Medijska kompetencija
Kako prepoznati lažne vesti?

Na kursevima društvenh zajednica mladi uče kako da prepoznaju lažne informacije.
Na kursevima društvenh zajednica mladi uče kako da prepoznaju lažne informacije. | Fotografija (detalj): © PrivatJacob Lund - Fotolia.com

Lažne vesti koje se pojavljuju na internetu imaju sve veći uticaj na političke stavove, što ugrožava demokratske procese. U borbi protiv lažnih vesti biblioteke mogu odigrati veoma bitnu ulogu.

U proleće 2016. godine jedna objava sa Fejsbuka se proširila kao požar. „Moja šestogodišnja ćerka Mari je nestala 27.3.2016. i još se ne zna gde je,“ pisalo je u objavi propraćenoj slikom devojčice. U nastavku je pisalo: „Ljudi su mi javljali da su je videli sa dvoje izbegličke dece.“ Ukoliko je primete, čitaoci su zamoljeni da se obrate „majci Berti Hofman“, koja je navodno i napisala ovu objavu.

VERODOSTOJNOST SE ČESTO NE DOVODI U PITANJE

Ipak, ubrzo se ispostavilo da je u pitanju lažna objava o nestaloj osobi, što je učinjeno sa namerom. To je bio mamac za pretplatu – svima koji su kliknuli na link otvorile bi se pornografske strane i strane koje promovišu igre na sreću. Lažna objava je bila naročito perfidna utoliko što je podstakla mržnju prema izbeglicama. Austrijski portal mimikama.at, koji razotkriva lažne vesti, obelodanio je da je ova objava lažna. Mnogi korisnici Fejsbuka su podelili ovu lažnu objavu bez razmišljanja.
 
U poslednjih nekoliko godina sve je više ovakvih lažnih objava. Sve je više ljudi koji se informišu putem društvenih mreža, a čiji se sadržaj deli munjevitom brzinom. Međutim, retko se postavlja pitanje o verodostojnosti informacija. Lažne vesti predstavljaju pretnju po demokratiju ukoliko utiču na mišljenja korisnikâ interneta ili na to za koga će se opredeliti na izborima. Tokom američke predsedničke kampanje i nemačke debate o izbeglicama dominirale su lažne vesti. Očekuje se da će i tokom predstojećih opštih izbora u Nemačkoj, raspisanih za jesen 2017. godine, biti manipulacija putem lažnih vesti.

BIBLIOTEKE PROTIV LAŽNIH VESTI 

Biblioteke bi mogle pružiti znatnu pomoć u borbi protiv lažnih vesti tako što bi podizale svest o njima. One bi mogle ne samo da obezbede pouzdane izvore pomoću kojih bi se vesti proveravale, već i da promovišu medijsku pismenost među decom, adolescentima i odraslima.
 
Odličan primer za to je Gradska biblioteka u Minhenu, koja od 2012. drži kurseve iz ove oblasti učenicima petog razreda, ali i onim starijima. Najvažnije teme su privatnost, zaštita podataka i autorskih prava, a od 2016. među njima je i zaštita od lažnih vesti. U julu 2017. godine bibilioteka je učenicima ponudila i „kurs formiranja mišljenja“, kako ga sama naziva, uoči opštih izbora u Nemačkoj. Kurs se održava u saranji sa Kultur- & Spielraum e.V, organizacijom koja se bavi koordiniranjem projekata na polju kulture. Tokom ovog kursa mladi se upoznaju sa problemom lažnih vesti. „Biblioteka je mesto za prikupljanje informacija i promovisanje demokratskog formiranja stavova, pa je bilo i očito da ćemo se koncentrisati na ove teme,“ izjavila je Astrid Mekl, koja organizuje ovaj kurs u saradnji sa svojom koleginicom Rafaelom Miler. Meklova naglašava važnost praktične orijentacije ovog kursa: „Bitno je da se sve ne završi samo na priči. Biblioteka mora da ponudi i praktične radionice.“ Kursevi se bave i veoma specifičnim primerima. „Deci dajemo da ispitaju neki slučaj, kao što je npr. objava Berte Hofman o nestalom detetu,“ kako navodi Meklova. „Za početak diskutujemo sa decom o tome da li ovu objavu smatraju verodostojnom.“
 
