Rat i mir

Mjesečari

„Očigledno je da postoji obimna literatura o izvorima Prvog svetskog rata, a u srcu te literature uglavnom je bilo pitanje 'zašto?', 'Zašto je došlo do ovoga rata?'. Međutim, postoji problem s pitanjem 'zašto?', jer pitanje 'zašto?' vodi u smjeru kategoričkih, apstraktnih objašnjenja: 'Zašto se rat dogodio? Pa zbog imperijalizma, zbog nacionalizma, zbog trke u naoružanju, izaberi sam'. A kada uzroke počnete da grupišete na taj način, nagomilate ih jedan na drugi, stvarajući tako optičku iluziju da se uzroci postepeno okupljaju. Stavljate ih na vagu i kako se vaga naginje tako se igla kreće od mogućeg rata u vjerojatan rat do neizbježan rat. Dakle, ovi uzroci su na poslijetku toliko snažni da gaze druge opcije, gaze djelovanje pojedinaca koji su van vidnog polja, i na kraju ljudi koji su donijeli ovaj rat jednostavno postaju izvršitelji bezličnih historijskih snaga.

Ovaj rat se nije dogodio na taj način. Ovaj rat se dogodio zbog lanca, niza odluka, koje su napravljene na različitim mjestima, u različitim periodima od St Petersburga, Berlina, Beča, Beograda, Pariza pa čak do Londona, i njihov kumulativni rezultat je bio izbijanje ovog rata.

I, po mome mišljenju, tek kada ste to uzeli u obzir, tek onda bi trebalo postaviti pitanje 'zašto?', što se na kraju često svodi na pitanje 'ko?'. Ko je odgovoran za izbijanje ovog rata? Kada kažemo 'zašto?', obično mislimo 'ko?'. I čini se da je sasvim razumno postaviti ta pitanja, ali treba dozvoliti da pitanja 'zašto?' i 'ko?' proizađu iz odgovora na pitanje 'kako?', a ne obrnuto. Umjesto odluke da je u pitanju bio 'imperijalizam', pa prema tome hajdemo pronaći puno primjera imperijalizma, ili 'krivi su Nijemci', pa hajde da pronađemo puno primjera gdje su Nijemci bili zločesti, treba pitati koje su to odluke koje su donijele ovaj rat a onda reći: 'OK ko je donosio te odluke i zašto?'

Izabrao sam naslov Sleepwalkers (Mjesečari) ne zato što sam smatrao državnike iz 1914. godine kao doslovne mjesečare jer mjesečar nije svjesna osoba, ne možete mjesečara smatrati odgovornim za ono što on ili ona radi u svom snu. Dakle, oni nisu bili mjesečari u tom smislu. Metafora je trebala da funkcioniše u jednom drugom smislu, trebalo je da evocira ideju o ljudima koji su sposobni – jer mjesečari to jesu – da formiraju namjeru i provedu tu namjeru u djelo, na naizgled vrlo razuman način, ali [u stvari] oni imaju vrlo ograničenu svijest o širem kontekstu svojih postupaka i širokim posljedicama onoga što oni rade. Dakle, oni mogu misliti da pakuju torbe da idu na odmor, dok se u stvari nalaze u kupatilu u petnaest do četiri ujutro.

Oni mogu raditi nešto naizgled razumno, ali dugoročne posljedice su izvan njihove svijesti, pa prema tome oni imaju vrlo ograničen oblik racionalnosti. To je ono što sam htio uhvatiti; tu ideju o ljudima koji mogu djelovati na razuman i ciljan način, ali koji imaju nerazvijen osjećaj za krajnje posljedice svojih postupaka.“

 

 

Christopher Clark ©  Anemon Productions
Christopher Clark
Rođen u Australiji, Christopher Clark je profesor moderne evropske historije i saradnik je na St. Catharine koledžu na Sveučilištu u Cambridge-u. Autor je brojnih knjiga, među kojima Sleepwalkers, How Europe Went to War in 1914 (Mjesečari, kako je Evropa ušla u rat 1914.). Dobitnik je brojnih nagrada, uključujući i Wolfson nagradu za historiju 2007, i Nagradu njemačkih historičara 2010.