb 2009); bosanskohercegovačka ratna literatura u prevodu na njemački: In Schmerz mit Wut (Beč 1996); eseji Fenster, Worte. Ein bosnisches Alphabet (Klagenfurt 1998); pjesme Das ungarische Meer (Klagenfurt-Beč 2006); član je P.E.N. kluba i Udruženja književnika Bosne i Hercegovine; dobitnik je značajnih nagrada i priznanja: Brankova nagrada, Goranova nagrada, Kočićevo pero, Godišnja nagrada Društva pisaca BiH i dr.

 

Prevod Klaus Detlef Olof
Klaus Detlef Olof, rođen 1939. u Lübecku; živi u Zagrebu i Grazu; studirao slavistiku u Hamburgu i Sarajevu; od 1973. predaje na Univerzitetu u Klagenfurtu; težište rada: južnoslovenska književnost; dugi niz godina radi kao prevodilac koji južnoslovensku književnost interpretira i prenosi njemačkom govornom području; prevodi pretežno hrvatsku i slovenačku književnost, ali i sa srpskog, bosanskog, makedonskog u bugarskog na njemački jezik, prevodi autore poput Dževada Karahasana, Miljenka Jergovića, Zorana Ferića i Igora Štiksa; 1991. mu je za njegov obiman rad dodijeljena Nacionalna nagrada Austrije za literarne prevodioce.