MINHENSKA GRADSKA BIBLIOTEKA GIESING
„KNJIGE ZA DJECU SU ODLIČNE ZA UČENJE NJEMAČKOG“

18-godišnji Sirijac Ghaith A. živi u Minhenu od 2016. godine. U međuvremenu je postao stalni korisnik Gradske biblioteke u Giesingu, a da prije toga nikada nije bio u biblioteci.

U Njemačku sam došao 2015. sa svojim starijim bratom. Naš rodni grad - Damask u Siriji napustili smo kad mi je bilo 13 godina. Najprije smo boravili u Turskoj, gdje smo i radili. Sada živimo u Minhenu. Jako mi je bitno da što prije usavršim njemački i zato idem barem jednom sedmično u biblioteku: kako bih učio ili uradio domaću zadaću. Ovdje je tako lijepo tiho. U mom smještaju je uglavnom jako bučno i ne mogu se tako dobro koncentrirati.

Od svoje 18. godine živim u stambenoj ustanovi radničke socijalne pomoći koja je pod djelimičnim nadzorom savjetnika. U prizemlju se nalazi starački dom, a iznad njega stanujemo ja i ostala omladina u nekoj vrsti zajedničkog stana, u dvokrevetnim sobama. Svakodnevno su tu, po nekoliko sati, i naši savjetnici u slučaju da nam je potrebna njihova pomoć. U biblioteci čitam, ali rijetko posuđujem knjige. Ono što često posuđujem su akcijski filmovi, a ponekad i dječiji filmovi.

Ranije nikada nisam bio u biblioteci. Prilikom prvog posjeta sam mislio da se tu može sasvim normalno razgovarati. Ali, ovdje su svi tihi. Na početku sam bio pomalo glasan. Ipak mi se sviđa ta tišina. Jedan moj prijatelj uopće nije shvatio kako funkcionira biblioteka, pa je tako posudio jako puno filmova i nije znao da ih mora vratiti. Mislio je da ih smije zadržati. Nakon toga je morao platiti kaznu.

Skoro uvijek čitam knjige za djecu. Uz njih se najbolje uči njemački jezik. Priče nisu jako komplicirane, a rečenice su jednostavne. Slikovnice su za mene previše djetinjaste. Knjige za početnike u čitanju su sasvim dobre, doduše malo dosadne, ali zato lako razumljive. Jednom sam pokušao čitati knjigu sirijskog autora Rafika Schamija na njemačkom, ali je to nažalost za mene bilo preteško. Na tako nešto vjerovatno moram sačekati još jednu godinu.

Trenutno pohađam školu poslovne integracije, kako bih završio osnovnu školu. Nakon toga bih želio ići na zlatarski zanat. Moji otac i stric su zlatari, a i u Turskoj sam se već bavio tim zanimanjem. Posao stjuarda bi također bio lijep, ali za to mi je potrebna završena realna škola. Zbog svega toga je učenje njemačkog za mene od velikog značaja, a knjige mi u tome pomažu.

Prevod na b/h/s/: Alma Abdurahmanović