Romana Perečinec

Romana Perečinec je književna prevoditeljica, učiteljica njemačkog jezika, ponosna vlasnica retrivera i mace te stravstvena obožavateljica quichea!
 
Tko je Romana Perečinec?

Rekla bih da je književna prevoditeljica i učiteljica njemačkog. To je to otprilike.
 
Kad ne prevodim… hobiji i interesi?

Imam ljubimce. Moram se poigrati s mačkom i podragati je, prošetati psa. Imam jednog starog retrivera kojeg moram šetati jednom, dvaput dnevno. Volim ići u kino, npr. Kino Europa dok je još postojalo ili MSU. Ili u Veliku Goricu kad su malo umjetničkiji programi, ne toliko holivudski. Volim ići na koncerte, npr. Močvara, Tvornica kulture, Vintage Industrial Bar, više alternativa. Sve na k – koncerti, kazalište, kino, kultura, Katzen.
 
Kao dijete htjela sam biti…

Htjela sam biti mitolog, ako se to tako zove. U to je doba na televiziji bila serija i neki silno pametni bradonja koji je pričao o grčkim mitovima, pričama iz Biblije…meni je to bilo tako fascinantno. Htjela sam biti poput njega. Prvotno nisam htjela biti učiteljica, htjela sam biti frizerka, krojačica, tako da nisam mislila da ću biti učiteljica, a kamoli književna prevoditeljica.
 
Da nisam prevoditeljica, bila bih…

Kao neki tajni san? Francuska slastičarka. Volim peći kolače. Ponijet ću ih na idući intervju.
 
Omiljeno jelo?

Pite s nadjevom frangipane – od badema, maslaca. Također volim quiche koji mi je omiljeno jelo!
 
Selo ili grad?

Pa više selo, ali da je i grad negdje blizu. Mislim da ipak ne bih mogla bez nekih gradskih sadržaja.
 
Ljeto ili zima?

Proljeće. Nije ni prevruće niti prehladno.
 
Čaj ili kava?

Definitivno čaj.
 
Omiljeni predmet u školi?

Njemački, engleski, likovni omiljeni, najgori definitivno matematika. A povremeno i tjelesni.
 
Najgori/najteži/najdosadniji predmet u školi?

A ništa mi nije bilo posebno dosadno, ipak sam bila odlikaš!
 
Omiljen/i/a pjevač/pjevačica ili omiljeno štivo iz djetinjstva?

Od domaćih mi je draga Irena Žilić, pjevač Bebè Na Volè a.k.a. Adam Semijalac, to je neki uvrnuti blues. Štivo su bili romani Julesa Vernea ili kako tada nimalo nisam znala francuski, rekla bih „Imate li još koju knjigu Julesa Vernea?“. Kad sam imala deset godina, obožavala sam ga.
 
Omiljeno jelo?
Pite s nadjevom frangipane – od badema, maslaca. Također volim quiche koji mi je omiljeno jelo!
 
Beatlesi ili Stonesi?

Stonesi! Definitivno volim gitare, žešću glazbu, ne pop. Beatlesi su mi prenjonjavi.
 
Mislim da sam vrlo loša u…

Ajoj, u cijeloj hrpi toga! Ne znam spremit' sarmu, ne znam kartati, ne znam belu, a najveća prevoditeljska noćna mora mi je da ću u romanu morati prevoditi kartaške igre što se naravno i ostvarilo. U romanu Ceesa Nootebooma Noću dolaze lisice likovi igraju igru nalik pokeru i morala sam okolo gnjaviti ljude koji se razumiju u kartaške igre i tražila ih da mi to objasne. Znam kartati Uno…a i grupni su mi sportovi grozni!
 
Društvene mreže, da ili ne?

Apsolutno da! Mislim da sam poluovisna o fejsu, ali mislim da je osim za razvijanje ovisnosti dobar i za distribuiranje informacija – kino, kazalište, kultura…Mislim da možeš vrlo brzo doći do informacija! Još nisam na Instagramu, mislim da bi mi to bilo malo too much. Moji učenici kažu da su starkelje poput mene i njihovih roditelja na Facebooku, mladi na Instagramu, a 5. i 6. razredi na TikToku. Super su mi bili ovi plesni challengi!
 
Omiljeni lik iz mojih prijevoda?

