Berlin 1990-ih godina
Šarm nedovršenog
Potsdamer Platz 1996
|
© Michael Lange
Sive fasade, prazne ulice i građevinski kranovi na nebu: Michael Lange je 1990-ih godina lutao centralnim dijelom Berlina i u fotografijama bilježio sliku grada u periodu nakon pada Berlinskog zida. Dvadesetak godina kasnije, opet je obišao ista stara mjesta. Njegove slike pokazuju kako se promijenilo lice Berlina.
Kada je školovani fotograf Michael Lange početkom 1990-ih godina iz pokrajine Niedersachsen došao u Berlin, nije imao ideju da u fotografijama dokumentira grad. Htio je studirati publicistiku i komunikologiju na Slobodnom univerzitetu u Berlinu i zato se doselio u njemačku općinu Prenzlauer Berg. „Berlin je tada bio jednostavno prazan grad. Bilo je toliko neiskorištenih prostora i praznih kuća. Bio sam fasciniran svim tim sivim fasadama i elegancijom u berlinskim ruševinama”, prisjeća se Lange[AŠ1] .
U svoje slobodno vrijeme, šetao bi sa svojom kamerom gradom i fotografirao ulice. Alexanderplatz, Schloßplatz, Friedrichstraße, Potsdamer Platz ili Vladina četvrt: u svojim šetnjama prolazio je pored svih onih mjesta koja su danas za turiste koji posjećuju Berlin nezaobilazni dio njihovog obilaska grada. Međutim, na njegovim fotografijama iz devedesetih godina, ulice i trgovi jedva se mogu prepoznati.
VRAĆEN U DRUGU EPOHU
„Meni je već tada bilo jasno da Berlin neće ostati takav”, kaže Lange danas. Nakon ujedinjenja, posvuda se gradilo: zemljište na trgu Potsdamer Platz godinama je bilo jedno od najuzbudljivijih gradilišta u Berlinu, sagrađen je tunel ispod cijelog Spreebogena, a Vladina četvrt dobila je novi izgled. I u Langeovom neposrednom susjedstvu promijenila se slika grada. Nestale su stare drvene žaluzine na prozorima, a sive fasade prefarbane u prijatne pastelne boje. Tek godinama kasnije, Michael Lange bio je okončao svoj studij i stanovao u saniranoj staroj zgradi, izvadio je svoje stare kontaktne kopije. Skenirao ih je i bio iznenađen vlastitim crno-bijelim fotografijama: „Osjećao sam se kao da sam vraćen u neku sasvim drugu epohu. Sve to mi je bilo poznato i znao sam kakav je osjećaj bio hodati tim ulicama”, priča Lange. Vjerovao je da bi se i drugi mogli zanimati za te fotografije i postavio ih je na internet.
Ispočetka je zanimanje bilo suzdržano, bilo je nekoliko reakcija i komentara na njegove slike. Krajem 2013. zanimanje je naglo poraslo. Jedna berlinska izdavačka kuća primijetila je njegovu internetsku stranicu i zamolila ga da ponovo ode na mjesta od nekad. Tako je nastala ideja za knjigu u kojoj stare fotografije iz 1990-ih godina stoje nasuprot fotografija od danas. Čitaocu se tako nudi malo putovanje kroz vrijeme u Berlin koji već odavno više ne postoji.
Kada vidi svoje slike, Michale Lange i sam ponekad postane nostalgičan: „Berlin je meni još uvijek zanimljiv, ali grad je danas jednostavno drugačiji. Uglavnom je izgubio svoj šarm nedovršenog, ali je dobio nove trgove i moderne zgrade.”