Deci se zatim pruža neophodno teorijsko znanje kako bi potom formirala radne grupe koje će analizirati verodostojnost objave, odnosno vesti. Zatim se loguju na Fejsbuk i istražuju da li neka osoba, kao npr. „Berta Hofman“, zaista i postoji, ili proveravaju da li već postoje izveštaji o tome da je neka vest lažna. Ovakve objave ili vesti često sadrže tehničke elemente koji ukazuju na to da su lažni, kao npr. nedostatak impresuma, pravopisne greške, linkove ka sumnjivim stranama ili imena koja se minimalno razlikuju od onih što se mogu naći u pouzdanim izvorima. Astrid Mekl kaže da je korisna i Guglova „obrnuta“ pretraga slika jer se pomoću nje može utvrditi sa kog izvora na internetu potiču fotografije i da li je njima manipulisano.

PROVERA VERODOSTOJNOSTI KROZ IGRU

Kako kaže Meklova, tinejdžeri često i sami vrlo dobro umeju da preispituju sadržaje sa interneta, i to obično u slučaju nepolitičkih sadržaja, zabavnih video-snimaka ili upozorenja o virusima na Whattsappu. Međutim, kada su u pitanju politički sadržaji, javlja se „visok nivo bezuslovnog poverenja“. Deca pitaju: „Kako to da nije istina? Tako je pisalo na internetu.“ Upravo zato je još važnije da se sa mladima diskutuje o mogućim razlozima za pokušaje političke manipulacije i o botovima, programima koji sami objavljuju vesti putem društvenih mreža i tako utiču na političke stavove.
 
Centralna biblioteka Šlezvig-Holštajna (Büchereizentrale Schleswig-Holstein) trenutno razvija jedan zanimljiv projekat. U okviru ovog projekta stvara se igra „Lov na neistine“, koja će u bibliotekama Šlezvig-Holštajna biti dostupna od 2018. godine. Učenici sedmog razreda, kao i oni stariji, moći će da na zanimljiv način nauče kako da provere pouzdanost izvora sa interneta i da prepoznaju lažne sadržaje. Pred njima će biti zadatak da odigraju ulogu detektiva koga angažuje novinska agencija. Novine, koje pažljivo proveravaju sve što objave, ne mogu da opstanu zbog pojave jednog novog i senzacionalističkog internet-portala. Detektiv treba da otkrije da li taj portal širi lažne vesti kako bi se zaustavila prljava igra koju on vodi.

CILJ – KRITIČKI ODNOS PREMA INFORMACIJAMA SA INTERNETA

„Učenicima obezbeđujemo različita oruđa,“ kaže Katrin Rekling-Frajtag, koja je na čelu projekta. „U njih spadaju npr. provera izvora i čitanje između redova.“ Od učenika se zahteva i da izvrše istraživanje i u samoj biblioteci i saznaju pod kojim uslovima su knjige pouzdanije od izvora sa interneta. Rekling-Frajtagova dodaje da bi se slični projekti mogli sprovesti i sa starijim ciljnim grupama. „Teško da sada ima ičeg važnijeg od osposobljavanja dece i odraslih da se kritički odnose prema informacijama sa interneta.“
 
Astrid Mekl na to slično gleda: „Odrasli često o tehnologiji znaju manje od mladih.“ Gradska biblioteka u Minhenu zbog toga nudi sve više radionica za odrasle. Da bi još više ljudi naučilo da uoči lažne vesti, Meklova i Milerova sada obučavaju službenike opštinskih biblioteka u Minhenu, a u jesen 2017. držaće i radionice.