Zagrebačka retrospektiva donosi sedam ključnih naslova velikog njemačkog redatelja
Wim Wenders je jedan od vodećih autora takozvanog novog njemačkog filma, koji se razvio sedamdesetih godina kao protest protiv zabavnog propagandnog filma i koji se kritički osvrće na njemačku poslijeratnu stvarnost. Poput Alexandera Klugea, Volkera Schlöndorffa ili Rainera Wernera Fassbindera, Wenders se bavio aktualnim političkim i socijalnim pitanjima.
Wendersovi filmovi tematiziraju usamljene i izgubljene ljude koji svoj život u rastrganoj zemlji žele okrenuti na bolje. Film ceste je najdraži redateljev žanr: gotovo uvijek tijekom putovanja dolazi do emocionalnih promjena protagonista. Na taj način Wenders prikazuje i panoramu gradskog krajolika. Prostor time postaje metafora čežnje njegovih likova.
Program
Nebo nad Berlinom, 1987. 122 min
15.02., 18:30 sati |16.02., 21:00 sati
Lisabonska priča, 1994., 105 min
15.02., 21:00 sati | 16.02. 19:00 sati
U toku vremena, 1976.,175 min
17.02., 17:00 sati
Paris, Texas, 1984., 139 min
17.02., 20:30 sati | 19.02., 18:30 sati
Alice u gradovima, 1974., 110 min
19.02., 21:15 sati | 20.02., 19:00 sati
Američki prijatelj, 1977., 123 min
21.02.,18.30 sati | 22.02., 21:00 sati
Stanje stvari, 1982., 120 min
21.02., 21:00 sati | 22.02.,18:30 sati
©DonataWenders
Wim Wenders je rođen 1945. u Düsseldorfu. Nakon što je 1963. maturirao, studirao je medicinu, psihologiju, filozofiju i sociologiju u Münchenu, Freiburgu i Düsseldorfu. U listopadu 1966. ne uspijeva upisati visoku filmsku školu u Parizu (
Institut des Hautes Études Cinématographiques - IDHEC). Postaje vječiti gost francuskog filmskog instituta (
Cinémathèque française).
Godine 1967. upisuje Visoku školu za film i televiziju u Münchenu. Kasnih šezdesetih debitira kratim filmovima inspiriranim novim američkim podzemljem i posebno eksperimentalnim radom Andyja Warhola. Wendersonov prvi igrani film
Ljeto u gradu (
Summer in the City, 1970.) je ujedno i njegov diplomski rad. 1971. je zajedno s ostalima osnovao izdavačku kuću “Filmverlag der Autoren”, koja je postala nezavisna od velikih studija što se tiče produkcije i stvaranja novog njemačkog filma. Wenders je postao jedan od vodećih autora novog njemačkog filma. 1975. prima prvu nagradu za film
Pogrešan pokret (Falsche Bewegung): film je dobio Njemačku filmsku nagradu u šest kategorija. Slijedile su mnogobrojna međunarodna priznanja za igrane i dokumentarne filmove, između ostalog i Zlatna palma na festivalu u Cannesu za film
Paris, Texas 1984. i nagrada za najbolju režiju za
Nebo nad Berlinom (Der Himmel über Berlin) 1987.
Wenders nosi počasni doktorat Sorbonne, profesor je na Visokoj školi za film i televiziju u Berlinu, član berlinske Akademije umjetnosti (1984.), bio je predsjednik Europske filmske akademije (1991.-1996.) te je odlikovan Saveznim križem za zasluge (Bundesverdienstkreuz).
Natrag
