Odustajanje od slobode Freiraum

Davor Mišković | Drugo More

Pojam o slobodi temeljimo na našim potrebama i željama, a one su pak neodvojive od načina na koji živimo i od onoga što znamo.

Dakle, sama naša egzistencija je izvor naše vizije slobode. Ona utječe na to kako zamišljamo slobodu. Kako ljudi žive u zajednici i naša egzistencija je oblikovana tom zajednicom, pa tako i pojam o slobodi. Kroz proces socijalizacije stvaramo pojam o konkretnim stvarima i apstraktnim idejama, a slobodu kao jednu od važnih apstraktnih ideja razumijevamo u odnosu na konkretne odnose koji nas okružuju. Cijeli ovaj proces odvija se u jeziku koji i u apstrakntim idejma reflektira konkretnu stvarnost. Riječ sloboda tako može imati potpuno različito značenje ovisno o tome gdje i kada je izgovoramo, koncept slobode se tako mijenja kroz vrijeme i značenje koje mu pridajemo je relativno.
 
Kako danas u Europi vidimo slobodu, što nam znači ta riječ, što predstavlja koncpet slobode? Rekao bih da smo slobodu reducirali na pojam individualne slobode. A samu individualno slobodu shvaćamo kao negativnu slobodu, da se poslužimo Frommovim pojmom. Dakle, sloboda se odnosi prije svega na slobodu individua od interferencija drugih individua, institucija i države. Nagalsak na  slobodi individua od uplitanja države u privatne poslove jedna je od posljedica Hladnog rata u kojem je Zapad sebe doživljavao kao slobodni svijet nasuprot totalitarističkom Istoku u kojem se držva petljala u svaki aspekt života. Danas pak već možemo pratiti kako se ovaj koncept slobode nagriza pod utjecajem terorističkih prijetnji, stvarnih i zamišljenih, gdje privatnost i sloboda od uplitanja države u privatne poslove postaje pitanje nacionalne sigurnosti ili sigurnosti privatnih kompanija. Gdje svi možemo biti smatrani unutarnjim neprijateljima nema mjesta privatnosti, sloboda postaje nadzirana. Totalitaristički Istok se služio istim diskursom kao i danas nadzirana sloboda na Zapadu, a svodi se na ideju da se nemate čega bojati pretraga, snimanja, praćenja sve dok vi niste taj unutarnji neprijatelj, terorist, ukratko kršitelj zakona.
 
Drugi važan moment shvaćanja individualne slobode, osim ovog političkog aspekta, jesu ekonomske slobode. Ona se u praksi prevodi na pravo da slobodno prodajemo svoju radnu snagu kome hoćemo i da slobodno biramo proizvode i usluge koje ćemo konzumirati. Ova sloboda razmjene naše radne snage za novac i novca i za robe je jedna od ključnih pretpostavki funkcioniranja naših društava. I ova je vizija slobode danas ugrožena. Slobodan izbor posla ne postoji jer nema neograničene ponude posle, slobodan izbor proizvoda i usluga ograničen je kupovnom moći. Zbog toga je ovo poimanje slobode za nezaposlene i siromašne često potpuno besmisleno. U praksi ekonomska sloboda često znači da prihvatimo bilo koji posao koji se nudi i da kupimo onu robu koja nam je nužna za preživljavanje po najjeftinijoj cijeni.
 
Sloboda tako kao jedan od ključnih koncepata na kojim se temelje europske liberalne demokracije postaje zmaj od papira. Da, naša privatnost je zaštićena ako ne koristimo internet i ne šetamo gradom, nitko nas neće pretresati i pregledavati ako ne koristimo javni prijevoz, ne koristimo usluge javnih ustanova ili recimo banaka, slobodni smo raditi što želimo ukoliko smo bogati nasljednici. Poimanje slobode koje nam je zagarantirano zakonima ostaje u praksi neprovedivo i time besmisleno. Sami trebamo odustati od tih sloboda ukoliko želimo normalno funkcionirati. To je logika terms&conditions koje prihvaćamo svaki put kada koristimo google ili se vozimo avionom. Odgovornost je na nama da prihvatimo ili odbijemo uvjete korištenja, a uvjeti su takvi da bitno ograničavaju slobodu koja nam je još uvijek načelno zagarantirana.
 
