Denis Peričić
O...
Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
Goran
Samo dva H i samo jedan O
– a tOlikO!
Ooo…: hýdōr, wodor, wodr, watar, wetir, wazzar, wasser, vatn, wato, waeter, water, vanduo, woda…
O, da: voda.
Oborinska, bočata, mala, meka, velika, divlja, gorka, juvenilna, podzemna, tekuća, živa, pitka, plodna, slana, slatka, sveta – voda:
izvòdi i proizvòdi, provòdi, navòdi i zavòdi.
Vodenico, svedi me na kap!
Vodarice, vodi me!
Predvodnice, pretvori kap u slap, a moj pad u –
vodopad!
Imam samo jednu svetu želju vodilju: da se vratim u prajuhu, u vir iz kojeg izvirem, da se okupam u vodi kao u jeziku, da budem kao riba u vodi, da odem:
da te držim kao malo vode na dlanu,
da se opet rodim,
da hodam po vodi,
da te vodim,
da te volim.
2. nagrada: Denis Peričić (Varaždin) za pjesmu "Pjesma O..."
Pjesma "O..." svojim snažnim i zaigranim jezikom nalikuje prirodi same vode. Jezik je to koji teče, huči, pjeni se i klokoće, a voda u njemu nerijetko završava u riječima u kojima je ne biste očekivali, uvijek savršeno prilagođena obliku kao što je u stvarnosti prilagođena predmetima u koje je ulijevamo. Voda je to koja, čini se kroz pjesmu, ide na sve strane, kako voda već ćini, ali naposljetku, srećom, završava u ljubavi.