Rat i mir

Istanbul: transformacija jednog grada

„Istanbul je oduvijek bio povijesno-grafički problem jer iskrivljuje našu percepciju. Ideja da Istanbul nije samo centar carstva već je model za carstvo, što znači da šta god se događa u Istanbulu također se događa u ostatku [carstva], nije istinita. Istanbul je velik, Istanbul se nalazi u središtu, Istanbul je primjer osmanske snage još od 15. stoljeća, ali on nije carstvo. Na mnogo načina on je izuzetak u odnosu na ono što karakteriše carstvo. Ne možete razumjeti arapske pokrajine na temelju Istanbula. Sada u 19. stoljeću se, naravno, stvari počinju mijenjati. Prije svega zbog toga što Istanbul vrlo brzo raste. Istanbul je grad koji će do kraja 19. stoljeća vjerovatno dostići populaciju od jednog miliona. On dakle postaje metropola.

On privlači sve vrste elemenata modernosti sa zapada, iz unutrašnjosti, on postaje kotao pretapanja iskustava. Život u Istanbulu je prema tome već nešto što ga razlikuje od ostatka carstva. Nije baš neka ružičasta vrsta kosmopolitizma, uglavnom je poslovan kao i obično više od bilo čega drugog. Ali ono što rat naravno radi je to da donosi ogroman stres na takvo stanje stvari.

Osmanlije nikada nisu izgubili kontrolu nad Istanbulom, osim 1918. godine na kraju Prvog svjetskog rata, kada su Osmanlije bili prisiljeni na potpisivanje primirja. Savezničke snage Antante su okupirale Istanbul i Istanbul je bio pod zajedničkom okupacijom Francuza, Britanaca i Italijana.

Godine 1923. vlast nad gradom je vraćena, ali nije vraćena osmanskoj vlasti, već novim snagama koje su se pojavile u Ankari, budućoj Turskoj Republici.

Istanbul je previše jako obojen mješavinom kosmopolitizma, tim ne-nacionalnim, otomanskim identitetom da bi mogao biti legitiman glavni grad za mladu Tursku Republiku. Dakle, u tom smislu, Istanbul je jedan od velikih gubitnika rata, jer će izgubiti stanovništvo, izgubit će svoju raznolikost na duge staze. Grčko stanovništvo će ostati, razmjena se odnosi na ne-Istanbulske [ljude], ali za oko 4 ili 5 desetljeća, do 1950-tih i 1960-tih, Istanbul će izgubiti većinu svog grčkog i jevrejskog stanovništva, dok je armensko stanovništvo već smanjeno te je politički i kulturno toliko potisnuto da se čak i ne primjeti.

Tako da on gubi ono što je nekada činilo njegov identitet, a to je ta šarolikost jednog carstva koje definira sebe kroz pluralnost.“

 

 

Edhem Eldem ©  Anemon Productions
Edhem Eldem
Profesor Edhem Eldem je poznati turski historičar koji predaje na Katedri za historiju na Univerzitetu Bogaziči u Istanbulu. U 2011-2012. bio je saradnik na Wissenschaftskolleg zu Berlin. Njegov istraživački fokus leži na kasnoj osmanskoj društvenoj i ekonomskoj historiji, intelektualnim biografijama i historiji arheologije.