Hans Mommsen: Zur Geschichte Deutschlands im 20. Jahrhundert. Demokratie, Diktatur, Widerstand.
DVA, München 2010.

Hans Mommsen već je skoro pedeset godina jedan od najutjecajnijih povjesničara u Njemačkoj čiji radovi su čitani po cijelome svijetu. „Zur Geschichte Deutschlands im 20. Jahrhundert“ (O povijesti Njemačke u 20. stoljeću) bilanca je i sažetak njegova istraživačkog rada o razdoblju između 1919. i 1949. godine
Knjiga sadrži Mommsenove članke, predavanja i recenzije iz nekoliko zadnjih desetljeća, prerađene i oblikovane u monografiju. Knjiga sažeto opisuje autorove teze o nastanku i povijesti „Trećeg Reicha“ koje je razvio od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas.
„Gotovo sav istraživački rad o Weimarskoj Republici i o povijesti nacionalsocijalizma na ovaj se ili onaj način temelji na Mommsenovim znanstvenim radovima. Iako mu se danas po nekim pitanjima može proturječiti ili danas možemo postaviti druga pitanja – bez Mommsenova ih rada uopće ne bismo mogli postaviti. Temeljitom uništenju slike svemoćnog diktatora na čiji su znak vođeni ratovi, uništavana carstva, pokretani genocidi i naroda koji je trpio progonstvo i pružao otpor nitko među povjesničarima u Njemačkoj i u svijetu nije toliko pridonio kao Hans Mommsen. To što zbog Mommsena izbijaju svađe, što se zbog njega uznemiruju duhovi, što netko drugi to vidi potpuno drugačije, samo pokazuje koliko su aktualni i izazovni njegovi radovi. Mommsenove hladne, povremeno lakonski jasne analize struktura ‘Trećeg Reicha’ ne daju potpunu sliku, ali su ipak stvorile okvir kroz koji se moguće pobliže zagledati u prošlost.“
(FAZ, 25.01.2010.)
Hans Mommsen rođen je 1930. godine u Marburgu kao sin povjesničara Wilhelma Mommsena. Potječe iz slavne njemačke obitelji znanstvenika: Hans Mommsen je praunuk slavnog liberala i povjesničara Theodora Mommsena (1817.-1903.), čija je „Povijest Rima“ 1902. nagrađena Nobelovom nagradom za književnost. Hans Mommsen je studirao povijest, germanistiku i filozofiju u Marburgu, Tübingenu i Heidelbergu, diplomirao je 1959., a doktorirao 1967. godine.
Od 1958. zaposlen je kao znanstveni asistent na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Tübingenu a od 1960. do 1963. kao referent na Institutu za suvremenu povijest u Münchenu. Od 1963. do 1968. radi kao znanstveni asistent na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Heidelberug. Od travnja 1968. do umirovljenja 1996. godine predaje suvremenu povijest na Ruhrskom sveučilištu u Bochumu.
U svojim brojnim publikacijama Mommsen se bavio poviješću socijaldemokracije i radničkog pokreta, poviješću Weimarske Republike, nacionalsocijalizma i njemačkog otpora nacističkom režimu. Snažne kontroverze među povjesničarima izazvao je 1964. godine njegov članak „Požar u Reichstagu i njegove političke posljedice“ (Vierteljahrshefte für Zeitgeschichte, 12/1964), u kojemu je Mommsen izložio osporavanu tezu o tome da je Marinus van der Lubbe djelovao sam.
Godine 1996. izlazi studija koju je napisao u suradnji s Manfredom Griegerom „Das Volkswagenwerk und seine Arbeiter im Dritten Reich“ (Tvornica Volkswagen i njezini radnici u Trećem Reichu), u kojoj se na primjeru tvornice Volkswagen analiziraju veze između industrije oružja, prisilnih radnika i programa uništavanja.
U knjizi „Alternative zu Hitler: Studien zur Geschichte des deutschen Widerstandes“ (Alternativa Hitleru: studije o povijesti njemačkog otpora) Mommsen je 2000. godine sažeo svoje radove na tu temu i po jednoj recenziji u Süddeutschen Zeitung (8.5.2000.) napisao „fundamentalno standardno djelo“ i „Who is Who otpora nacionalsocijalizmu“.










