Brzi pristup:
Idi direktno na sadržaj (Alt 1)Idi direktno na sekundarnu navigaciju (Alt 3)Idi direktno na glavnu navigaciju (Alt 2)

Njemački muslimani
Između integracije i izolacije

U kvartu Marxloh  u Duisburgu ima dosta stanovnika turskog porijekla
U kvartu Marxloh u Duisburgu ima dosta stanovnika turskog porijekla | Slika(isječak): © Ulrich Baumgarten/picture-alliance/dpa

Većina muslimana se uspješno integrisala u Njemačkoj i privrženi su toj zemlji. Uprkos tome u javnosti ponekad vlada nepovjerenje prema njima. Jedan od uzroka nepovjerenja su i siromašni kvartovi kao što je Marxloh u Duisburgu

Von Tonio Postel

Oko 4,5 miliona muslimana nastanjeno je u Njemačkoj. U taj broj ubrajamo i traumatizirane izbjeglice koje u velikom broju od 2015. godine dolaze  iz regija zahvaćenih ratom. Muslimani dakle čine oko 5,7 % ukupnog stanovništva u Njemačkoj. Uprkos tome raste otpor prema islamu i to ne samo u toj zemlji, nego i u čitavoj Europi. Otkako su terorističke organizacije ciničnog naziva „Islamska država“ započele sa sve češćim nasumičnim napadima moraju se migranti, među kojima ima mnogo muslimana,suočavati sa prijekornim pogledima i živjeti u atmosferi opšte sumnje. Prema podacima studije koju je izradila fonadacija Bertelsmann 2015. godine, svaki drugi Nijemac vidi islam kao prijetnju. Po mišljenju 57% anketiranih nemuslimana u Njemačkoj islam je označen ili kao prijetnja ili kao velika prijetnja. Tako misli i skoro polovina apsolvenata fakulteta, a čak 61% Nijemaca misli da se islam ne uklapa u zapadnu civilizaciju.

„Islam se više poima kao ideologija nego kao vjera”, mišljenje je Yasemine El-Menouar iz fondacije Bertelsmann. Ovo je vrlo rasprostranjeno mišljenje uprkos činjenici da nadležne institucije smatraju  radikalnim manje od jednog procenta ovdašnjih muslimana, koji redovno idu u neku od  oko 2.350 džamija ili neki  od alevitskih „Cem“-mesdžida i koji većinom prihvataju demokratsku vlast. Neradikalnim se označavaju i mnogi ultrakonzervativni salafisti.
 

Imami pomažu i u radu domaće zadaće

Uprkos ovim zabrinjavajućim saznanjima El-Menouar, sociologinja i specijalistica za islamske znanosti, vidi situaciju pozitivno. Po njenom mišljenju integracija muslimana, koji su 60ih i 70ih godina prošlog vijeka došli u Njemačku većinom kao „gastarbajteri“, bilježi „jasne pomake“. Tada su pretežno Turci bili u potrazi za poslom u industrijskim regijama zapadne Njemačke. „Velika većina migranata iz Turske, sjeverne Afrike i drugih zemalja je već dugo ovdje; oni su izgradili svoje živote, osnovali porodice, našli posao“, kaže El-Menouar u razgovoru za tjednik „Die Zeit“. Mnogi od njih „njeguju kontakte sa Nijemcima“ i „veoma su vezani“ za tu zemlju.

Prema podacima jedne studije Ureda za migraciju i izbjeglice SR Njemačke (BAMF) za to su zaslužne i islamske zajednice. Rezultati studije kažu da one ne nude samo  „religiozne usluge“ nego nude i savjete o radu raznih ureda i institucija vlasti pa čak i pomažu kod pisanja domaćih zadaća. Studija također kaže da se 95% imama ne bavi  samo propovjedanjem nego su na sebe preuzeli i društvene zadatke kao npr. posredovanje pri komunikaciji sa njemačkim nastavnicima ili socijalnim radnicima. „Islamske zajednice su važan partner u integraciji muslimana“, kažu podaci studije pod nazivom „Život u islamskim zajednicama Njemačke“ iz 2012.godine.

