O knjizi „Der Sandler“
U romanu „Der Sandler“ pripoveda se priča koja zapravo uopšte ne sme da se priča. Jer, u njoj se govori o stidu društvene degradacije – a taj stid tera na ćutanje one koji ga osećaju. Zbog toga je „Der Sandler“ fiktivna priča, u čijem su središtu beskućnici, a koja uprkos svoj toj fikciji prenosi realističnu i slojevitu sliku svakodnevice beskućnika na ulicama Minhena.
Jedan od njih je Karl Maurer. On vijuga gradom , obilazi narodne kuhinje i humanitarne organizacije koje dele prikupljenu odeću, a ponekad ga stignu slike pređašnjeg života – njegove žene i male ćerke, vremena koje je proveo kao nastavnik matematike i deteta koje mu je istrčalo pred auto. U isto vreme, i njegov prijatelj Lenc luta gradom tražeći ga. Lenc, utopista koji piše po ceduljicama, primećuje da mu se bliži kraj. Karlu želi da zavešta svoje nedovršene beleške i, što je još važnije, ključ stana koji je nasledio, ali u kome je odbijao da živi. Lencova smrt je prekretnica. Stan bi za Karla mogao da bude šansa da uistinu sprovede raspršene planove, večito na dugom štapu, da svoj život ponovo uzme u svoje ruke. Istovremeno, Kurt, otpušteni zatvorenik, koji uvek smatra da je napad najbolja odbrana, primećuje da mora da promeni svoj život. I on traži krov nad glavom koji više neće morati ni sa kim da deli.
Nemosti beskućnika Markus Ostermajr suprotstavlja jezik koji nam približava njihov život, a da o njemu ne sudi, ne romantizuje ga ili nas stavlja u voajersku poziciju.
(Osburg Verlag)
„Der Sandler“ u e-Biblioteci