Umjetnost protiv zaborava

Inovativne prakse kulture sjećanja

Intervju sa Sašom Šimpragom

Saša Šimpraga | Fotografije: Saša Šimpraga

Razgovor sa Sašom Šimpragom , publicistom i aktivistom iz Zagreba, o oblicima kulture sjećanja i privremenim umjetničkim projektima kao što je Virtualni muzej Dotrščina.

Kada ste pokrenuli inicijativu za osnivanje Virtualnog muzeja Dotrščina i kako je došlo do suradnje s Documentom pod čijim okriljem je projekt proveden?

Prvu suradnju s Documentom imao sam na njihov poziv i u svojstvu poznavatelja povijesti Zagreba. U sklopu njihovog programa kulture sjećanja tj. projekta studijskih posjeta mjestima vezanim uz Drugi svjetski rat, osmislio sam program posjeta određenim zagrebačkim lokacijama. Čitav je projekt za cilj imao afirmirati zapostavljenu antifašističku prošlost Zagreba. Na temelju te suradnje predložio sam osnivanje virtualnog muzeja kao mog autorskog projekta u sklopu Documentinog programa kulture sjećanja.

Projekt je započeo 2012. godine kada je muzej službeno otvoren, i kada je na glavnom zagrebačkom trgu bio postavljen njegov prvi postav na temu u Dotrščini ubijenih pisaca i publicista, a na prostoru spomen-parka realizirana prva memorijalna intervencija koja je izvedena kako sam ju i zamislio. Nekoliko tisuća bijelih vrpci zavezanih oko stabala na prostoru parka imalo je zadaću neposredno prikazati brojnost stradanja na tome mjestu.

Što čini Virtualni muzej, kako je predstavljen, gdje se može posjetiti i zašto je važan za Zagreb?

Virtualni muzej (VMD) je u osnovi internetska stranica, koja daje osnovne informacije o mjestu i njegovoj povijesti. Zamišljeno je da se stranica s vremenom ispunjava dodatnim sadržajima. Osim same stranice, muzej djeluje i u stvarnom prostoru i to kroz godišnje tematske postave u javnom prostoru Zagreba, odnosno kroz privremene memorijalne umjetničke intervencije koje se na temelju javnog natječaja izvode jednom godišnje na prostoru spomen-parka. Dakle, uz istraživački i izlagački dio, zastupnjena je i angažirana suvremena umjetnička produkcija.

Važnost muzeja prije svega vidim u činjenici da je Dotrščina od devedesetih de facto izbrisana iz kolektivne memorije, a to je nešto što projektom nastojimo ispraviti. Naime, na Dotrščini je ubijeno nekoliko tisuća građana Zagreba i okolice, ali i drugih i radi se o mjestu najvećeg zločina u povijesti grada pa je važnost toga mjesta očita. Uz Dotrščinu, drugi zagrebački toponim sigurne smrti, odnosno mjesto masovnih egzekucija, bio je Rakov potok. S obzirom na tragičnu povezanost ta dva mjesta, postoje planovi da i taj lokalitet uključimo u projekt.
Važnost projekta vidim i u činjenici da danas u Hrvatskoj ne postoji javno dostupni muzejski postav koji bi kroz znanstveni pristup predstavljao razdoblje NOB-a kao važno i formativno razdoblje za suvremenu Hrvatsku, budući da je upravo antifašistička borba nešto iz čega je izniknula prva hrvatska republika i njene današnje granice.

Kakva je uloga dizajna u projektu?

Dizajnersko rješenje stranice i popratnih materijala osmislili su Niko Mihaljević i Petra Milički. Sam web muzeja doživio je znatne pohvale, a uspješno dizajnersko rješenje populariziralo je projekt i u tom segmentu vizualne kulture. Osobno smatram da je dizajnersko rješenje stranice Virtualnog muzeja Dotrščina antologijsko rješenje hrvatskog dizajna.

Tko su još suradnici na projektu?

Na projektu VMD-a glavna i operativna suradnica mi je Tamara Banjeglav, a projekt u različitim segmentima ostvaruje suradnju s različitim profilom stručnjaka i zainteresiranih. Primjerice, autorica prvog postava bila je Nataša Mataušić iz Hrvatskog povijesnog muzeja, a autori nekih od tekstova nastalih za potrebe muzeja su prof. dr. sc. Tvrtko Jakovina i akademik Dušan Bilandžić.

