Brzi pristup:

Idi direktno na sadržaj (Alt 1) Idi direktno na glavnu navigaciju (Alt 2)

Svjetska baština Bauhaus
Eksperimentalni prostor moderne

Vjerovatno nijedna druga umjetnička škola nije postigla jednu tako dalekosežnu svjetsku slavu u oblasti umjetnosti, arhitekture i dizajna u 20. stoljeću kao što je to učinio Bauhaus, koji je 1919. godine osnovao Walter Gropius. Godine 1925. Bauhaus se preselio iz Weimara u Dessau i tamo dobio vlastitu zgradu sa radionicama, prostorijama za nastavu i za stanovanje studenata te stambenim kućama za profesore, koji su se zvali „majstori”. Danas je Bauhaus s tim majstorskim kućama u Dessau-Roßlau na listi UNESCO-ove svjetske baštine.

Čovjek i tehnika, spoj industrije i privrede te modernizacija grada Dessau, to su bile nove slike vodilje 1920-ih godina, koje su političare, kao što je liberalni prvi gradonačelnik Fritz Hesse, navele na to da tu umjetničku školu, koja je bila protjerana iz Weimara, ugoste u Dessauu. Godine 1924. vođeni su prvi preliminarni razgovori sa direktorom Bauhausa Walterom Gropiusom i savjetom majstora u vezi sa preseljenjem Bauhausa. Godinu kasnije, već je započeo nastavni proces u Dessauu, a u decembru 1926. uslijedilo je otvaranje nove školske zgrade, kojem je prisustvovalo preko 1.000 gostiju.

Smjelost i transparentnost

Grad Dessau je, kao investitor gradnje, na raspolaganje stavio novac, kako za zemljište koje se nalazilo na slobodnom terenu na sjeverozapadu starog rezidencijskoga grada u blizini kolodvora, tako i za izgradnju nove školske zgrade i izgradnju majstorskih kuća. Do današnjeg dana, grad je vlasnik svih bauhausovskih građevina. Planiranje nove zgrade bilo je u rukama biroa Waltera Gropiusa, a kao rukovodeći saradnici u projektiranju su učestvovali arhitekti Carl Fieger i Ernst Neufert.

Zgrada Bauhausa Dessau | Walter Gropius | 1925–26. Zgrada Bauhausa Dessau | Walter Gropius | 1925–26. | Foto: Tadashi Okochi © Pen Magazine | 2010 | Fondacija Bauhaus Dessau Konačno je Gropius dobio šansu da izgradi školsku zgradu prema vlastitim zamislima. Smjelost i tehničko-elegantna transparentnost njegovog djela prvijenca, pogona Fagus u Alfeldu, koji su Walter Gropius i Adolf Meyer sagradili s takozvanim courtan wall, prozirnom fasadom od stakla, odlikuje i bauhausovsku zgradu u Dessauu. Geometrijski jasna i mirna,  cjelokupna građevina se strukturira u tečni prelaz, sačinjen od vertikalnih i horizontalnih spojeva, od malterisanih površina, nizova uskih prozora, fasada sa otvorima i staklenim zidovima velikih površina.                                         

Zgrada Bauhausa Dessau | Walter Gropius | 1925–26. Zgrada Bauhausa Dessau | Walter Gropius | 1925–26. | Foto: Tadashi Okochi © Pen Magazine | 2010 | Fondacija Bauhaus Dessau Pritom ne postoji nikakva središnja perspektiva iz koje se zgrada može posmatrati. Kako bi se ta zgrada razumjela u potpunosti, mora se prolaziti kroz nju i obilaziti oko nje. Posebno upečatljivo djeluje zastakljeno, trospratno krilo sa radionicama. Ono je dvospratnim mostom, u kojem su bile smještene uredske i administrativne prostorije, povezano sa jednako visokim krilom zgrade, namijenjenim za prostorije škole za umjetnički obrt i zanatske škole. Jednospratni građevinski trakt sa menzom, aulom i binom posreduje između krila za radionice i petospratne zgrade, u kojima su bili smješteni ateljei, zdanjem zvanim Prellerhaus, sa njegovim upečatljivim i isturenim balkonima. Tu je prvobitno bilo smješteno 28 ateljea za stanovanje, namijenjenih za studente i mlade majstore. U izradu unutrašnjeg dizajna svih zgrada bile su uključene sve radionice u sklopu Bauhausa.

Umjetnost i industrija

Nekolicina bivših učenika iz Weimara preuzela je u Dessauu radionice kao mladi majstori: Herbert Bayer je, naprimjer, vodio radionicu za štampanje i reklamu, Marcel Breuer vodio je stolariju. Pored toga, postojala je i metalska radionica, tkaonica, radionica za zidno slikarstvo, radionica za obradu plastike i bina. Bauhaus je u Dessauu slijedio izmijenjen program, u kojem su industrija i nauka sve više dobivale na značaju za dizajniranje. Škola se trudila da postigne da se novodizajnirani proizvodi izrađuju u serijama.                               

Majstorska kuća Muche/Schlemmer | Dessau | Walter Gropius | 1925–26 . Majstorska kuća Muche/Schlemmer | Dessau | Walter Gropius | 1925–26 . | Foto: Yvonne Tenschert | 2011 | Fondacija Bauhaus Dessau Politički obrat u kojem su nacionalsocijalisti u pokrajini Saska-Anhalt preuzeli vlast doveo je, međutim, ponovo do nagloga kraja univerzitetskog poslovanja. Već 1931. godine, Bauhaus je kao „buktinja Moskve” (Alexander von Senger) trebao biti zatvoren i srušen. Godine 1932. školske aktivnosti izmještene su u Berlin, a 1933. godine, nakon jedne akcije Državne tajne policije (Gestapo), uslijedilo je ukidanje škole.

Bauhaus živi

Bauhaus u Dessauu ostao je stajati na svom mjestu, ali je dosta oštećen u zračnim napadima tokom Drugog svjetskog rata. Prvi planovi za rekonstrukciju, koji su od bauhausovca Konrada Püschela i potiču iz 1960-ih godina, ostali su samo mrtvo slovo na papiru. Godine 1974. zgrada Bauhausa je, kao historijski spomenik od nacionalnog i internacionalnog značaja, upisana na popis spomenika DDR-a, a dvije godine kasnije započeta je sveobuhvatna rekonstrukcija. Izgradnjom naučno-kulturnog centra započelo je ponovno oživljavanje ideje Bauhausa, na koju se mogla nadovezati Fondacija Bauhaus prilikom svog osnivanja 1994. godine. Godine 1996. uslijedio je upis zgrade Bauhausa u Dessauu, zajedno sa majstorskim kućama i građevinama u Weimaru, na popis svjetske baštine UNESCO-a.                                                                   

Fondacija Bauhaus slijedi umjetničko-naučnu misiju i posvećuje se istraživanju, sakupljanju i posredovanju ideje Bauhausa, te dijalogu između arhitekture, dizajna i umjetnosti u 21. stoljeću. Preko 100.000 posjetilaca iz svih dijelova svijeta svake godine posjećuju Dessau.

Nazad na dosije

Vrh