Različitost u medijima
„Nije dovoljna samo dobra volja“
Premalo je novinarki i novinara migrantskog porijekla ili onih koji dolaze iz ugroženih socijalnih skupina: da medijska branša nije dovoljno raznovrsna – to postaje sve veći problem, a najviše ga uočavaju upravo ljudi iz medija. Ali, na koji način uopće unijeti više raznolikosti u medijske redakcije? Novinarska mreža „Neue deutsche Medienmacher*innen“ („Novi njemački medijski stvaraoci“) poduzima konkretne korake.
Mi smo, prije svega, medijski radnici - ali ne samo migrantskog porijekla - koji se zalažu za više različitosti. Kada smo prije deset godina osnovali udruženje, htjeli smo jedni drugima pružiti podršku, jer smo se, kao osobe sa međunarodnom pričom, u redakcijama često osjećali prepušteni sami sebi.
Više različitosti u medijima – kakvo to ima značenje za NdM?
Radi se o kadrovskoj raznolikosti u redakcijama, medijskoj reprezentativnosti, medijskim temama i perspektivama. U konačnici, radi se o dobrom novinarstvu. Živimo u šarolikom društvu, ali su, nasuprot tome, redakcije često vrlo homogene. A ako se ne čuju razni glasovi, onda nedostaju bitni aspekti izvještavanja. Tu jeste riječ i o učešću, ali nisu samo manjine pogođene lošim informiranjem.
NdM sve češće javno kritizira način na koji se u medijima izvještava o temama – bilo da se radi o kriminalu, društvenim pitanjima ili događajima u inostranstvu, ali ujedno želi potaknuti i više različitosti među samim novinarima. Na koji način to nastojite postići?
Imamo, na primjer, projekat mentorstva u okviru kojeg etablirani novinari i novinarke pomažu mladim naraštajima novinara migrantskog porijekla. U medijskom radu jako su bitni kontakti – a to je upravo ono što nedostaje brojnoj djeci iz migrantskih porodica. Mediji oblikuju naš pogled na svijet, pa što je raznolikija neka redakcija, utoliko više uvida može imati u razne načine života, a samim time i više kompetencije.
Da. BBC-jev Projekat jednakosti 50:50 lijep je primjer za to na koji se način može raditi na građenju svijesti: svaki novinar/svaka novinarka broji tokom jedne sedmice koliko žena se pojavljuje u njihovim vlastitim prilozima – koliko sam žena intervjuirala, koliko sam protagonistica potražila, itd. - da bi onda taj broj uporedili sa brojem žena kod drugih kolega/kolegica novinara. Na taj se način jako brzo uključuje sve više žena u novinarske priloge, jer se izoštrava osjetljivost. Isto bi se moglo uraditi i po pitanju osoba migrantskog porijekla ili nekih drugih rubnih skupina koje nisu dovoljno zastupljene. Koliko doseljenika, radničke djece, Nijemaca iz bivše Istočne Njemačke ili žena se pojavljuje u prilozima, koliko njih sam intervjuirala? Ovim putem se povećava raznolikost na svim nivoima.
Šta je još potrebno?
U svakom slučaju upravljačke funkcije moraju takve stvari pokretati i uopće željeti. Potrebno je zadati jasne ciljeve, samo dobra volja nije dovoljna. To je vidljivo i kod pokušaja da se više žena uključi u upravljačke funkcije. I to traje jako dugo i vrlo je teško. U međuvremenu nam je poznat podatak da u poduzećima dolazi do promjena tek kada neka manjina dostigne kritičnu masu od 30 procenata.
Da li se manjak raznolikosti uopće prepoznaje kao problem?