-
„Brunnenstraße je bila tipična za Berlin tadašnjeg vremena. Jednostavne kuće koje su dosta ličile jedna na drugu, bez ukrasnih fasada i sa bijelim prozorima. Vide se mnoge rupe i zidovi za zaštitu od požara na zgradama, na čijem prizemlju su se nalazile obične prodavnice. Čitava ulica je doslovno preuređena, kao i cijeli Berlin.” -
„Zgrade su tokom godina sanirali investitori i koriste se uglavnom kao uredi. Prodavnice su nestale. I klubovi, kao što su ZMF ili Solar Club, koji je malo dalje niz ulicu, u pravcu televizijskog tornja, više ne postoje.” -
„Devedesetih godina, općina Berlin-Mitte još je bila popularna, a dio oko ulice Alte Schönhauser Straße veoma omiljen u sceni. Ovdje su bili klubovi, restorani, kafići i male radnje u kojima se mogla kupiti neobična odjeća, ali...” -
„…malo po malo, otvorilo se više prodavnica odjeće raznih lanaca i restorana, koji se obraćaju turističkoj publici. Tako se izgubio i morbidni šarm ove ulice.” -
„Alexanderplatz je historijski uvijek bio u prijelomu. Prema socijalističkim urbanističkim planovima nakon rata, Alex je trebao postati trg koji čini jednu veliku cjelinu. Ali taj duh vremena iz prvenstveno sedamdesetih godina – racionalni, standardizirani – već nakon pada Berlinskog zida počeo je da se mijenja.” -
„Novi planovi zvijezde u oblasti arhitekture Hansa Kollhoffa predviđaju potpuno redizajniranje Alexanderplatza, deset novih nebodera treba stajati ovdje. Alex će se, dakle, i dalje mijenjati i za deset godina vjerovatno izgledati potpuno drugačije.” -
„Palača Republike u vrijeme DDR-a bila je sjedište Narodnog parlamenta i istovremeno robna kuća kulture. Devedesetih godina, zgrada je dugo vremena bila zatvorena, a kasnije je povremeno korištena za turističke ture i izložbe. Međutim, zbog njene visoke koncentracije azbesta, politika je nakon dugogodišnjih rasprava odlučila da se palača sruši i…” -
„… da se ponovo sagradi stari gradski dvorac, čija se osnovna konstrukcija već danas može vidjeti na trgu Schloßplatz. Ja lično radije bih ostavio palaču da stoji kao autentičan simbol historije umjesto izgradnje ove imitacije dvorca. U samom gradskom dvorcu kasnije treba biti prostorija koja će podsjećati na Palaču Republike. To je apsurdno.” -
„Nekada je Friedrichstraße bila omiljena ulica za zabavu i izlaske, s kabareima i barovima. Međutim, trebala je biti preuređena u prometnu ulicu s prodavnicama. U trenutku fotografiranja, upravo je modernizirana gradska željeznica, nova linija metroa bila je u izgradnji i ulica je nanovo asfaltirana. I prve zgrade pasaža u Friedrichsstraße vjerovatno su bile gotove.” -
„Nakon saniranja ulice, Berlinci su se prvo morali naviknuti na to da ovuda opet mogu hodati. Na početku jedva da je bilo ljudi, nije bilo drveća i bio je veoma slab saobraćaj. A danas se ovuda šetkaju turisti i turističke grupe.” -
„Slika pokazuje Potsdamer Platz u pravcu centra Beisheim kao veliku oranicu na kojoj dugo vremena nije stajalo ništa. U pozadini lijevo, vidi se hotel Esplanade, koji je kasnije izazvao pažnju jer je arhitekt Helmut Jahn dao da se dijelovi hotela stave na konstrukcije i pomjere.” -
„Danas su fragmenti fasade hotela i stara sala za doručkovanje integrirani u Sony Centar, čiji se krov u obliku šatora vidi pozadi lijevo. Potsdamer Platz danas spaja urbanistički kompleks po uzoru na američki, koji je prije svega omiljen kod turista – a ja se uvijek pitam zašto. Ne pristaje stvarno Berlinu.” -
„Pariser Platz kod Brandenburške kapije ranije je ležao direktno uza Zid i bio je zapravo potpuno uklonjen. Odmah nakon pada Zida bilo je jasno da se ovdje treba kvalitetno graditi i da trg treba postati vizit karta Berlina.” -
„Ipak je ovdje nastao arhitektonski potpuri. Kada se usporede fotografije, brzo se primjećuje koliko se trg promijenio. Ovdje su stalno neke manifestacije ili demonstracije, trg je često blokiran, tako da mi je trebalo mnogo pokušaja da ga još jednom fotografiram.” -
„Nakon što je odluka za Berlin kao glavni grad donesena sa neznatnom većinom, Bundestag i vlada preselili su se 1999. iz Bonna u Berlin. U to vrijeme, Reichstag je, doduše, bio svježe renoviran, ali mnogi dijelovi Vladine četvrti tek su bili u izgradnji.” -
„Danas su dovršene Kuća Marie-Elisabeth Lüders, sa lijeve, i Kuća Paula Löbea, sa desne strane. Četvrt sa svojim velikim betonskim i staklenim fasadama djeluje veoma moderno i proteže se kao „veza Saveza” do ul. Friedrichstraße. Mostovi preko rijeke Spree stvaraju dojam simboličke povezanosti između istočnog i zapadnog dijela. Obrisi s kranovima, koji su dugo vremena bili tipični za Berlin, su nestali.”