Na prvom javnom natječaju za privremenu memorijalnu umjetničku intervenciju Virtualnog muzeja Dotrščina 2013. godine pobjedio je Davor Sanvincenti s radom „Spiegel im Spiegel“. O kakvom je radu riječ?

Na prvi javni natječaj pristigla su 23 rada, od kojih je bilo i nekoliko vrlo kvalitetnih. Odlukom žirija, koji su osim mene činile i povjesničarka umjetnosti Lidija Butković Mićin i vizualna umjetnica Ana Elizabet, pobijedio je rad Davora Sanvicentija. Sanvincentijeva suptilna intervencija odlično je dogovorila na propozicije natječaja. Rad uključuje zvučnu šetnja s intervencijama malim ogledalima u šumi i tako privremeno konstruiranom šumskom dvoranom. Dramaturški dio nastao je u suradnji s Ivanom Sajko, a glazbena podloga bio je komad „Spiegel im Spiegel“ suvremenog estonskog skladatelja Arva Pärta po kojem je rad i dobio ime.
Posjetitelji na ulazu u park preuzimaju slušalice i kartu i upućuju se na polusatnu šetnju koja završava u dolini grobova. Rad je predstavljen publici povodom Dana oslobođenja Zagreba i bio je dostupan na prostoru parka kroz mjesec svibanj, a zabilježili smo stotinjak posjetitelja koji su preuzeli slušalice i othodali šetnju, odnosno ciljano došli vidjeti rad i park.

Hoće li se natječaji za privremene umjetničke intervencije na Dotrščini nastaviti?

Rad VMD-a u znatnoj se mjeri provodi kroz počasni rad tj. volonterski. Dio programa, a to su postavi u gradu i umjetničke intervencije u parku, nužno traži određena produkcijska sredstva te projekt u tome smislu konkurira na javnim natječajima Ministarstva kulture i Grada Zagreba. Natječaj i realizacije ovise isključivo o tim sredstvima, a u planu je da se ostvari određeni kontinuitet. Nadamo se da će javni natječaj za novu intervenciju biti raspisan u prvoj polovici 2014. godine, tj. ukoliko na natječaju dobijemo neka minimalna produkcijska sredstva od Ministarstva kulture, s obzirom da Grad Zagreb nije podržao projekt. Treba reći i da su tražena sredstva u visini svega nekoliko tisuća kuna.

Koja je posebnost Virtualnog muzeja, koje su mu prednosti i planovi za poboljšanje?

Činjenica da se spomen-park Dotrščina polako vraća na mentalnu kartu stanovnika i stanovnica Zagreba pokazatelj je uspješnosti projekta i njegov glavni cilj. Na događanju u parku povodom lansiranja projekta prve godine bilo je manje ljudi nego druge, dakle, broj polako raste. Pritom je zamjetna i promjena u profilu publike. Dok su to ranije bile isključivo starije osobe, sada je primjetan broj mlađih kojih je podjednako pa čak i više. To vidim kao posljedicu rada muzeja i programa koji su ostvareni unutar projekta. Utoliko je prednost projekta što se mjestu sjećanja ne prilazi isključivo komemorativno, već inovativno, a to onda širi publiku i priču.
Za ovu godinu u planu je i održavanje prve memorijalne utrke, u suradnji s Ligom Dotka koju je inicirao i vodi Jasmin Jašaragić, a koja je indirektno pokrenuta kao posljedica rada projekta, odnosno paralelno kad i sam muzej. U takvom pristupu vidim još jedan iskorak muzeja prema drugačijem tipu publike, čime se također na neki način i sam projekt uspješno širi. Od 2013. godine u procesu je i rad na scenariju za dokumentarni film o Dotrščini koji će na poticaj projekta snimiti Jadran Boban, autor hvaljenog filma Duhovi Zagreba.
U perspektivi zamišljeno je da se projekt VMD-a proširi i na nešto što sam nazvao Antifašističke topografije Zagreba, projekt koji bi na jednome mjestu davao informacije o nizu događaja, osoba i lokacija vezanih uz povijest antifašističke borbe na protoru Zagreba, a koji bi uz tu temeljnu informativnu funkciju imao i svoj izvedbeni katakter. Naime, pojedne lokacije poslužile bi kao inspiracija za umjetničke i druge privremene intervencije na autentičnim lokacijama po gradu, čime se istovremeno educira i osnažuje memorija.