Da! Udruženje NdM upravo je izdalo tzv. Diversity Guide, odnosno pomoćni alat, namijenjen medijskim kućama, koje žele postići veću raznolikost. Potražnja je ogromna, naprosto smo zatrpani, mnogi žele i dodatno savjetovanje. Dakle, problem je prepoznat – pitanje je kako će se on sad dalje rješavati. Za mnoge je odlučujuće obuhvatiti i druge ciljne skupine, a naročito mlade kojima je neobično što u emisijama uvijek vide iste, stare bijelce - muškarce i ono što žele je više različitih lica i tema. Onaj ko želi biti spreman za budućnost, mora se okrenuti ka raznolikosti.
Riječ je, dakle, i o ciljnim skupinama?
Spomenuti BBC-jev projekat je pokazao: što su se više žene prikazivale u prilozima, utoliko je više žena pratilo te priloge. To nam govori da raznolikost jamči uspjeh, ne samo da je „lijepa za vidjeti“ ili politički korektna. Na taj se način mediji otvaraju za nove, prije svega mlađe ciljne skupine. Četvrtina svih Nijemaca ima migranstko porijeklo, a ako uzmemo u obzir mlade ili određene njemačke gradove, čak i više od polovine. Tu, dakle, više nisu u pitanju manjine. A to je dobar argument za velike medijske i neke manje novinske kuće, pa odatle i velika potražnja. Mi smo jedino udruženje u Njemačkoj koje na takav način zastupa različitost.
Da, to je smisao – potrebno je unijeti više normalnosti po tom pitanju. Osobe migrantskog porijekla često postaju vidljive tek kada se dovedu u vezu sa kriminalitetom. Potrebno je čuti i njihovo mišljenje kada se govori o biciklističkoj stazi, nekom projektu izgradnje ili situaciji u vrtićima.
Kakvu ulogu ovdje igra jezik?
Još uvijek postoje brojni stereotipi koji jasno dolaze do izražaja u govoru. Ako neki bijelac ubije članove svoje porodice, onda se govori o „porodičnoj tragediji“. Ako je ubica neko turskog porijekla, onda je to ubistvo „pitanje časti“. Pa kako da takvo izvještavanje ne doživljavamo kao diskriminirajuće? Jedan od naših prethodnih projekata je bila izrada rječnika, tj. priručnika za lakše formuliranje, namijenjenog kolegicama i kolegama u svakodnevnom radu u redakcijama i to kao odgovor na izvještavanje NSU-a (Nacionalsocijalističkog podzemlja). Oni su izvještavali isključivo o „doner-ubistvima“ i već odavno je bilo jasno da je riječ o nacistima. Stvari se mogu i drugačije izraziti. Mnogi su zainteresirani za naš rječnik, pa i sindikati nastavnika ili policija. Ako se negativni stereotipi uvijek iznova ponavljaju, pogoršava se ugrožavanje manjina, što vodi ka stvaranju iskrivljene slike i ugrožavanju društvenog mira, a to je loše za cjelokupno društvo.
Kako se to može promijeniti?
Mi odlazimo u redakcije, pravimo kritike novinskih izvještavanja i diskutujemo. Riječi poput „islamizacije“ koje zapravo potječu iz desnih radikalnih krugova, u međuvremenu su postale normalne, što mnoge kolegice i kolege uopće više ne primjećuju. To je problematično.
Da li se Njemačka naročito teško nosi sa medijskom raznolikošću?
Jasno je da Njemačka tu zaostaje. U Velikoj Britaniji ili SAD-u raznolikost se podrazumijeva – čak se na nju izričito obraća pažnja. Kod njih nije neobično da voditeljica nosi maramu. Kod nas u zemlji se radi o privatnim televizijskim kućama koje su još prije 20 godina upošljavale afro-njemačke voditelje i voditeljice i one su uvijek imale mlađu publiku.
Ne, masovno nas napadaju. Dobijamo mailove pune mržnje i prijetnji desnih radikala. Dio toga ignoriramo, a ono što je podložno iznošenju na sudu, prijavljujemo. U principu se vrlo jasno pozicioniramo protiv desničara. Imamo dosta prepreka na tom putu, ali naš jasan stav često biva i nagrađen. Upravo smo ponovo dobili veliki broj novih članova.