Smelost sećanja

Pre nego što smo rođeni

  • Na makedonskom
    Sie benötigen den Flashplayer, um dieses MP3 zu hören.
  • Bevor wir geboren wurden, Nikola Madzirov
    Sie benötigen den Flashplayer, um dieses MP3 zu hören.

Izbor iz lirike makedonskog pesnika Nikole Madžirova u hrvatskom prevodu Borislava Pavlovskog.

PRIJE NAŠEGA ROĐENJA

Ulice su bile asfaltirane
prije nego smo se rodili i sva
sazviježđa već su bila stvorena.
Lišće je trnulo
uz rub pločnika.
Srebro se crnjelo na
koži radnika.
Nečije kosti rasle su
dužinom sna.

Evropa se ujedinjavala
prije našega rođenja i kosa
jedne djevojke se spokojno
širila površinom
mora.

POSLIJE NAS

Jednog dana netko će presaviti naše pokrivače
i poslati ih na kemijsko čišćenje
da iz njih istrlja zadnje zrno soli,
otvorit će naša pisma i poslagati ih po datumima
umjesto po pročitanosti.

Jednog dana netko će razmjestiti pokućstvo u sobi
kao šahovske figure na početku nove partije,
otvorit će staru kutiju za cipele
u kojima čuvamo otpalu dugmad s pidžame,
nepotrošene baterije i glad.

Jednog dana vratit će nam se bol u leđima
od težine hotelskih ključeva i
sumnje s kojom nam recepcioner pruža
daljinski upravljač.

Tuđa sažaljenja krenut će za nama
kao mjesečina za zalutalim djetetom.

KAD NETKO ODLAZI SVE ŠTO JE STVORENO VRAĆA SE

Marjanu K.

U zagrljaju iza ugla prepoznat ćeš
da netko nekamo ide. Uvijek je tako.
Živim između dviju istina
poput neonske svjetiljke što se koleba u
praznom hodniku. Moje srce sakuplja
sve više ljudi, jer njih više nema.
Tako je uvijek. Četvrtinu budnosti
trošimo na treptanje. Stvari
zaboravljamo još prije nego ih izgubimo -
bilježnicu iz krasopisa, na primjer.
Ništa nije novo. Sjedalo u
autobusu uvijek je toplo.
Zadnje riječi prenose se
kao nagnute kante u uobičajenom ljetnom požaru.
Sutra će se opet ponoviti isto -
lice će prije iščeznuća s fotografije
prvo izgubiti bore. Kad netko odlazi
sve što je stvoreno vraća se.

SJENE NAS MIMOILAZE

Jednog dana ćemo se sresti,
kao brodić od papira i
lubenica što se hladi u rijeci.
Nemir svijeta bit
će s nama. Dlanovima
ćemo pomračiti Sunce i
približavat ćemo se
s fenjerom.

Jednog dana vjetar neće
promijeniti pravac.
Breza će pred prag
poslati lišće u našim cipelama.
Vukovi će krenuti za
našom nevinošću.
Leptiri će svoj prah
ostaviti na našim obrazima.

Jedna starica svako jutro
pripovijedat će o nama u čekaonici.
I ovo što kazujem
već je rečeno: čekamo vjetar
kao dva barjaka na graničnom prijelazu.

Jednog dana sve će nas sjene
mimioići.

DANI KAD TREBA BITI SAM

Istina je da je grad
nikao kao posljedica laži
neophodne ljudima,
lončanicama i pitomim životinjama

(tako se snabdijevam
potrebnim opravdanjima).

Istina je da svi ljudi
izlaze iz zgrada
(kao da je zemljotres)
i s vazom u rukama
idu prema livadama.

Vraćaju se triput tužniji
s prašinom na dlanovima
i s nekoliko šumova
poput praznina u sjećanju.

Zatim
ponovno zajednička tišina.

DOM

Živio sam na kraju grada
kao ulična lampa kojoj nitko
ne mijenja žarulju.
Paučina je držala zidove zajedno,
znoj naše spojene dlanove.
U preobrazbama nevješto sazidanog kamenja
skrivao sam plišanog medvejdića
spasavajući ga od sna.

