Didaktika višejezičnosti
Višejezični pristupi u nastavi njemačkog kao stranog jezika

Polaznici kurseva njemačkog kao stranog jezika često donose širok spektar jezičnih vještina: svoj maternji jezik, engleski ili druge strane jezike koje su naučili u školi, ili ideomatske izraze koje su usvojili tokom putovanja ili na poslu. Višejezični pristupi omogućavaju korištenje ovih vještina u nastavi stranih jezika – čak i u heterogenim grupama za učenje čija jezična raznolikost premašuje znanje nastavnika.

Šta kažu istraživanja?

Posljednjih decenija, didaktika stranih jezika koristila je druge jezike osim ciljnog jezika samo u izuzetnim slučajevima, na primjer, prilikom objašnjavanja gramatike ili složenih koncepata. Međutim, aktuelne studije zagovaraju uključivanje cijelog jezičnog repertoara učenika – a ovo su argumenti:

Poboljšan pristup sadržaju za učenje

Istraživači su otkrili da kompleksni sadržaji postaju pristupačniji kada učenici imaju priliku da ga čitaju na različitim jezicima. Razumijevanje se produbljuje kada se sadržaj sažima i kada se o njemu raspravlja, jer učenici ne mogu jednostavno ponavljati dijelove teksta u nepromijenjenom obliku, već se moraju u mnogo većoj mjeri pozabaviti sadržajem.

Povećana metajezična svjesnost i višejezične kompetencije

Aktiviraju se prethodno stečene strategije učenja i kompetencije i koriste se za daljnje usvajanje znanja. Na primjer, ako neko uči engleski kao prvi strani jezik, razvija strategije za učenje vokabulara koje pomažu u usvajanju njemačkog kao trećeg jezika.

Osim toga, njemački jezik ima anglicizme poput riječi Team [tim] i mnoge riječi koje zvuče ili izgledaju slično u njemačkom i engleskom jeziku zbog njihovog zajedničkog germanskog porijekla, npr. Sohn/son [sin]. Takve riječi olakšavaju usvajanje njemačkog kao trećeg jezika. Istovremeno, takve sličnosti podstiču poređenje jezika i razmišljanje o jeziku. To podstiče metajezične sposobnosti koje olakšavaju daljnje procese učenja. Istovremeno, učenici vježbaju korištenje cijelog svog jezičnog repertoara i prebacivanje ili prevođenje između jezika, u skladu s datom situacijom.

Motivacija za učenje

Upotreba poznatih jezika smanjuje frustraciju, olakšava učešće u nastavi i pokazuje da nastavnici podjednako cijene sve jezike i kulture – i time povećava motivaciju.

Aktuelni pristupi didaktici višejezičnosti stoga odbacuju striktno ograničavanje na ciljni jezik. Ovi pristupi se razlikuju od kontrastivnih pristupa iz 1960-ih i 1970-ih godina: I onda se koristilo više od jednog jezika, međutim fokus bio ograničen na kontrastiranje ciljnog i prvog jezika. U nastavi stranih jezika to je bilo izvodljivo kada je homogena grupa učenika s istim prvim jezikom učila strani jezik – na primjer, u školama.

Nadalje, kontrastivni pristupi pretpostavljali su jasno definiran prvi i drugi jezik. Smatralo se da će njihove sličnosti dovesti do pozitivnog transfera, dok će razlike dovesti do grešaka zbog interferencije (negativni transfer). Stoga su jezici u učionici tretirani kao odvojene cjeline, a razlike su naglašavane.

Empirijske studije, međutim, protive se strogom razdvajanju jezika: Na primjer, u takozvanim „cross-linguistic priming“ eksperimentima, ispitanici brže prepoznaju riječ ako im se prvo predstavi srodna riječ na drugom poznatom jeziku (npr. riječ Katze [mačka] nakon riječi dog „Hund“ [pas]).

Aktivacija riječi na jednom jeziku stoga automatski i nesvjesno dovodi do aktivacije odgovarajuće riječi na drugom jeziku. Studije istraživanja mozga potvrđuju da se pojedinačni jezici koaktiviraju tokom obrade jezika, a ne obrađuju se u odvojenim regijama mozga. Jezična politika Evropske unije također se zasniva na pretpostavci da se pojedinačni jezici učenika nalaze u procesu međusobne interakcije.​​​​​​​

Aktuelni modeli višejezičnosti

Dokazi protiv striktnog razdvajanja jezika čine osnovu za nekoliko trenutnih modela višejezičnosti:

Dinamički model višejezičnosti (Herdina/Jessner 2002) odbacuje klasifikaciju jezičnih vještina u fiksne kategorije kao što su prvi, drugi i strani jezik. Umjesto toga, višejezičnost se opisuje kao živi proces razvoja jezika koji se nalazi u procesu stalne promjene. U interakciji jezika nastaje dinamički sistem sa svojstvima koja nadilaze kombinaciju pojedinačnih jezika. Ovo uključuje i pojačanu jezičku svjesnost.

Integrativni model višejezičnosti (MacSwan 2017) smatra da su svi ljudi na neki način višejezični. Svi koristimo različite jezičke stilove ovisno o kontekstu. Višejezični ljudi imaju složen jezični repertoar koji sadrži kako zajedničke gramatičke resurse tako i one koji su specifični za svaki od pojedinačnih jezika. Oni se koriste ovisno o kontekstu. Na primjer, možete naučiti jezik sa redom riječi u kojem prvo ide objekt pa glagol i drugi jezik sa redom riječi glagol - objekt. Dva jezika bi tada imala različite karakteristike reda riječi. Ove karakteristike reda riječi se pohranjuju odvojeno za svaki jezik, a govornik bira odgovarajuću karakteristiku na osnovu lingvističkog konteksta kojeg trenutno koristi.


Međulingvistički transjezični pristupi (Crosslinguistic Translanguaging, Cummins 2021) posmatraju jezike kao pojedinačne entitete. Međutim, pretpostavlja se da se kod višejezičnih pojedinaca nalaze u procesu međusobne interakcije. Kao i kod dinamičkog modela višejezičnosti, pretpostavlja se da se odnosi između jezika mogu mijenjati tokom vremena. Međutim, dinamički model višejezičnosti fokusira se na razumijevanje višejezičnosti kao prirodnog, dinamičnog procesa. S druge strane, međulingvistički transjezični pristupi se više bave pedagoškom primjenom. Posebno, oni raspravljaju o tome kako višejezični koncepti podučavanja mogu omogućiti prijenos znanja preko jezičnih barijera.

Unitarni transjezični modeli idu još dalje (Garcia et al. 2016): Oni smatraju da ne postoji prava višejezičnost s pojedinačnim jezicima (u interakciji), već samo pojedinci sa svojim vlastitim cjelokupnim jezičnim repertoarom koji formira jednu cjelinu – postoji samo njihov potpuno lični idiolekt, tj. njihov potpuno individualni jezik.

Ono što je zajedničko svim ovim pristupima je da ne razmatraju jezike učenika izolovano. Korištenje svih jezičnih resursa u nastavi ne potiče samo usvajanje stranog jezika već i vještine učenja i sposobnost refleksije.​​​​​​​