Rad na ljeto: Žongler
Oduševljenje je ono što ostane poslije nastupa
Već dobrih 15 godina, berlinski žongler DJuggledy putuje po čitavom svijetu – i to dosta uspješno. Na ulici se, kaže on, radi prije svega o jednoj stvari: o performansu.
Von Ula Brunner
Bina je slobodna za DJuggledyja: veliki trg, open air bez visinskog ograničenja, ljetno vrijeme i, naravno, njegovi diabolo, lopte i štapovi za žongliranje – više mu nije potrebno da oduševi svoju publiku. Dreadlocks, zeleno-žuta trenerka i berlinska drska hvalisavost su zaštitni znakovi tog čovjeka punog energije. Svojim trikovima oduševljava gledaoce, vitlajući svoj diabolo, napravu za žongliranje u obliku pješčanog sata, vješto oko svog tijela, pa ga stalno bacajući nekoliko metara u visinu.
Bitan je kontakt s publikom | Foto (isječak): © Jan Manske
DJuggledy se u svom privatnom životu zove Jan Manske, rođeni je Berlinac, ima kratku kosu ispod svoje rasta-perike i inače veoma malo sličnosti sa otkačenim uličnim performerom: „Za mene rad predstavlja energetsko uravnoteženje. Mogu se potpuno iživjeti tokom svoje izvedbe, a nakon toga sam veoma opušten”, kaže on.
Već 15 godina, Manske sa svojom žonglerskom izvedbom „El Diabolo” putuje po čitavoj Evropi. Od maja do oktobra je glavna sezona za uličnog umjetnika poput njega. U tom periodu održavaju se festivali, manifestacije na otvorenom i gradske fešte. On ima između 50 i stotinu nastupa po sezoni, većinu njih vikendom.
Promjena kostima: u crvenom outfitu na festivalu International des Artistes de Rue in Vevey, Švicarska | Foto (isječak): © Jan Manske
U nekom trenutku skine rasta-periku sa glave, izvuče se iz trenirke i u crvenom šorcu počne provokativno kružiti kukovima – potpuna promjena imidža. Fazon se sastoji u tome da se publika iznenadi, kaže Manske: „Svejedno je da li žongliraš sa tri ili osam loptica, moraš nekako dirnuti ljude. Oduševljenje je ono što ostane poslije nastupa”.
Vježbanje žongliranja u Berlinu | Foto (isječak): © Ula Brunner
Ko ga gleda ne pomišlja na to da gleda nastup autodidakta. Menske, 1976. godište, sa 16 godina otkrio je svoje oduševljenje za žongliranje. Deset godina kasnije, skupio je hrabrosti da napusti svoj studij francuskog jezika i svoju građansku egzistenciju te da svoj hobi pretvori u zanimanje. „Kada sam počinjao, bilo mi je svejedno gdje će me put odvesti. Najvažnije mi je bilo da sam na putu. Sada putujem po čitavom svijetu, bio sam na svim kontinentima i u četrdeset zemalja.” Prije je živio prvenstveno od prihoda u šeširu, dakle od dobrovoljnih priloga svojih gledalaca. U međuvremenu, mnogi festivali ga angažiraju za fiksni honorar. To predstavlja barem neku sigurnost u zanimanju u kojem ima malo sigurnosti.
Bus za turneje – kamufliran kao prodavnica ribe | Foto (isječak): © Ula Brunner
Festivali i ulične fešte u Münchenu, Belgiji i Pragu nalaze se, između ostalog, na programu za 2018. godinu. Manske najčešće putuje sa svojom ženom, umjetnicom iz Izraela, koja izvodi akrobacije sa vatrom, i sa četverogodišnjim sinom. U tu svrhu je veliki bus preuredio u udobnu kamp-kućicu.
Mobilni dom za cijelu porodicu | Foto (isječak): © Ula Brunner
Ponekad je porodica mjesecima na putu, putujući od jednog nastupa do drugog, prije nego što se vrati na svoje polazište, mali stan u općini Kreuzberg u Berlinu. Nastupi se moraju pripremati, auto održavati i kostimi oprati. Biti Djuggledy – to je i naporno. Međutim, Manske još uvijek ne može ni zamisliti da se odrekne svog nomadskog života, previše voli svoju nezavisnost, veliki krug prijatelja iz čitavog svijeta, slobodu ulice. „A osim toga”, smiješi se Manske, „šta ima veće od toga da radiš, a da ti ljudi još za to i aplaudiraju!”