Jeste li zadovoljni povratnim reakcijama, možete li vidjeti pozitivne pomake u društvu?

Temeljni cilj projekta Virtulani muzej Dotrščina je vraćanje toga mjesta u kolektivnu memoriju. Od početka rada projekta zabilježili smo povećani interes za Dotrščinu, a osobito mi je drago da je 2013. godine, u sklopu Documentinih aktivnosti, spomen-park po prvi put organizirano pohodila i jedna zagrebačka gimnazija. Općenito na različite načine nastojimo prodrijeti u kulturni mainstream, a to je proces. Utoliko je i npr. pjesma o Dotrščini koju na poticaj projekta napisao Aleksandar Hut Kono dio strategije kojom u kulturnu povijest grada upisujemo novi sadržaj, nadograđujemo postojeći i izgrađujemo kulturu sjećanja.
U sklopu projekta pokrenuli smo i neke komunalne inicijative za poboljšanje javnog prostora parka, popravak nekih od oštećenih spomenika, što je dijelom već i izvršeno čime smo i kod nadležnih službi potaknuli veći interes za spomen-park. Željeli bi i da park na ulazu dobije veliku info kartu sa svim spomenicima i osnovnim podacima o mjestu, a ove bi godine na inicijativu platforme 1POSTOZAGRAD park trebao dobiti i pumpu s besplatnom pitkom vodom s obzirom da je riječ o najvećem zagrebačkom gradskom parku i popularnoj rekreacijskoj zoni.

Zapažen je bio i Vaš projekt crnog pavljona izveden 2013. godine na zagrebačkom Cvjetnom trgu. O kakvom je projektu riječ?

Ponuda da realiziram projekt koji bi tematizirao Jasenovac došla je od Srpskog narodnog vijeća iz Zagreba na temelju rada na Virtualnom muzeju Dotrščina. Umjesto na prostoru memorijalnog centra Jasenovac, predložio sam edukativni paviljon u centru Zagreba, što je i realizirano. Projekt je ostvaren u suradnji s arhitektom Davidom Kabalinom koji je paviljon projektirao i dizajnerom Nikom Mihaljevićem. Sažet u sintagmu arhitekura sjećanja, paviljon kroz više suptilnih elemenata asocira i prenosi poruku. Pročišćenog sadržaja, paviljon je nudio samo osnovne informacije o logoru, poput one da je u sklopu toga sustavnog zločina tamo ubijeno najmanje 20 000 djece ispod 14. godina starosti, a za koje znamo ime i prezime. Upravo zbog pristupa, prije svega namjerne svojevrsne subverzije, elementa iznenađenja, oblikovanja i lokacije, posjećenost pavljona bila je ogromna.

Planirate li još neke projekte sličnog tipa?

U pripremi je nekoliko različitih projekata, npr. jedan koji će se baviti nestalim osobama u zadnjem ratu i, između ostalih, za ovaj projekt Goethe-Instituta "Dvostruki teret" u okviru kojega će u Koprivnici biti realiziran moj prijedlog projekta Mapiranje na temu holokausta.

Kultura sjećanja nije jedino područje vašega rada, a nekim radovima pribjegavate i političkoj subverziji?

Kroz artivističke intervencije izveo sam nekoliko radova koji su bili reakcija na aktualnu situaciju. No, moj angažman je raznolik. Primjerice, jedan recentniji rad je spomen-obilježje Fedoru Kritovcu kojim sam odao počast osobi čiji rad izuzetno cijenim, a ujedno i pokušao ukazati na mogućnost drugačijeg pristupa bilježenju sjećanja u javnom prostoru od npr. pošasti koja vlada Hrvatskom, a to su anakroni spomenici kao forma koja bi odavno trebala biti mrtva.

Saša Šimpraga je publicist i aktivist iz Zagreba. Autor je knjige „Zagreb, javni prostor“ i osnivač i voditelj volonterske platforme 1POSTOZAGRAD usmjerene na poboljšanja grada i javna dobra. Autor je niza umjetničkih intervencija. U području kulture sjećanja, autor je projekata kao što su Virtualni muzej Dotrščina i Crni paviljon kojim je 2013. obilježena godišnjica proboja logoraša iz koncentracijskog logora Jasenovac.
Linkovi o temi