Berlinale Special | Film Fabian ili o propasti

Berlin 1931., negdje između podstanarstva i podzemlja, gdje su bordeli atelieri, nacisti drsko provociraju na ulicama, a na Babelsbergu se mašta o „psihološkom filmu“. Život ključa, društvo kuha i trune. Tako dugo dok još ima posao, Jakob Fabian, doktor germanistike, danju piše reklamne tekstove, a noću sa Stephanom Labudeom lunja uvrnutim gradskim lokalima. Njegov prijatelj – koji će kasnije priznati da je pao „u predmetima Život i Posao“ – odvažan je u pitanjima komunizma i seksa, Fabian s druge strane ostaje trijezan i distanciran. Čeka „pobjedu pristojnosti“, a da u to doista ne vjeruje. Samo ga ljubav prema Korneliji tjera da posumnja u svoj ironični fatalizam. Ona postaje tračak svjetlosti u njegovu životu koji polako kopni.

Izvući iz sjene i snimiti film prema tužnoj autobiografskoj knjizi Ericha Kästnera „Fabian“, jednom od najvažnijih romana Weimarske Republike, velik je izazov, unatoč svim paralelama s prokletom današnjicom. Dominik Graf vrhunski svladava taj zadatak: njegov stil do u tančine naglašava ono bitno, istovremeno je ravnodušno okretan, a opet šutljivo melankoličan – film podsjeća na disko-kuglu koja se okreće polako, prikazujući propast sna o sreći.
 

Natrag