New Stages Southeast:
Stage Readings
O procesu mentorskog rada
Imati priliku godinu dana raditi na vlastitoj drami i isprobati je u različitim sredinama i na raznovrsnim radionicama, prilika je koja se rijetko pruža hrvatskim dramskim piscima. Zbog toga je međunarodni projekt Goethe-Instituta New Stages Southeast od velike važnosti i drago mi je što sam bio uključen kao mentor petorici polaznika.
Već prije početka radionice bio sam iznenađen brojem prijavljenih kandidata i iskrenim motivacijskim pismima koji su samo potvrdili da je ovaj projekt nasušno potreban hrvatskoj dramatici jer osim mentorstva kroz godinu dana pruža i mogućnost brojnih stručnih putovanja te se u takvom okruženju dramski tekst obogaćuje širim utjecajem različitih umjetnika. U odabiru dramatičara kao opću temu postavili smo temu siromaštva koje može biti duhovno, socijalno, ekonomsko ili političko. Ovakva tema je dovoljno široka da nikoga ne diskreditira, a potiče polaznike na aktivno promišljanje suvremene socijalne teme. Pri samom odabiru nismo analizirali tko se siromaštvom kao temom bavi više ili manje, već smo odabrali one dramatičare koji su nam se činili najzanimljivijima i čiji tekstovi su na neki način bavili onime što živimo sada i ovdje. Internacionalni koncept samog projekta nas je potaknuo da tražimo drame koje drugima mogu nešto reći o nama na originalan i autentičan način.
Svi uključeni dramatičarke i dramatičari su već izgrađene autorske ličnosti, te je rad s njima bio uvjetovan izabranim tekstovima i ciljem kako što autentičnije dovršiti već započete drame. Poticati autentičnost, tvrdoglavost u traženju vlastite estetike, te iznova poticati motivaciju činilo mi se da su moji najvažniji zadatci kao mentora. Kroz godinu dana nastale su različite drame koje ove autorice i autore predstavlja u najboljem svijetlu, kroz teme koje su im bliske i stil pisanja koji je samo njihov.
Filip Jurjević je finalizirao svoj dramski tekst “Kuća“ koji se raskošno bavi različitim temama, od prijateljstva, obitelji do samog pitanja što to znači biti čovjek. Kroz različite žanrove; uvodeći čak i elemente horora, nastao je tekst koji na najbolji način prikazuje svu raskošnost i eklektičnost ovog iznimno zanimljivog autora.
Lucija Klarić radila ja na tekstu "35 kvadrata ili Nigdjezemska" o generaciji na prijelazu milenija. Kad Vlada neimenovane države aktivira mjeru socijalnog stanovanja za mlade do 33 godine, petero nepoznatih stanara završi u istom prostoru, na svega 35 metara kvadratnih gdje kreću obitavati skučeni i izigrani od sustava i svijeta. Drama koja govori o mladima danas, na jedan klaustro fobičan način, bez puno nade, ali sa puno humora i empatije.
Ana Perčinlić je radila na tekstu „Opsada kule od bjelokosti“ Ideja za ovu dramu inspirirana je gorućim problemom nezaposlenosti mladih ljudi u Hrvatskoj. Kroz zanimljivu strukturu isprepliće se čitava galerija likova izgubljenih u sadašnjosti. Likovi se pitaju gdje i kako živjeti, a najviše se pitaju kako preživjeti.
Ivana Vuković „Možeš biti sve što želiš“ bavi se, a u isto vrijeme i dovodi u pitanje tzv „žensko“ pitanje. Propitujući jezičnu diskriminaciju i šovinizam već na razini koncepta, ispisuje snažan dramski tekst gdje se iz stranice u stranicu susrećemo sa vlastitim predrasudama.
Anita Čeko prijavila se sa tekstom „Što ćemo ostaviti u kadru“ o djevojci Luci koja se vraća u roditeljski dom u Split kako bi snimala dokumentarac o ocu i obitelji. Otac Franko je godinama radio kao pripadnik mirovnih vojnih misija po svijetu, ostavljajući obitelj samu.
Anita se kroz iznimno zanimljivu strukturu poigrava sa samom formom kazališta uvodeći elemente primarno upotrebljavane u filmskom pismu. Zbog kompleksnosti materijala na tekstu se još uvijek radi, te ovdje predstavljamo njezin tekst „Daleko je Kandahar“ koji je finaliziran tijekom radionice, a s kojim je Anita i primljena na ovu radionicu. Daleko je Kandahar također je obiteljska drama o razdvojenosti u obitelji zbog očeva izbivanja. Na neki način je preteča tekst „Što ćemo ostaviti u kadru“.
Svi tekstovi snažno i nekompromisno govore o onome što svi skupa živimo i zbog toga se nadam da je ovo predstavljanje tek početak njihovog puta.
Ivor Martinić
