Zajednička izjava kustosa

Arhiv bekstva je digitalno mesto pamćenja koje čuva i promišlja priče o progonu i bekstvu za Nemačku u 20. i 21. veku. Iskustva ljudi koji su ostavili sve iza sebe i ovde pronašli utočište od samog početka su obeležila obe nemačke države - i njihove uzajamne odnose. Ovi ljudi pričaju o bekstvu i progonu, o torturi, eksploataciji i obespravljenosti, ali i o nadi i sreći. Oni govore o domovini i egzilu, pripadnosti i novom početku - a na kraju otkrivaju i nenadane, raznovrsne perspektive nemačke istorije.

Njihove priče pokazuju da bekstvo i migracije u Nemačku nisu nikakvi izuzeci ili anomalije izazvane krizom, nego istorijska normalnost. Tek s ovim pričama, i putem njih, mogu se razumeti sadašnjost i budućnost. Koje sličnosti i razlike se ogledaju u iskustvima bekstva? Kako se tokom decenija menjaju iskustva bekstva? Sa kojim željama i ambicijama, ali i sa kojim traumama su ti ljudi došli ovamo? Koja iskustva dolaska i marginalizacije se ponavljaju? Na kakav način se vodi dijalog o socijalnim, političkim odnosno kulturnim pragovima pripadnosti i kako se oni menjaju? Što nam oni saopštavaju o ovome Ovde? Koje je pravo značenje reči: bekstvo?

Arhiv bekstva nije nastao na brzinu: Više od godinu i po dana smo organizirali radionice sa interdisciplinarnim timom voditelja/ki intervjua i savetnika/ca razmišljajući o sledećem: Na kom pojmu bekstva treba da se zasniva ovaj arhiv? Koji vremenski opseg treba da bude obuhvaćen njime? Kako sprečiti da razgovori zabeleženi na filmskoj traci ne budu puka repriza saslušanja pred Saveznom službom za migraciju i izbeglice? Koje teme i motivi treba da budu prisutni u svim razgovorima? Koliko slobode i otvorenosti mogu, uprkos tome, sebi da daju voditelji/ke intervjua? Kako da obezbedimo da se dubina priča i širina perspektiva i konteksta uzajamno dopunjuju?

Zajednički smo koncipirali priručnik za vođenje intervjua: Razgovori počinju u detinjstvu i završavaju se u sadašnjem vremenu; između njih su odluka o bekstvu, tranzit, koji je nekada brz, a nekada komplikovan, kao i dolazak u Nemačku i život u toj zemlji - odnedavno ili decenijama unazad.

Voditelji/ke intervjua potiču iz posve različitih naučnih disciplina i kulturnih okruženja. Oni/e donose sa sobom različita iskustava i oblike znanja, ali i širok raspon životne dobi, iskustva migracije i porekla. To su jevrejski/e, muslimanski/e ili ateistički/e, heteroseksualni/e ili homoseksualni/e, beli/e ili obojeni/e voditelji/ke intervjua, koji/e su se zajedno sa nama odvažili/e ovaj višegodišnji projekat.

Tek nakon ove intenzivne pripremne faze smo se obratili ljudima, to jest inicirana je komunikacija o ovom projektu u različitim zajednicama, udruženjima, humanitarnim organizacijama. Dok smo tražili ljude koji bi bili spremni da učestvuju u ovom projektu, prilikom izbora sagovornika/ca trebalo je izbeći uobičajene mehanizme ekskluzije i diskriminacije. Ciljano smo tražili određena iskustva i zemlje porekla. Žene, manje obrazovane i starije osobe trebalo je da postanu podjednako vidljive sa svojom pričom kao i mladi, zaposleni muškarci.

Iako smo nastojali da spektar priča i iskustava bude što širi, ipak smo svesni nepotpunosti ovog projekta. Pojam arhiva podrazumeva da nešto može i treba da se dopuni i dopiše. Konačan izbor ne pretenduje na reprezentativnost.

Arhiv bekstva izričito okuplja sećanja različitih generacija - od bekstva 1945. godine iz Šlezije, pa sve do 2016. godine iz Libije. Njime je obuhvaćen ogroman dijapazon priča, svejedno da li su to mlađi/e ili stariji/e pripovedači/ce koji/e kazuju svoje priče, majke ili kćerke koje su morale da ostave sve iza sebe. Arhiv okuplja ukupno protagoniste/kinje iz 28 zemalja porekla u Južnoj Americi, Aziji, Istočnoj i Južnoj Evropi, koji govore na devet jezika. Njihove priče obuhvataju različita socijalna ili kulturna okruženja, veroispovesti, seksualnosti. Od 19 žena i 23 muškarca su četiri sebe svrstali/e u LGBTQIA+. Među njima su pastiri ili profesori/ke, radnici/ce ili pripadnici/e viših slojeva društva. U vreme snimanja ovog filma, sagovornici/ce su imali/e između 19 i 87 godina.

Zajedno sa filmskom rediteljkom Hajdi Špekonja smo razvili filmski koncept, jasno pokazujući poštovanje prema ljudima koji nam svoju priču poveravaju Arhivu, a samim tim i javnosti. Svi intervjui su dostupni onlajn od 30. septembra 2021.

Snimci intervjua biće trajno dostupni javnosti na nemačkom i engleskom jeziku i moći će da se koriste ne samo u svrhu političkog obrazovanja i naučnih istraživanja o migracijama. Nakon objavljivanja Arhiva bekstva 30. septembra, oni će moći da se vide u jednoj instalaciji u Kući kultura sveta (HKW) u Berlinu, a istovremeno će biti predstavljeni u Goethe-Institutima u Atini, Beogradu, Bukureštu, Istanbulu, Tirani i Zagrebu. Tokom trajanja instalacije u Kući kultura sveta (HKW), putem radionica sa učenicima/ama i nastavnicima/ama biće pokrenuti projekti u oblasti političkog obrazovanja. Četiri tematska dana označiće otvaranje Arhiva bekstva u Kući kultura sveta (HKW) kao doprinos politike sećanja trenutnom diskursu o doseljavanju. Tu će teoretičari/ke, aktivisti/kinje kao i učesnici/e u projektu diskutovati o neophodnosti pluralističkog poimanja društva u svetlu trenutnih političkih tendencija.