Odvažnost sjećanja

Snijeg

  • Na bosanskom
    Sie benötigen den Flashplayer, um dieses MP3 zu hören.
  • Schnee, Mile Stojić
    Sie benötigen den Flashplayer, um dieses MP3 zu hören.

Pjesma bosanskog lirika Mile Stojića.

Snijeg

Bio je jedan grad u srcu svijeta
Njegove ulice žamorile su glazbom svakodnevice
Njegovi drvoredi šumorili dahom ljubavnika
Njegova jutra mirisala na prva izdanja novina i svjež kruh
Njegove gospođe šminkale lijepa lica, češljale plave kose
tražeći da svaki dan bude spomenik njihovoj ljepoti
Njegovi pjesnici patili su za njegovim gospođama
(tako je to u svim gradovima)
Bio je jedan grad
milovan hladnim planinskim vjetrom s okolnih brda
milovan svilenom djevojačkom maramom po licu
Njegovi uski trgovi pjevali su minaretima i zvonicima
Njegove ceste vodile su u budućnost i svijet

Bio je jedan grad na kraju svijeta
Njegove ulice prekrili su tamni oblaci, gust dim
Njegovi drvoredi posječeni su da bi se ogrijale promrzle ruke,
skuhala čemerna juha
Njegova jutra su mirisala na barut i usirenu krv
Njegove gospođe šminkale su lijepa lica, čupale crne kose
Da bi prekrile bore i podočnjake nesanice i straha
Bio je jedan grad
milovan kanonadama s okolnih brda
Njegovi uski trgovi šutjeli su samrtnom tišinom
Njegove ceste vodile su u poniženje i na onaj svijet

Bio je jedan grad u srcu svijeta
Čije su bogomolje preklinjale boga
da pošalje sudnji dan, kijamet
Čija su groblja bujala, bauljala pločnicima i ulicama
Sedam tisuća dana, sedam tisuća godina
Smrt se cerila na porodičnoj fotografiji
U zagrljaju najmilijih

Bio je jedan grad kog su napustili
i bogovi i ljudi, prekrili crnom maramom njegovo lice
I bacili njegove plavokose nimfe u naručje belzebubu
njegove mlade ljubavnice kiklopu za večeru
Bio je jedan grad kog su ostavili mudraci i pjesnici
Prepustivši obranu samo siromašnima i
prezrenima

Bio je jedan grad na kraju svijeta
što je gorio na vašem stolu kao upaljena buktinja
al nije mogao otopiti led, ogrijati tvrdokorna srca
Nije došao ni pljusak da spere pepeo i krv
Nije došao ni vjetar da otjera dim s ulica
suze s lica. Nije došlo ni proljeće da
izagna pupoljke, ozeleni grane, ni ljeto
Nije došla nada ni plavičasta utopija

Prošetala je samo zima kroz ranjene trotoare,
kroz razrovane ulice. Nevinost je ponovno
zablještala po krovovima
s prvim snijegom.

Sarajevo, ljeto 2009.

 

Mile Stojić © Mile Stojić
Mile Stojić iz Bosne i Hercegovine
Mile Stojić, rođ. 1955. u Dragićini / Bosna i Hercegovina, živi u Sarajevu; studij južnoslavistike na Sveučilištu u Sarajevu (1974.-1980.); lektor na Sveučilištu u Beču (1993.-2002.); žurnalistički i publicistički angažmani za različite medije u bivšoj Jugoslaviji, glavni urednik književnih časopisa Odjek i Lica u Sarajevu; pjesnik i esejist, brojne objavljene knjige, najposlije Café Nostalgija, eseji (Zagreb, 2008.), Među zavađenim narodima, pjesme (Zagreb, 2009.); na njemački su mu prevedeni U boli s ljutnjom. Bosanska ratna književnost – In Schmerz mit Wut, Bosnische Kriegsliteratur (Wien, 1996); Prozor, Riječi. Bosanski alfabet, zbirka eseja – Fenster, Worte. Ein bosnisches Alphabet, Essays (Klagenfurt, 1998); Mađarsko more, pjesme – Das ungarische Meer, Gedichte (Klagenfurt-Wien, 2006); član P.E.N. kluba i Društva pisaca Bosne i Hercegovine; značajne nagrade i odlikovanja: Brankova nagrada, Goranova nagrada, Kočićevo pero, Godišnja nagrada društva pisaca BiH i.dr.

 

Eine Übersetzung von Klaus Detlef Olof
Klaus Detlef Olof, rođ. 1939. u Lübecku; živi u Zagrebu i Grazu; studirao je slavistiku u Hamburgu i Sarajevu; od 1973. predavanja na Sveučilištu u Klagenfurtu; težište rada: južnoslavenske književnosti; već mnogo godina djeluje kao posrednik i prevoditelj južnoslavenskih literatura u njemačkom govornom području; prijevodi na njemački pretežno iz hrvatske i slovenske književnosti, ali i sa srpskog, bosanskog, makedonskog i bugarskog jezika, između ostaloga prevoditelj Dževada Karahasana, Miljenka Jergovića, Zorana Ferića i Igora Štiksa; za svoje opsežno djelovanje odlikovan je 1991. Austrijskom državnom nagradom za književne prevoditelje.