Naravno, slobodni smo ići u sudske bitke ili se kandidirati na izborima ukoliko želimo neki drukčiji sustav. Ali i ta je sloboda ovisna o resursima. Bez financijskih, legalnih i socijalnih resursa i ta je sloboda besmislena. Ono što nam se pokazuje je činjenica da su sloboda i moć neodvojivi. Moć raspolaganja resursima i moć kreiranja zakonskog okvira ključni su elementi slobode, a ta moć većini ljudi nije dostupna. U praksi naš kapacitet aktivnog djelovanja određuje okvire naše slobode. U načelu smo svi slobodni, a u praksi je to daleko od istine. Danas kada kažemo sloboda, ova riječ prije svega reflektira stvarnost koju živimo, a ta je stvarnost nadziran i ograničen prostor slobode. Napetost između načela i stvarnosti stvara odgovore koji su cinični, eskapistički i agresivni.
 
Odgovori na sadašnje stanje slobode u Europi kreću od pogleda u prošlost, ljevica se zagledala u socijaldemokraciju, desnica u predmoderna stanja. U ekstremnim slučejevima odgovor se traži u fašizmu. Naše zamišljanje slobode je paralizirano. U katatoničnom stanju fantaziramo o prošlosti koju ne možemo vratiti. Ovo stanje je osobito destruktivno po one prostore slobode koji su osvojeni od vremena naše fiksacije do danas. Te slobode predstavljaju glitch, grešku u programiranju slike svijeta koji se želi vidjeti. Zbog toga ih se nastoji odstraniti.
 
Sloboda je uvijek socijalna konstrukcija, ne postoje neke slobode koje su prirodne, a druge koje su artificijelne. Sve su slobode stvorene, ostvarene kroz često nasilne borbe i procese koje su trajale stoljećima. Uzmimo na primjer ženska prava koja obuhvaćaju slobodu žena da sudjeluju u političkom životu, da se obrazuju, da rade. Neke su slobode i prava ostvareni, ali nisu sva i nisu svugdje tako da ta borba i dalje traje. Feminizam, kao intelektualni i politički pokret za ženska prava ili oslobođenje žena je razotkrio da sloboda o kojoj se govorilo i na mnogim mjestima još uvijek govori predstavlja lažni univerzalizam dok je u stvarnosti partikularna (odnosi se samo na muškarce), te je postavio novi zahtjev za univerzalizmom (koji uključuje i muškarce i žene). Tu logiku su slijedili i drugi pokreti i pojam slobode je postajao sve univerzalniji i uključivao više skupina na koji se odnosi sloboda.
 
Isto tako ni ekonomske slobode nisu nešto prirodno, kao što nije ni slobodno tržište. Radi se o našim konstrukcijama. Ne postoji nikakvo prirodno tržište vrijednosnim papirima, zdravstvenim ili obrazovnim uslugama, itd. Sva ova tržišta su stvorena kroz duge procese i ona traže intervenciju države ili država u procesu njihovog nastanka i održavanja. Danas smo svjedoci nastanka novih tržišta, poput financijskih derivata ili pak ograničenja tradicionalnog shvaćanja tržišta i vlasništva do kojeg dolazi u digitalnom prostoru zbog kvalitete digitalnih proizvoda da se beskonačno reproduciraju.
 
Političke i ekonomske slobode ne postoje bez neke vrste socijalnog konsenzusa i institucija koje ih održavaju. Individualne slobode netko treba jamčiti, tu ulogu namijenili smo državi. I zbog toga s razlogom izražavamo ljutnju i bijes prema političkim institucijama kada se prostori slobode sužavaju. No, ovu ljutnju prati i nastanak potpuno fantastičnih narativa, teorija zavjera i pobuna bez cilja koje stvaraju iracionalni politički horizont u kojem se većini ljudi kao najbolje rješenje čini odustajanje od sudjelovanja u politčikom procesu. Ovo odustajanje je zapravo odustajanje od slobode i pristanak na bilo kakav život.