Kulturno obrazovanje

Kulturno obrazovanje

Foto Damir Žižić
Razgovor s Anjom Schütze

Foto Damir Žižić

Cilj je brojnih međunarodnih deklaracija i konvencija osigurati pravo na kulturno obrazovanje kao temeljno kulturno pravo. Pojam kulturnog obrazovanja postao je vrlo popularan, no o čemu je tu zapravo riječ? Anja Schütze radi u Berlinu kao mentorica u Volonterskim službama kulture i obrazovanja za saveznu udrugu Kulturno obrazovanje djece i mladih (BKJ) te je uspješno realizirala projekte kulturnog obrazovanja.

Predodžbe o sadržaju i ciljevima kulturnog obrazovanja međusobno su vrlo različite. Na koji način Vi definirate kulturno obrazovanje?

Kulturno obrazovanje jest izgradnja osobnosti POMOĆU različitih umjetnosti i UNUTAR njih. Ono je ujedno preduvjet za sudjelovanje u kulturnom životu i sastavni dio općeg obrazovanja. Pritom su ples i glazba, igra i kazalište, kreativno pisanje, fotografija i film sredstva komunikacije i oblikovanja u tumačenju svijeta uz pomoć kreativne i društvene mašte, u empirijskom shvaćanju svijeta i njegovu aktivnom mijenjanju. Kulturno obrazovanje podupire razvoj samosvjesne osobnosti, pomaže u pronalaženju vlastitoga mjesta, a k tome je i zabavno.

U kulturnom obrazovanju ima mnogo aktera. Kako stoje stvari s odgovornošću škola i izvanškolskih kulturnih ustanova?

Kako bi sva djeca i mladi s različitim potrebama i neovisno o financijskim mogućnostima dobili pristup kulturnom obrazovanju, potrebni su mnogi akteri kulturnog obrazovanja koji se međusobno ne doživljavaju kao konkurenti, nego kao partneri. S jedne bi strane glazbeno-umjetnički predmeti ionako trebali biti prisutni u školskom obrazovanju, no uz njih je dodatna, izborna kulturna ponuda koja se ne ocjenjuje važna prilika za profitiranje od kulturnog obrazovanja. U tu se ponudu ubrajaju jednokratni programi poput radionica i ljetnih kampova te prije svega kontinuirana izvanškolska ponuda u kulturnopedagoškim ili umjetničkim ustanovama, primjerice klubovi mladih u velikim kazalištima ili videotečajevi u umjetničkim školama. Novo, uzbudljivo područje razvoj je cjelodnevne škole, s kojom usko surađuju škole i izvanškolske kulturne ustanove te ostvaruju zajedničke ponude. Sa svojim područjem poslovanja „Kulturu u škole“ BKJ objedinjuje informacije i razvoje te daje poticaje oko tema kooperacije između kulture i škole, kulturnog razvoja škola i lokalnih obrazovnih infrastruktura.

Jedan od izazova u Njemačkoj svakako je rasprava na temu migracijskoga društva. Savezna udruga Kulturno obrazovanje djece i mladih (BKJ) djelomično govori o tome da je kulturno obrazovanje interkulturalno obrazovanje per se.

BKJ se smatra usko povezanim s konceptom transkulture, u kojoj se svaki čovjek promatra kao hibrid različitih kulturalnih interesa i individualnih obilježja te se time suprotstavlja shvaćanju statičnih kultura, u kojima se ljudima pripisuju ista obilježja i obrasci ponašanja. Kada primjerice djevojčica koja je sportski tip, odrasla s mnogo braće i sestara na seoskom imanju u nekom južnonjemačkom selu, na plesnoj radionici susretne dječaka iz Berlina koji voli crtati, živi u stambenoj zajednici s više obitelji i svake se tri godine seli u drugu metropolu jer mu je majka zaposlena u međunarodnoj tvrtki, tada se itekako može govoriti o interkulturalnom susretu. Premda su oboje djece formalno Nijemci, razlikuju se između ostaloga po svojoj regionalnoj, obiteljskoj, financijskoj i spolnoj pripadnosti te imaju različite interese i pristupe međunarodnim situacijama. U kulturnom se obrazovanju susreću transkulturalne osobe te razmjenuju želje, misli i realnosti. S druge strane, prvi posjet operi može za oboje biti jednako izazovan susret s nepoznatim!!

