Frankfurt na Odri
„U svakom pogledu mjesto spajanja”

Konceptualni umjetnik Michael Kurzwelly zamišlja brandenburški Frankfurt na Odri i obližnje poljsko Słubice kao jedan grad. U razgovoru nam odaje šta mu je posebno na „Słubfurtu”.

Gospodine Kurzwelly, Vi od 1998. živite u Frankfurtu na Odri?
 
Pa, tačnije rečeno, živim u „Słubfurtu” – i to prilično rado. Prvobitno dolazim iz Bonna u rajnskoj regiji, potom sam osam godina proveo u Poznańu u Poljskoj. U prostoru „između” osjećam se kod kuće. Frankfurt/Słubice idealno je mjesto da istovremeno živiš u dvije kulture. 
 
 
Profesionalni bokseri Henry Maske i Axel Schulz dolaze iz Frankfurta na Odri. Šta su za Vas ključni argumenti za posjetu tom gradu?

 

Ko želi vidjeti lijep gradić s kanatnim kućama ili traži druge stare građevinske spomenike, ovdje sigurno neće naći ono što traži. Zato imamo dvije kulture na malom prostoru. Idete pet minuta preko gradskog mosta, i u Poljskoj ste. Od Drugog svjetskog rata, Frankfurt živi od svojih lomova. Kao posjetilac doslovno možete vidjeti te pukotine, što je, naravno, veoma uzbudljivo. Pored toga, grad je okružen prekrasnom prirodom. Odra je zaista prelijepa rijeka – i nije izravnata kao, naprimjer, Rajna. A u obližnjoj močvari na Odri može se veoma lijepo pješačiti.
 
 
Pošto ste upravo spomenuli Rajnu: da li ste Vi, kao neko iz rajnske regije, odakle ljudi važe kao veseli, primijetili razlike u mentalitetu? 
 
Kao nekome iz Rheinlanda, neko iz Brandenburga Vam – barem na prvi pogled – može djelovati pomalo drvenast i mrzovoljan.
 
Šta posjetilac grada ne smije nipošto propustiti?
 
Crkvu Marijinu. Kada sam je kratko nakon pada Berlinskog zida vidio prvi put, nije imala krova, u njoj je raslo drveće, a oko nje su letjeli sokolovi. U međuvremenu, ta impozantna građevina je renovirana i služi kao društveno-kulturni centar. Vrhunac predstavljaju prozori od olovnog stakla, koje je vratio Ermitaž iz Sankt Petersburga. Mnogi posjetioci ovamo dolaze prvenstveno zbog tih srednjovjekovnih crkvenih prozora. Ali cjelokupna atmosfera u crkvi jednostavno je čudesna. Prvobitno je imala dva tornja, ali jedan se srušio jer je slavni graditelj Schenkel pogriješio u proračunu.
 
Očito je onda nešto otišlo u pogrešnom pravcu. U kojim oblastima je grad, prema Vašem mišljenju, danas uspješan?  
 
Grad je uspješan kao mjesto spajanja Njemačke i Poljske. Kada sam 1998. bio počeo zamišljati Frankfurt i Słubice kao jedan grad, svi su me smatrali budalom. Danas postoji autobusna linija koja povezuje dva dijela „Słubfurta”. Pored toga, postoji i kooperacijski centar koji vodi tim saradnika dviju gradskih uprava, kao i zajednički gradski marketing.
 
Naravno, veoma važnu ulogu igra i Evropski univerzitet Viadrina. On je još prije članstva Poljske u EU pravio mostove. Trenutno se zajedno sa Univerzitetom Adam Mickiewicz u Poznanu radi na osnivanju zajedničkog fakulteta u institutu Collegium Polonicum.
 
Gdje je Vaše omiljeno mjesto u gradu?
 
Trenutno je to Trg kod mosta. To je zemljište u gradu pored mosta, između Frankfurta i Słubica. Od 2013. ga koristimo kao mjesto koje zajedno oblikuju građanke i građani, azilanti, ljudi iz različitih kultura. Međutim, jedan švicarski investitor tu planira izgradnju ogromnog shopping centra.
 
Postoji li godišnje doba u kojem se naročito isplati posjetiti grad?
 
Uvijek je najljepše kada sija sunce. Ali i zimi može biti veoma dražesno, kada se Odra zaledi i kada se gomilaju sante leda.
 
Pisac Heinrich von Kleist rođen je u Frankfurtu na Odri. Kako grad održava sjećanje na svog slavnog sina?
 
Naprimjer, u Kleistovom muzeju, koji je smješten u nekadašnjoj garnizonskoj školi. Tamo se može pronaći veoma moderna izložba. A jednom godišnje održavaju se i Kleistovi dani sa brojnim manifestacijama. Naravno, Kleist je kao umjetnik pomalo na svoju ruku. Tako mase – za razliku od Goethea i Schillera u Weimaru – ne hodočaste ovamo kako bi se naklonile Kleistu. Lično sam svakako protivnik toga da se neki umjetnik instrumentalizira za gradski marketing. Za marketing bi geopolitički položaj trebao biti puno važniji.

Odakle se ima dobar pogled na tu veliku cjelinu?
 
Postoji prelijep restoran na 24. spratu Tornja na Odri. pored toga – a to je besplatno – može se popeti na krov instituta Collegium Polonicum. To nije tako visoko, ali i odatle je pogled na krajolik impresivan.