El-Menouar je zadovoljna uspjehom integracije. „Trend je jasan: Sa svakom generacijom napreduje integracija muslimanskih useljenika. Brzina ovog procesa ne ovisi samo od volje useljenika već i od obrazovnog sistema i politike na tržištu rada.“

Kako se radnička četvrt pretvorila u četvrt siromašnih

Ipak ima naselja u kojima integracija nema velikih izgleda za uspjeh. Jedno od njih je Marxloh u Duisburgu, bivša radnička četvrt, koju u medijima rado označavaju kao „socijalno žarište“ ili „„No-Go-Area“ odnosno područje koje je najbolje zaobići.
 
Marxloh je jedno od najsiromašnijih naselja u Njemačkoj. Ima 19.000 stanovnika od kojih je njih oko 16%  nezaposleno, a 64% su stranci. Često čujemo na vijestima da ovdje živi previše ljudi na malom prostoru, da je previše smeća u dvorištima i da ima dosta provala. Mnogi migranti nemaju zdravstveno osiguranje, djeca nisu vakcinisana. Mnogima od njih je besplatna liječnička pomoć koju im pruža jedan angažovani svećenik jedini oblik zdravstvene zaštite. Vrijeđaju policajce, ponekad ih čak i napadaju.


Besplatna liječnička pomoć za ljude bez zdravstvenog osiguranja je za mnoge stanovnike Marxloha u Duisburgu jedini oblik zdravstvene zaštite. Besplatna liječnička pomoć za ljude bez zdravstvenog osiguranja je za mnoge stanovnike Marxloha u Duisburgu jedini oblik zdravstvene zaštite. | Slika (isječak): © Maja Hitij/dpa/picture-alliance Spisateljica Hatice Akyün je rođena u Marxlohu, a njeni roditelji još tamo žive. „Naravno da ima problema. Ima ih i u nekim berlinskim, hamburškim ili frankfurtskim četvrtima“, rekla je za portal „Welt Online“. „Ali to nije zbog stranaca…Za to je kriva politika koja je davno digla ruke od ovih naselja.“ Ekspertica za islam Yasemine El-Menouar je sličnog mišljenja. Ona uzroke za nastanak takvih problematičnih kvartova vidi i u industrijskoj krizi koja je vladala 1980-1990, kada su mnogi „gastarbajteri“ / strani radnici (stavi „strani radinici“ u zagradu, bez kose crte) ostali bez posla.„ U tom periodu su se ta radnička naselja pretvorila u kvartove za siromašne.“ Oni koji su si to mogli priuštiti, odselili su. „Uvijek je problematično kada se grupe sa društvene margine koncentrišu u getoiziranim naseljima.“


Visoke peći željezare ThyssenKrupp u naselju Marxloh u Duisburgu Visoke peći željezare ThyssenKrupp u naselju Marxloh u Duisburgu | Slika: © picture-alliance/dpa Erol Yildiz, profesor za interkulturno obrazovanje na  Univerzitetu Alpen-Adria u Klagenfurtu (Austrija) u jednom članku za internetski portal www.islamiq.de opisuje kakve posljedice može ostaviti život u muslimanskim zajednicama kao što su one u naseljima Kalk u Kölnu, Neukölln u Berlinu ili Veddel u Hamburgu: „Masovna stigmatizacija nekog mjesta stanovanja otežava njegovim stanovnicima pronalazak posla i doprinosi povećanju lokalne stope nezaposlenosti, jer ti ljudi su izloženi dodatnom nepovjerenju i suzdržanost od strane poslodavca čim spomenu svoje mjesto stanovanja, svoju ulicu i poštanski broj.“

 
„Dijelovi grada u kojima žive doseljenici nisu samo naselja za siromašne“, naglašava El-Menouar. Oni često imaju i tzv. „migrantsku infrastrukturu“, koja novim došljacima može pripomoći u integraciji. Ona im omogućava da stupe u kontakt sa useljenicima, koji već duže borave u zemlji. Ako se i Nijjemci otvore prema muslimanima, onda bi čitavo društvo moglo profitirati od kulturne i vjerske raznovrsnosti. U tom slučaju će uprkos svim problemima integracija uspjeti. Ne samo u Njemačkoj, nego i u čitavoj Europi.

Prema podacima Bertelsmann fondacije 74% muslimana u Njemačkoj su Suniti, od kojih većina potiče iz Turske. 13% čine Aleviti, koji su također turskog porijekla, a 7% su Šiiti.

Na dosije „Islam u Bosni i Hercegovini i u Njemačkoj“

Vrh