Koja je uloga formata kulturnog obrazovanja u povijesno-političkom obrazovanju? Što otvara nove mogućnosti, a gdje su problemi i granice?

U bavljenju povijesnim temama radi se o vrlo složenim pitanjima na koja često nema samo jednog, a najčešće ni jednostavnog odgovora. Estetsko i kreativno razmatranje dopuštaju višeznačnost i proturječnost te ostavljaju prostora za bavljenje emocijama, koje su u klasičnom povijesnom obrazovanju često zakinute. Izražavanje individualnih reakcija, misli i perspektiva kroz slike, tekst i glazbu te mogućnost izgradnje vlastitog stava kroz to s mojeg je gledišta najveći potencijal u povezivanju kulturnog i povijesno-političkog obrazovanja. Radi se na promicanju osobitog senzibiliteta i sadržajne pripreme s obzirom na uočavanje razlike između slobodnog izražavanja mišljenja te neukusa, banaliziranja i podcjenjivanja drugih.

Trenutno radite u jednoj školi na projektu koji uključuje svjedoke vremena. Kako se može postići da mladi shvate nacionalsocijalizam i holokaust u svoj njegovoj kompleksnosti?

Smatram da su potrebne raznolike i višekratne ponude za razmatranje te teme. Nastava povijesti koja se temelji isključivo na činjenicama nije dovoljna da se ta kompleksnost shvati u svoj punini. Nastava povijesti sažima zbivanja, dovodi ih u kronološki slijed, obično zauzima jednu perspektivu te ostavlja dojam da su i žrtve i počinitelji bili homogene skupine koje su događaje doživjele na sličan način. No činjenica jest da je nacionalsocijalizam svaki čovjek doživljavao drugačije. Zbog toga smatram da je nužno dati prostora individualnim pričama. Intervjuiranje svjedoka vremena omogućava preživjelima da iznesu svoje doživljaje i iskustva. Proteklih su godina posjeti svjedoka vremena školskoj nastavi pokazali da ih učenici mogu dugo i sa zanimanjem slušati, da imaju mnogo pitanja, da putem osobnog kontakta mogu razviti osjećaj za složena i teško pojmljiva zbivanja te da više ne gledaju na to kao na povijesni događaj koji s nama više nema nikakve veze. Može li se to postići i videozapisima, pokazat će vrijeme.

Anja Schütze rođena je 1978, a odrasla je nedaleko od Dresdena. Nakon studija kulturne i medijske pedagogije na Sveučilištu Merseburg susrela se sa Saveznom udrugom Kulturno obrazovanje djece i mladih (BKJ), svojom glavnom profesionalnom djelatnošću. Gotovo deset godina pratila je volontere i institucije kojima je potrebna ispomoć u mnogim saveznim pokrajinama kroz kulturu Dobrovoljne socijalne godine (FSJ). Osim toga stekla je certifikat Business Cultural Trainer (London) te je 2007. sa Sophiom Stepf osnovala brand Culture for Competence, pod kojim nudi radionice i transkulturalnu obuku. Uza svoju samostalnu djelatnost na raznim filmskim projektima (između ostaloga u Njemačkoj, Indiji i Afganistanu), za koju je primjerice 2004. ("Barbershop Politics") primila nagradu za mlade TV-postaje 3sat, danas radi u Berlinu kao mentorica u Volonterskim službama kulture i obrazovanja.
Linkovi o temi