Dalibor Joler

Dalibor Joler © Creative Commons 4.0 Dalibor Joler Creative Commons 4.0

S Daliborom Jolerom našli smo se na trgu kod nekadašnjeg Kavkaza i pitali smo ga zašto je odabrao baš to mjesto?

Počeo sam prevoditi čim sam diplomirao, '90. godine, a prvi koji su mi dali povjerenje da prevodim, i to vrlo ozbiljne stvari, nalazili su se i nalaze se još uvijek na ovome trgu. Tih devedesetih godina zbog prijevoda sam dolazio na ovaj trg vrlo često. Ovdje je sve počelo.  S jedne strane trga nalazi se Leksikografski zavod Miroslav Krleža,  a s druge izdavačka kuća za koju sam preveo svoju prvu knjigu: „Uvod u katolički socijalni nauk“. Za Leksikografski zavod  godinama sam radio kao suradnik-prevoditelj za njemački jezik na Osmojezičnome rječniku. Kako je to bio zamašan projekt, trajao je godinama i to mi je bila izvrsna škola, dragocjeno iskustvo. Poslije je sve bilo lakše: Jeste li što već preveli? - Preveo sam „Uvod u katolički socijalni nauk“ i suradnik sam na Osmojezičnome rječniku. 
 
Tko je Dalibor Joler?

Profesor njemačkoga i francuskoga jezika i prevoditelj. To je najkraće. U slobodno vrijeme hobi-fotograf.
Fotografiram i putujem sa svojom suprugom. Zadnje putovanje prije korone: jug Italije – Rim, Napulj, Capri, Amalfijska obala.
 
Kao dijete htio sam biti…

Dirigent! Završio sam osnovnu glazbenu školu i dalje više nisam išao, no dirigiranje me fasciniralo. Sjećam se da je to živciralo moje roditelje: stalno sam po stanu dirigirao uz opere, mahao rukama, a mama je govorila da ću joj jednoga dana razbiti nos.
 
Da nisam prevoditelj, bio bih…

Ono u čemu se još mogu zamisliti dvije su struke: mogao bih biti odvjetnik ili liječnik. Ne da žalim što nisam to postao, no ako ne bih prevodio ili predavao jezik, u tim zanimanjima još bih se mogao zamisliti.
 
Grad ili selo?

Grad.
 
Ljeto ili zima?

Ljeto.
 
Čaj ili kava?

Kava.
 
Omiljeni predmet u školi...


Njemački. Od osnovne škole kontinuirano. Također Hrvatski jezik. Njemački i Hrvatski, njih sam obožavao.
 
Najgori/najteži/najdosadniji predmet u školi...

Matematika, Matematika i Matematika. Neka mi oproste svi matematičari, nitko me nije uspio zainteresirati za matematiku. Jednostavno ne.
 
Omiljeni/a pjevač/ica...


Ima jedan pa nakon njega dugo nitko – Oliver.
 
Omiljeno jelo...


Ja sam Slavonac koji voli mediteransku hranu i neka mi u Slavoniji ne zamjere: ukusna je slavonska kuhinja, ali zapravo najviše volim mediteransku i u njoj uživam.
 
Beatlesi ili Stonesi?

Beatlesi.
 
Mislim da sam vrlo loš u…

Plesu, nažalost. Nisam na vrijeme naučio kad sam mogao. A i tada je pitanje bih li naučio.
 
Društvene mreže – da ili ne?

Prije ne nego da. Povremeno jesam na Facebooku, ali više poslovno.
 
Omiljeni lik iz mojih prijevoda...


Harry Hole iz romana Joa Nesbøa. Preveo sam njegova prva dva romana „Šišmiša“ i „Žohare“ koji u to vrijeme još nisu bili s norveškoga prevedeni na engleski, ali jesu na njemački. Tako se dogodilo da sam kao prevoditelj dobro upoznao Harryja Holea i on mi je, što bi rekli, cool lik. Antijunak. Naime, većina Nesbøovih romana kod nas je prevedena s engleskoga jezika, a tek u zadnje vrijeme prevode se izravno s norveškoga. 
 
Najomraženiji lik iz mojih prijevoda...


Nitko, zaista nitko. Moj odnos prema tekstu koji prevodim nije takav da bih neki lik „mrzio“. Zapravo me katkada više naljuti autor ako misao ne zna sročiti jasno i tečno, ako tekst nije, što se kaže, prohodan.
 
Najteže što sam preveo...


To znam kao iz topa! I vjerojatno nikada ništa teže neću prevoditi. To je knjiga njemačkoga germanista Klaus-Michaela Bogdala „Europa je izmislila Cigane“, opsežna studija o povijesti Roma u Europi ispričana kroz prizmu književnosti. Zahtjevna je ne zato što ima gotovo 800 kartica teksta, nego zato što sadrži takoreći sve što može biti izazovno na njemačkome: naprimjer, poeziju i prozu pisanu srednjevisokonjemačkim koji sam, dakako, od vremena studija zaboravio! Stoga sam morao poprilično kopati po rječnicima, razabirati tekstove, s naporom ih iščitavati i prevoditi. Nije toga bilo previše, ali naporno je, to je tekst koji morate dešifrirati. U knjizi je i popriličan broj stihova na Hochdeutschu, no kako su rimovani, to je također bilo vrlo izazovno. Riječ je o studiji s područja povijesti, umjetnosti, književnosti koje je zahtjevna i u stručnome i leksičkome smislu. Osim što piše izrazito znanstvenim stilom, autor je „upregnuo“ i sve najsloženije gramatičke strukture njemačkoga jezika koje u prijevodu na hrvatski jezik zadaju glavobolje. Tu su počesto i nesagledivo dugačke rečenice : kada pročitate rečenicu do kraja, ne znate odakle biste počeli s prijevodom, morate ju kratiti, pretvarati u dvije, tri kraće, a to ne ide uvijek otprve… teška knjiga, vrlo zahtjevna, ali i vrlo zanimljiva i poticajna. Drago mi je da sam se s njom uhvatio ukoštac u zrelim prevodilačkim godinama.
 
Omiljeno mjesto za prevođenje...


Balkon u Novom Vinodolskom.
 
Proza ili poezija?

Proza. Poezija ako baš moram, a inače proza!
 
Omiljeni/a domaći/a spisatelj/ica …


Za čitanje uz prevođenje ostane vrlo malo vremena. Čitam ono što prevodim, a prevodim takoreći bez prestanka. Navečer se prije spavanja nađe malo vremena i za neko drugo štivo. Onaj tko me dobro zabavio zadnjih godina, to je Ivica Ivanišević jer piše po mome guštu: duhovito, zabavno i inteligentno.
 
Trenutno najdraže djelo književnosti njemačkog govornog područja...

To mi je lako reći! Prevodim različite stvari. Nekad mi je nešto draže, nekad nešto manje drago, a ponekad me nešto oduševi. Postoji knjiga koja me doista oduševila i autor koji me oduševio, pogotovo što ga nisam poznavao. Tek poslije, pročitavši roman, kada sam guglao o autoru, iznenadio sam se koliko je mlad, a koliko misaono zreo: Benedict Wells. Fantastičan! Preveo sam njegovu knjigu „Vom Ende der Einsamkeit“ („Kraj samoće“) i osvojila me!
 
Planovi za ljeto odnosno more ili planine?

More!
 
Top