Lexika
Sjećanja na Brockhaus

Ko se još među generacijom 40 plus ne može prisjetiti teških knjiga na policama svojih roditelja? Leksikoni kao što je Brockhaus bili su pojam obrazovanosti i znanja, sve dok internet i Wikipedija nisu označili kraj takve ere.
 

Moj djed je obožavao ukrštene riječi. On sam je bio pretplaćen isključivo na TV časopis „Hörzu“, ali su mu svi, upućeni u ovu njegovu strast, donosili već pročitane časopise ili uredno vadili stranice sa ukrštenicama iz novina. A ja sam se radovao raspustu kada bismo sjedili jedan pored drugog na kauču, sa atlasom na stolu ispred nas i, naravno, leksikonom.

Moj djed je bio automehaničar i nikada mu nije padalo na pamet da u regal stavi neku enciklopediju od više dijelova. Njegove knjige, a među njima i jedan debeli priručnik sa crno-bijelim slikama, bio je nepoznat i poticao je, kao i skoro cijela njegova skromna biblioteka, iz Kluba knjige u koji su moji djed i baka bili učlanjeni, kao i milioni Nijemaca 50-ih i 60-ih godina 20. vijeka i iz kojeg su svaka tri mjeseca dobijali knjigu po veoma povoljnoj cijeni -najčešće neki bestseler. Ovaj priručnik je, pohaban i umotan u zaštitnu foliju, još uvijek stajao na polici regala kada je stan, nakon njihove smrti, bio ispražnjen.

„Provjeri u Brockhausu!“

Teško bi bilo pronaći domaćinstvo u Njemačkoj koje tada nije imalo barem jedan leksikon – pored Biblije koja je također bila sveprisutna. Leksikon od više dijelova posjedovali su rijetki, a ko je u dnevnoj sobi imao pet, deset ili čak dvadeset teških svezaka, dokazivao se time kao obrazovani građanin - najčešće su to bili akademici, a nekad i poneki novopečeni bogataš. Svoj prvi Brockhaus sam imao priliku vidjeti u kući jednog školskog druga. Stajao je u ormaru od tikovine pored klavira i, kada bih navratio poslijepodne da se igramo, ležao je na stolu, pored otvorene zadaćnice.
Provjeri u Brockhausu!

Za Brockhaus se nije govorilo samo “leksikon”. Svi drugi priručnici su tako nazivani. Niko na primjer nije govorio „provjeri u Knaursu!“ ili „to se sigurno spominje u Mayeru“. Ali, slično kao i Duden, i Brockhaus je sam po sebi bio referenca, nije on bio bilo koji leksikon, nego TAJ leksikon, kao mercedes među enciklopedijama. Bio je to njemački pandan velikim enciklopedijama europskih susjeda. Francuska „Encyclopédie ou Dictionnaire raisonné des sciences, des arts et des métiers“ važila je za izvorni početak enciklopedijske misli. Njenih 35 svezaka izdali su Denis Diderot i Jean-Baptiste le Rond d’Alembert između 1751. i 1780. Oko 70.000 njenih članaka napisali su vodeći učenjaci onog vremena. I „Encyclopædia Britannica“, izdata nekoliko godina kasnije, (nakon 1768) temelji se na prosvjetiteljskim uvjerenjima tog vremena da je kompletno ljudsko znanje sadržano u najvećem mogućem opsegu i, u razumljivom obliku, stavljeno svima na raspolaganje. Sve do ranih godina 21. stoljeća, Britannica je na engleskom govornom području važila za osnovni stup znanja, a u reklamnu krilaticu: „When in doubt, look it up. The sum of human knowledge“ („Ako nisi siguran, provjeri. Cjelokupno znanje čovječanstva.”), niko nije sumnjao.
 