Definitivno Joe Speedboot, lik nizozemskog književnika Tommya Wieringa. Jedan veoma neobičan lik koji bane u selo u kojem živi i sprijatelji se s likom u kolicima te radi neobične stvari, npr. postavi bombu u školi, ali i zna napraviti avion pa prijatelja povede na let, a kasnije idu i na natjecanje u obaranju ruku. Zaista poseban lik kojeg i dalje najviše volim.

Najomraženiji lik kojeg si prevela?
 
Lik iz trilera „Sorry“ Zorana Drvenkara, njemačkog pisca hrvatskih korijena. Inače baš ne volim horore i trilere.
 
Najteže što sam prevela…

Definitivno San bogova flamanskog autora Erwina Mortiera. Mnogo filozofije, mnogo poetskih pasaža. A i prevodila sam je u nesretnom dijelu života kad te muče i neke druge stvari i posljednja stvar koja ti još treba je knjiga koja te ubija u pojam svojom stilskom složenošću jer je riječ bila i o Prvom svjetskom ratu. Čak ni ove debele od osamsto, devetsto stranica nisu me iscrpile poput ove.
 
Omiljeno mjesto za prevođenje?

Trenutačno kuhinja. Kupila sam i radni stol koji jako lijepo izgleda, ali je nešto niži nego što bi trebao biti tako da sam se nakon mjesec, dva pokušaja prevođenja i ispravljanja online zadaća prebacila na kuhinjski stol. U jednom su dijelu sobne biljke, a i fino izgleda. S druge se strane peče quiche!
 
Proza ili poezija?

Sve više poezija! Zašto? U zadnje dvije godine dobila sam priliku raditi na emisiji Trećeg programa HRT-a,  Signatura koja prati književnost. Ispada da sam se kroz tu suradnju specijalizirala za suvremene hrvatske pjesnike i pjesnikinje, a zatim sam dobila priliku u Velikoj Gorici organizirati pjesničku tribinu Nagovor na poeziju, tako da dosta pratim hrvatsku poeziju koja je u zadnje dvije godine doživjela boom, naročito pjesnikinje. Mislim da nam je poezija zaista potrebna – mozak drugačije radi dok čitaš poeziju, nije ista linearnost kao u proznim djelima.
 

Omiljeni domaći spisatelj/spisateljica?

U zadnje vrijeme Maša Kolanović, dobitnica ovogodišnje Nagrade Europske Unije za književnost. Bila sam u žiriju koji je odlučivao o dobitnici i brzo smo se usuglasili da nagradu zaslužuje baš ona. Oduševljava me i Julijana Adamović, njezin roman Divlje guske te pjesnikinje Monika Herceg, Mateja Jurčević  - mlađa ekipa.
 
Trenutno najdraže djelo književnosti njemačkog govornog područja...

To je nešto što se stalno mijenja. Zadnje što sam imala priliku prevoditi je Večer svih dana autorice Jenny Erpenbeck. Njezin roman Heimsuchung čitala sam prije desetak godina, tako da sam skočila od sreće kad me urednica Ljevka Nada Brnadić pitala želim li je prevoditi. Nisam očekivala da ću se toliko namučiti raznoraznim citatima iz Biblije, Talmuda, Goetheom, Mozartom. Sve su to skriveni citati koje sam morala dobro proučiti. Naročito je zanimljiva kompozicija djela jer se autorica svojevremeno bavila režiranjem opera. Ima glazbenu pozadinu i cijeli roman karakterizira ponavljanje motiva i variranje pet mogućih životnih priča jedne žene – poput muzičkog djela! Ritmičnost i ponavljanje na početku i kraju glazbene su osobine tog romana, tako da sam doslovno cijeli roman morala imati u glavi. Upoznala sam gđu. Erpenbeck i početkom prosinca prošle godine oduševila me svojom skromnošću i susretljivošću. Vrlo je rado odgovarala na pitanja i oduševila me. Potencijalna kandidatkinja za Nobela, a tako je skromna i pristupačna.
 
Planovi za ljeto odnosno more ili planine?

Nisam još ništa planirala. Imam puno posla s prevođenjem i online nastavom, tako da je vrlo izgledno da ću ostati doma i prevoditi. Ili ću pak nekoliko dana na Silbu koju baš volim posljednjih nekoliko godina. Odgovara mi zelenilo i to što nema auta pa ako ću ikamo, onda na Silbu!