Program uoči Međunarodnog dana prevoditelja
Jesu li književni prevoditelji nevidljivi suputnici pisca ili spisateljice čija se knjiga objavljuje u prijevodu na neki drugi jezik? Nevidljivi čarobnjaci i čarobnjakinje koji stvaraju iste književne svjetove na drugom jeziku, oblikuju rečenice, skladaju jezične melodije, udaraju ritmove i usklađuju zvukove.
Clemens Meyer © Gaby Gerster | Helen Sinkovic©Helen Sinkovic | Klaus Olof©Primož Jakopin | Damir Karakaš©Tomislav Čuveljak
„Die stillen Trabanten“ (Nevidljivi ili tihi suputnici) naziv je i zbirke pripovijedaka
Clemensa Meyera, pisca koji čitateljima u Hrvatskoj nije nepoznat zahvaljujući upravo jednoj od njegovih prevoditeljica,
Helen Sinković. Ona je na hrvatski za Nakladu oceanmore prevela Meyerov roman „Im Stein“ (U kamenu, 2015.), a kako su i o čemu tom prilikom komunicirali, u razgovoru s njima otkrit će nam moderatorica
Anda Bukvić Pažin. Saznat ćemo osim toga čime se trenutno bave, što pišu i prevode, kamo putuju, što slušaju, što čitaju.
Nevidljivi suputnici?
Hrvatski pisci također imaju svoje nevidljive suputnike, a jedan takav je
Klaus Detlef Olof. On je njemački glas
Zorana Ferića, Miljenka Jergovića i drugih pisaca iz Hrvatske i zemalja u regiji. Nedavno je preveo roman „
Sjećanje šume“ (Erinnerungen an den Wald, 2019) Damira Karakaša, koji će ovom prilikom biti predstavljen. Obojica, i pisac i njegov prevoditelj, osobe su iznimnih biografija i životnih puteva, brojnih postignuća, opremljeni raznim vještinama i umijećima i ovjenčani nagradama za svoj rad i trud.
Na malenoj pozornici Botaničara uoči Međunarodnog dana prevoditelja doživjet ćemo dva prevoditelja,
Helen Sinković i Klausa Detlefa Olofa, i njihova dva pisca:
Clemensa Meyera i Damira Karakaša. Vidjet ćemo da su prevoditelji i prevoditeljice istovremeno i vidljivi i nevidljivi, da imaju različita lica, glasove, glazbene ukuse, hobije, ali i da svi vladaju barem jednom istom čarobnom vještinom: mogu pretvoriti jedan jezik u drugi i tako ih povezati.
Natrag
