Knjižničarstvo u Njemačkoj

Tako je anketa provedena 2008. među 107 osoba koje su završile studij „Knjižnični i informacijski menadžment“ na Veleučilištu primijenjenih znanosti u Hamburgu (HAW) pokazala da ih većina nije zaposlena u knjižnicama, nego u informatičkim tvrtkama, medijskim agencijama, uredima za odnose s javnošću, marketinškim odjelima ili informativnim službama poduzeća. Gotovo četvrtina ispitanika prvo je zaposlenje našla već za vrijeme studija, preko dodatnog posla ili prakse.

Jednako je tako bez problema prošlo zapošljavanje 90% osoba koje su završile studij „bibliotekarstva“ na Veleučilištu Köln. Tamo je više od trećine ispitanika navelo da je već prvih pet prijava za radno mjesto polučilo uspjeh. Pola godine nakon završetka studija već su tri četvrtine diplomiranih imale stalan posao..

Deset milijuna korisnika

Za stabilnu potražnju brine i gusta knjižnična mreža u Njemačkoj: najnovija statistika za 2009. godinu obuhvatila je 8.404 javne i 246 znanstvenih knjižnica s ukupno 10.855 središnjica i podružnica. Za 10 milijuna aktivnih korisnika knjižnica na raspolaganju je bilo 23.230 predviđenih radnih mjesta. Ta statistika ne obuhvaća knjižnice i arhive poduzeća koji se održavaju profesionalno.

Danas gotovo da i nema društvenog područja na kojem ne bi bila potrebna stručnost knjižničara: zaposleni su u arhivima radijskih postaja i izdavačkih kuća, na sudovima i u muzejima, u klinikama i upravnim službama. Često više uopće nemaju posla s knjigama. Poput burzovnih mešetara po cijeli dan sjede pred monitorima u medijskim agencijama. Bavarska bibliotekarska škola to zanimanje naziva „broker informacijskih uslužnih djelatnosti“.

Bachelor i master umjesto diplome

Na minhenskom institutu još uvijek se obrazuju „knjižnični pomoćnici“ i „diplomirani knjižničari“; ali i u Bavarskoj će preddiplomski i diplomski studiji (bachelor i master) doskora zamijeniti dobro poznate titule. Sveučilišta i veleučilišta u Njemačkoj proteklih su godina svoje akademske stupnjeve već prilagodila novom europskom obrazovnom standardu.

U njemačkom zavodu za zapošljavanje godišnje se prijavi oko 1.000 otvorenih radnih mjesta za knjižničare. Tamo se još ne može steći točan uvid u to kako prvostupnici prelaze na tržište rada. Cornelia Vonhof, profesorica na Veleučilištu za medije u Stuttgartu, koje još od 2004. nudi preddiplomske studije (bachelor), izvještava o pozitivnim iskustvima: kaže da prvostupnici imaju jednake šanse kao i diplomirani, a nekima su čak i neposredno po završetku studija ponuđene rukovodstvene funkcije u manjim knjižnicama.

Prelazak na položaj koji zahtijeva visoku stručnu spremu

Uvjet za pristup preddiplomskom studiju, koji zajedno s praksom traje šest do osam semestara, su matura odn. stečeno pravo studiranja na višoj strukovnoj školi. Na njega se nastavlja diplomski studij (master) koji u pravilu traje četiri semestra. Studentima koji teže karijeri znanstvenog knjižničara ili rukovoditelja u državnoj službi preporučuje se dulji put. Dosad je bilo uobičajeno da osobe s diplomom, magisterijem ili doktoratom bilo kojeg studija moraju odraditi dvogodišnji pripravnički staž u nekoj velikoj knjižnici kako bi mogle biti primljene na radno mjesto koje zahtijeva visoku stručnu spremu. Potom su kao stručni referenti preuzimali odgovornost za pojedina stručna područja knjižnice ili druge organizacijske obveze. Ubuduće će već i sama titula magistra pružati pravo na položaj u skladu sa stručnom spremom.

No u praksi to samo donekle funkcionira, izvještava Cornelia Vonhof. Magistri se doduše obrazuju dvije godine dulje, ali unatoč tome često dobivaju mjesta koja se nude i prvostupnicima, jer im nedostaje praktičnog radnog i rukovodstvenog iskustva: „Javne knjižnice doduše prihvaćaju osobe sa završenim diplomskim studijem (master), koje su se dulje obrazovale, ali pri popunjavanju mjesta stručnih referenata u znanstvenim knjižnicama gotovo da i nemaju izgleda.“ Tamo očito i dalje prednost imaju znanstveni stručnjaci s dodatnim studijem bibliotekarstva. Pritom su kandidati s prirodoslovnih smjerova traženiji od onih s društvenih smjerova: jednostavno zato što ima manje fizičara ili geologa koji nakon studija žele raditi u knjižnici.

Može i bez studija

Knjižničarem se u Njemačkoj može postati i bez studija – u tom su slučaju dakako mogućnosti napredovanja u karijeri vrlo ograničene. Unutar zanimanja „stručnog djelatnika za medijske i informacijske usluge“ (FaMI) postoje stručni smjerovi „arhiv“, „knjižnica“, „informiranje i dokumentacija“, „medicinska dokumentacija“ i „fotografska agencija“. Naučnici se već na početku trogodišnje izobrazbe moraju odlučiti za jedno od tih stručnih područja. Uvjet za pristup u pravilu je završena „Realschule“ (većinom petogodišnja srednja škola nakon četverogodišnje osnovne škole). Oko dvije trećine izobrazbe odvija se u poduzeću – knjižnici, arhivu ili odjelu za dokumentaciju, a svega jedna trećina u strukovnoj školi.

U slučaju izvrsnog uspjeha polaganje stručnog ispita moguće je već nakon dvije i pol godine, a kod maturanata već nakon dvije godine. Polagati ga mogu i osobe koje raspolažu s najmanje pet godina praktičnog radnog iskustva te se putem dopisnog studija pripremaju za izvanredni ispit. Dorothea Klein, ravnateljica za obrazovanje u Berlinskoj središnjoj i pokrajinskoj knjižnici, na izobrazbi „FaMI“ cijeni usku povezanost teorije i prakse. Primijetila je da se mnogi po završetku te izobrazbe uopće ne zapošljavaju, nego kreću na studij: zanimljiva mogućnost za maturante koji ne prelaze na sveučilište izravno iz škole, nego najprije žele izučiti zanimanje s područja kulture.