Online panel
U online panelu sudjeluju
Catherine Nichols (umjetnička direktorica projekta
beuys2021) i prof.
Timo Skrandies (Institut za povijest umjetnosti Sveučilišta Heinrich Heine Düsseldorf, urednik
Priručnika o Josephu Beuysu) koji će razgovarati o „revolucionarnom potencijalu“ Beuysova nasljeđa i predstaviti kako se 100. obljetnica Beuysova rođenja obilježava u Njemačkoj. Moderatorica je kustosica i istraživačica
Ivana Meštrov, a razgovor će se voditi na engleskom jeziku.
Razgovor se održava preko platforme Zoom te se prenosi uživo na Facebook stranicama
Subversive Festival i
Goethe-institut Kroatien.
ZOOM LINK:
https://us02web.zoom.us/j/87651546613?pwd=YTladXdTdTZreStzblF3bWUvbFhaZz09
Meeting ID: 876 5154 6613
Passcode: 100
Organizatori online panela su Subversive Festival i Goethe-institut Kroatien a riječ je o posljednjem u nizu događanja u sklopu projekta
Vizualna konstrukcija političkog: 100 Beuysa.
Joseph Beuys (1921. – 1986.) jedan je od najutjecajnijih i najkontroverznijih umjetnika 20. stoljeća. Njegov koncept socijalne skulpture otvorio je put društveno angažiranoj umjetnosti koja počiva na vjeri u potencijal umjetnosti za transformaciju društva. Beuys je jedan od prvih umjetnika koji sustavno tematizira ekološka pitanja a težište njegovih akcija često počiva i na reinterpretaciji pojma demokracije. Neobično je važna uloga Beuysa u širenju pojma umjetnosti na područje društvenih odnosa i ekologije a njegova ideja socijalne skulpture koliko god bila utopistička i danas je vrlo aktualna, i radikalnije nego ikad zastupljena u radovima mnogih mladih umjetnika i skupina.
Beuysovo javno i umjetničko djelovanje često je neodvojivo od karizme autora i mističke simbolike. Njegov rad često se bavi društvenim traumama i procesom zacjeljivanja koje vidi kao razmjenu između umjetnika i društva u kojem „pokazuje svoje rane“ i poprima pomalo mesijansku ulogu. Je li njegovo djelo poziv na revoluciju koncepata i pomirenje s opterećujućom njemačkom prošlosti ili je Beuys kako tvrdi povjesničar umjetnosti Benjamin H. D. Buchloh samo „majstor represije koji je uz pomoć misticizma i šarlatanstva prikrio svoju nacionalsocijalističku mladost“?
Mnogi kolege umjetnici, poput Marcela Broodthaersa u slavnom Otvorenom pismu Josephu Beuysu, zamjerali su mu preveliko oslanjanje na podršku bogatih mecena i nevoljkost zamjeranja moćnim kulturnim institucijama kao u slučaju cenzure izložbe Hansa Haackea i izostanka Beuysove osude opresivne politike Guggenheimova muzeja čiji je ravnatelj 1971. zatvorio Haackeovu izložbu koja je otvoreno propitivala način na koji se dotični muzej financira. S druge strane današnja prezentacija Beuysova rada često nije u skladu sa stavovima koje je zastupao, te je prema nekima iskrivila prirodu njegova rada koja zagovara demokratizaciju umjetnosti, izravnu komunikaciju s ljudima i poticanje na dijalog.
Ne može se izbjeći pitanje u kojoj mjeri je Beuys uspio kroz svoju umjetničku praksu postići individualnu i društvenu transformaciju za koju se zalagao. Njegovo kompleksno djelo i njegova kontroverzna recepcija ne ostavljaju mjesta za jednostavni odgovor. Njegova često citirana izjava
Svaki je čovjek umjetnik označava uvjerenje u mogućnost utjecaja svakog pojedinca na polje društvenih promjena jer što je društvo ako ne ekstenzija naših ideja i misli - mijenjajući svijest pojedinca i društva na korak smo do stvarne društvene promjene. No umjesto očekivane društvene promjene često dolazi samo do, kako je to pronicljivo zapazila kustosica Iva Rada Janković „inflacije glasova obespravljenih koji ne prodirući van, ostaju odjekivati unutar zidova umjetničkih institucija.“
Sveprisutan Beuysov lik podjednako fascinira i iritira – je li ovaj čovjek iznimno raznolike strategije suvremeni ekvivalent šamana koji najavljuje novu, revolucionarnu ulogu umjetnika ili puki šarlatan opterećen vlastitim kultom ličnosti kojim prikriva reakcionarna politička stajališta i nečistu savjest? Podjednako obožavan i osporavan Beuys i dalje polarizira umjetničku scenu čemu svjedoči beskonačna konstrukcija i dekonstrukcija njegova lika i djela. 100 godina nakon njegova rođenja i 30 godina nakon njegove smrti tko se boji Josepha Beuysa?
Natrag