Svjetsko znanje na polici

Na njemačkom govornom području je Konverzacijski leksikon kojeg su izdali Renatus Gotthelf Löbel i Christian Wilhelm Franke, sa izvrsnim osvrtom na savremeno doba, bio taj koji je najprije utjelovio ideju enciklopedije, a njegovih 6 tomova objavljeni su između 1796. i 1806. Međutim, 1808. godine na scenu stupa Friedrich Arnold Brockhaus (1772–1823), otkupivši izdavačka prava i preostale knjige ovog leksikona na Sajmu knjiga u Leipzigu. Do 1811. Brockhaus je uspio prodati 2.000 primjeraka prvog izdanja Konverzacijskog leksikona. Kada je umro 1823. godine, ne samo da je pridobio brojne univerzitetske profesore kao interne dostavljače, nego je i etablirao poslovni model neprekidnog štampanja dodatnih tomova. Jer, ono sa čime prvobitni enciklopedisti nisu računali, bio je eksplozivni razvoj nauke, pa se leksikon, koji je trebao biti odraz trenutnog stanja, morao stalno dorađivati. Stoga su brojni članci, objavljeni u jednom izdanju, već do drugog izdanja morali biti iznova napisani, prerađeni ili revidirani. U svim europskim državama nastale su specijalizirane izdavačke kuće kojima je, kao temelj poslovanja, poslužilo ukoričeno enciklopedijsko znanje i njegovo distribuiranje. Najbitniji preduslov uspješne prodaje bilo je apsolutno povjerenje u tačnost informacija. „Der Brockhaus“, kako se mjerodavni njemački priručnik kratko nazivao od svog 17. izdanja, bio je pojam upravo te ozbiljnosti. Svako onaj ko je investirao u njegove mnogobrojne tomove, mogao je to učiniti mirne savjesti, znajući da će mu još mnogo godina, zapravo cijeli život, na polici u regalu biti dostupno svjetsko znanje.

Kraj jednog vremena

Svoj prvi leksikon sam, kao i mnogi rođeni 50-ih i 60-godina prošlog stoljeća, dobio za konfirmaciju. Naravno da tih deset svezaka, uvezanih u umjetnu kožu, nisu bili Brockhaus, ali sam svejedno bio ponosan na njih i izložio ih na najvišoj polici regala. Tada sam, kao prvi gimnazijalac u porodici, skoro već pripadao obrazovanom dijelu građanstva. Ovaj leksikon je, pored Dudena, poslužio kao neophodni priručnik pri izradi brojnih referata i domaćih zadaća, ali je ujedno bio i sinonim društvenog uspona putem obrazovanja u koji je veći dio neakademskog stanovništva čvrsto vjerovao. Ne tako davno - 1980. godine - svega 17% učenika iz jedne generacije imalo je položenu maturu.

Nikada ne bih pomislio da, samo pola ljudskog vijeka poslije, ništa više neće ostati od ovog čvrsto ukoričenog svijeta. Još početkom 21. stoljeća kupio sam priručnike na CD-u i stavio ih na policu. Znanje bi se trebalo moći dodirnuti, ono nije nešto fluidno, iako mi je bilo jasno da je vremenski period u kojem je neki leksikon zastarijevao, bilo smiješno kratko. Nakon toga se pojavio novi medij znanja zvani Wikipedija koji je sve knjige učinio suvišnim i nastavio putem enciklopedijskog ideala u digitalnom dobu.  Doduše, postoji samo online, uređuje ga velika zajednica ljudi i neprestano raste. Čitajući članak na Wikipediji, pronaći ćete napomenu o zadnjim izmjenama koje često sežu samo par sedmica ili mjeseci unazad.

Dobrih 200 godina trajala je epoha enciklopedija na papiru. One su proširile vidike milionima ljudi, postavile mjerila i utjelovile onu zapadnjačku misao „znanje je moć“. Bile su nekoliko kilograma težak simbol društva koje je vjerovalo u obrazovanje pomoću knjiga, pa samim time uvijek pomalo i statusni simbol. 30. juna 2014. godine obustavljena je distribucija štampane enciklopedije Brockhaus, dok je posljednja štampana verzija Enciklopedije Britannica objavljena još 2010.