Promašiti traženu ulicu u nekom gradu ne znači puno. Ali lutati u nekom gradu kao što se luta po šumi iziskuje školovanje.
Valter Benjamin, Berlinsko detinjstvo
Škola nenamernog slušanja predstavlja jednogodišnji mentorski i istraživački program Goethe-Instituta u Beogradu, namenjen umetnicima i umetnicama u ranoj fazi profesionalnog razvoja koji deluju u oblasti muzike, zvuka i vizuelnih umetnosti. Program je usmeren na razvoj slušanja kao umetničke, perceptivne i kritičke prakse, polazeći od razumevanja da slušanje nije isključivo čulni, već i kognitivni i refleksivni čin, već da, kako je tvrdio Teodor V. Adorno, slušanje podrazumeva aktivan odnos prema umetničkom delu i njegovom društvenom i materijalnom kontekstu.
Cilj ovog programa jeste razvoj originalnog audio-vizuelnog rada, inspirisanog procesom nenamernog slušanja i stvorenog kroz saradnju tri umetnice/umetnika iz različitih disciplina: zvuka, vizuelne i muzičke umetnosti.
Program traje odinu dana i obuhvata strukturirani proces umetničkog istraživanja, produkcije i refleksije, uz mentorsku podršku i korišćenje znanja umetnika, teoretičara i stručnjaka iz različitih oblasti. Programske aktivnosti uključuju redovne sastanke, sesije slušanja, praktične radionice, grupne diskusije i prezentacije radova. Poseban fokus stavljen je na interdisciplinarne i eksperimentalne pristupe, kao i na razvoj umetničkih projekata koji nastaju kroz pažljivo posmatranje i slušanje sopstvenog okruženja. U tom smislu, program se oslanja na razumevanje perceptivne pažnje kao ključnog elementa umetničke prakse, koji je Valter Benjamin prepoznao kao osnovu kritičkog odnosa prema savremenosti.
Škola nenamernog slušanja posebno vrednuje proces istraživanja, kontinuitet rada i razvoj individualne umetničke pozicije kroz kolektivni dijalog i razmenu. Učesnici i učesnice podstiču se da istražuju odnose između zvuka, slike, prostora i tehnologije, uključujući i one aspekte iskustva koji nastaju izvan namere i kontrole. Ovakav pristup nadovezuje se na umetničko-teorijsko nasleđe Džona Kejdža, koji je ukazivao na značaj otvorenosti prema nepredviđenim dimenzijama zvučnog iskustva kroz nenamerno slušanje.
Program se završava javnom prezentacijom zajedničkog umetničkog rada i istraživačkih procesa učesnika i učesnica, u formatu izložbe, performansa, instalacije ili drugog javnog događaja, razvijenog u skladu sa prirodom i rezultatima programa. U galeriji “Menjačnica” Goethe-Instituta pored prezentacije zajedničkog rada biće organizovan i Umetnički kafe sa mladim umetnicima.
Škola nenamernog slušanja ima za cilj da obezbedi institucionalni okvir za eksperimentalni rad, kritičku refleksiju i profesionalni razvoj mladih umetnika i umetnica koji deluju na preseku umetničkih disciplina i istraživačkih praksi.