Kako izraziti površnost, proturječnost, nesigurnost, veličinu nekog iskustva? Pripovjedači i pripovjedačice iz cijelog svijeta to pokušavaju u ovim kratkim videima: kroz poeziju.
Utisci iz ulice u Rimu koja se potpuno razlikuje od svih drugih. Ljudi koji ne trče za materijalnim stvarima, koji slijede svoje priče i svoje misli i koji opažaju boju koja se stalno vraća…
Sofi Oksanen pripovijeda o mjestu na kojem je u vrijeme Sovjetske Unije – neprimijećeno od države – mogla uspijevati slobodna razmjena mišljenja. Mjesto na kojem su decenijama čuvani snovi i nade i na kojem se već generacijama njeguje jedinstvena umjetnost…
Shamin Chibba pripovijeda životnu priču svoje bake. Pritom se jedna u drugu ulijevaju sadašnjost i prošlost: sjećanja na težak život, na politička dešavanja u Indiji, udarce sudbine, kao i svakodnevne događaje… Trenuci jednog života.
Protiv straha i osjećaja usamljenosti koji se uvlači u ovim vremenima, usmjerene su riječi u ovom poetičnom tekstu koji se završava riječima: „…tako nastaje ljubav“.
