Ken Krimstein
Slavlje misli – i života

Grafička novela o Hannah Arendt, vjerojatno najvećoj filozofkinji i politologinji 20. stoljeća – ide li to jedno s drugim? Itekako! Evo i dokaza Kena Krimsteina.

© dtv Ken Krimstein obično crta stripove za časopis New Yorker i za druge američke časopise. S naslovom Die drei Leben der Hannah Arendt (engleski izvornik: The Three Escapes of Hannah Arendt; Tri bijega Hannah Arendt) vrlo je dojmljivo izašao iz uobičajenih okvira. Kako Krimstein navodi u pogovoru svoje knjige – i potom uspješno dokazuje – gotovo da i ne postoji bolji način za prikazivanje utjecaja neuobičajene životne priče Hannah Arendt na njezino razmišljanje nego u obliku grafičke novele.

razumjeti svijet

Sve započinje djetinjstvom u Königsbergu, gradu Immanuela Kanta, čija je djela Hannah, u inače posve crno-bijeloj knjizi uvijek prepoznatljivo odjevena u zeleno, već zarana gutala u potrazi za konačnim odgovorima. Ona u sebe uvlači misli, a uskoro i nikotin – gusti dim cigareta koje neprekidno tinjanju obvija jednako postojano stranice knjige, kao i njene neprekidne misaone vježbe usmjerene na bolje razumijevanje svijeta. Već kao dijete iskusila je vrijeđanje i marginalizaciju, jer je Židovka. Majka Martha svojoj kćeri daje savjet kojeg će se ona cijeloga života držati: „Kad te napadnu kao Židova, kao Židov se moraš i braniti. A sad napiši domaću zadaću.“
 
Izuzetno darovita djevojka uskoro seli u Marburg,  gdje susreće Martina Heideggera, megazvijezdu među profesorima filozofije. Između sedamnaestogodišnje studentice i tridesetpetogodišnjeg oženjenog profesora počinje dubok i kompliciran ljubavni odnos – Krimstein crtaćom olovkom stapa konture para. Kao što je poznato, Heidegger se kasnije učlanio u NSDAP (Nacionalsocijalističku njemačku radničku stranku) i počeo propagirati njihove ideje. Hannah Arendt se, naravno, distancirala, no ostali su u kontaktu.

potpuni raspad sistema

Prvi bijeg već se nazire – uostalom, knjiga u engleskom izvorniku nosi naslov The three escapes of Hannah Arendt – no Krimstein prije toga šalje svoju heroinu u kavanu Romanisches Café u Berlinu kao „ kolijevku modernoga svijeta“. Tamo su se susretali svi, doista sve duhovne veličine i intelektualci metropole: umjetnici u uobičajenom smislu riječi, umjetnici snalaženja u životu, kao i teoretičari. No, to ugledno društvo sve se više raspada zbog nacističke vladavine, a uskoro će gorjeti i Reichstag. Krimstein intelektualcima u kavani prepušta da sarkastično, u slutnji zla, postave pitanje: „Čekaj malo, a što je sa Židovima koji su ujedno i komunisti? Možda su oni za to zaslužni!“
 
Hannah Arendt i njena majka uhićene su, ali uspiju pobjeći u Prag. Iz Praga putuju dalje, u Pariz – to im je drugi bijeg. Tamo Hannah sreće svog drugog supruga, Heinricha Blüchera, i produbljuje prijateljstvo s filozofom Walterom Benjaminom. Njezin život sastoji se od trostruke uloge ljubavi, misli i djelovanja – a Krimstein svojoj Hannah crta po tri ruke na svakoj strani tijela; jedna od šest šaka drži i neizostavnu cigaretu.

Djelovati znači i koristiti mogućnost slobodnog djelovanja, tamo gdje je to moguće – Hannah Arendt uspijeva pobjeći iz zatočeničkog logora u južnofrancuskom Gursu te na koncu bježi u SAD. Na smrt prijatelja Waltera Benjamina Hannah i Heinrich reagiraju na način da si međusobno čitaju naglas iz njegova posljednjeg rukopisa: „Anđeo povijesti okrenuo je lice prema prošlosti. ... No, oluja ... ga nezaustavljivo gura prema budućnosti ...“

Došavši u New York, Hannah Arendt se profilira kao zagovornica borbenog židovstva. Pred njom se otvorio ponor u svjetlu izvještaja o njemačkim koncentracijskim logorima u kojima su ubijeni milijuni Židova i Židovki: „U svijetu se događa nešto što potiče ljude da kanibaliziraju svoju vlastitu slobodu, a dok to čine ujedno pretvaraju druge ljude u smetlište. Kako to djeluje? I zašto?“

bez rukohvata

Kako bi otkrila srž toga, ali i mnogočega drugog, potrebno joj je „razmišljanje bez rukohvata“ – i tako je njezin treći bijeg udaljava od Heideggerove filozofije i vodi političkoj teoriji, u potrazi za izlazom iz obrazaca totalitarnih sustava. Za nju je sloboda „milijarda istina koje se javno zastupaju, i to u svakom trenutku. Ima li to za posljedicu nered? Pa što onda? Dovoljno je samo pogledati alternative. “A što pak o tome misli sveti Augustin, kasnoantički crkveni teolog o kojemu je Hannah Arendt napisala doktorat? „Sviđa mi se to“, priznaje filozof dok njih dvoje nacrtani čavrljaju na klupi u parku – a potom od nje žica cigaretu.

Ken Krimstein u pogovoru izražava nadu da će kroz buran život Hannah Arendt uspjeti privući novu čitateljsku publiku koju će njegova knjiga potaknuti da dublje prouče njezina razmišljanja. Rijetkost je naići na ovako znalački ilustriranu, pronicljivu i stručnu pozivnicu za ulaz u i dandanas uzbudljivu misaonu građevinu.