Danonoćno sam oživljavao prag
vraćajući se kao pčela što
uvijek se vraća na prethodni cvijet.
Vladao je mir kad sam napustio dom:

zagrizena jabuka nije potamnjela,
na pismu je bila marka sa starom napuštenom kućom.

Od rođenja se prema tihim prostorima krećem
i poda mnom praznine se lijepe
kao snijeg što ne zna da li zemlji
ili zraku pripada.

POVRATAK

Otvaram bojažljivo vrata
da iscrtam zracima granicu
na ćilimu.
Dođe mi pustiti glas,
ali odjek je nenamještene sobe
brži.
Nije moj taj znoj na kvaki
i lišajevi na mome vratu
ne pripadaju ovom svijetu.
Ostvario sam se u nekoliko
premazanih sjećanja,
moja duša je utrobni palimpsest
daleke majke.
Otuda premišljanje o povrataku
i tiho škripanje šarki na vratima.

Korakom bih proširio prostor
da umnožim zrnca praha
i dlake što padaju
dolje, zbog svjetlosti
uvijek bijele.

SVE

Sve je milovanje.
Snijeg sklapa krila
iznad brjegova, ja sklapam dlanove
iznad tvoga tijela kao metar
što se odmotava samo po dužini
iznad drugih stvari.
Svemir je postojao
da bismo se rodili na različitim mjestima,
domovina da nam bude duga
što povezuje dva vrta
koji ne znaju jedan za drugog.
I tako vrijeme proteče:
strah smo u sebi gajili,
ushićenje se rađalo kod drugih.
Naše sjene su tonule
u otrovne bunare,
izrečene riječi su se gubile
i pojavljivale kao komadići stakla na pješčanoj plaži,
prepolovljene i oštre.
Sve je sjećanje.
San je bio blizu,
daleko bijaše ono što smo sanjali.

 

Nikola Madzirov © Gerald Zörner / gezett.de
Nikola Madžirov iz Makedonije
Nikola Madžirov, rođ. 1973. u Strumici / Makedonija, gde i danas živi. Pesnik, esejista, književni prevodilac, urednik. Kao koordinator međunarodne mreže za liriku „Lyrikline“ zadužen za Makedoniju, a bio je i urednik za liriku književnog časopisa „Blesok“. Njegove pesme su prevođene na 30 jezika. Veliki broj objavljenih knjiga, aktuelno Premesten kamen (Izmešteni kamen) (Skoplje 2007), Vo gradot, nekade (U gradu, negde) (Skoplje 2004); Nekade, nikade (Negde, nigde) (Radovis 1999), Zaklučeni vo gradot (Zaključani u gradu) (Skoplje 1999); laureat nagrade Herbert Burda za autore iz istočne Evrope 2007, kao i velikog broja nacionalnih priznanja kao što su nagrade „Braća Miladinov“, „Studentski zbor“, „Aco Karamanov“. Njegove pesme su objavljivane u časopisima i antologijama u Severnoj i Južnoj Americi i Evropi; dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada i stipendija: „International Writing Program“ (IWP) na Univerzitetu u Ajovi / SAD; „Literarisches Tandem“ u Berlinu; „KulturKontakt“ stipendija u Beču; „Internationales Haus der Autoren“ u Gracu; „Literatur Haus NÖ“ u Kremsu i „Villa Waldberta“ u Minhenu.

 

Eine Übersetzung von Alexander Sitzmann
Aleksander Zicman, rođ. 1974. u Štutgartu/Nemačka; studirao skandinavistiku i slavistiku u Beču/Austrija; istraživač i predavač na tamošnjem univerzitetu; od 1999. bavi se i književnim prevođenjem sa bugarskog, makedonskog i sa skandinavskih jezika na nemački; autor dveju lingvističkih monografija, priređivač nekoliko antologija i tematskih brojeva časopisa, recenzent KulturKontakt Austria, Saveznog ministarstva prosvete, umetnosti i kulture, kao i za nekoliko izdavačkih kuća u zemlji i inostranstvu; 2004. dobio je Počasnu nagradu bugarskog ministarstva kulture, 2007, 2008, 2009. prevodilačke premije Saveznog ministarstva prosvete, umetnosti i kulture i brojne stipendije.