Brzi pristup:

Idi direktno na sadržaj ( Alt+1)Idi direktno na drugi stupanj navigacije (Alt 3)Idi direktno na prvi stupanj navigacije (Alt 2)

Denis Peričić
O...

O...
©Bojan Bogdanić

                                                                                                     

                                                                                Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
                                                                                                                            Goran



Samo dva H i samo jedan O
                                                – a tOlikO!


Ooo…: hýdōr, wodor, wodr, watar, wetir, wazzar, wasser, vatn, wato, waeter, water, vanduo, woda…


O, da: voda.


Oborinska, bočata, mala, meka, velika, divlja, gorka, juvenilna, podzemna, tekuća, živa, pitka, plodna, slana, slatka, sveta – voda:


                        izvòdi i proizvòdi, provòdi, navòdi i zavòdi.


                                    Vodenico, svedi me na kap!


                                                    Vodarice, vodi me!


                                                                 Predvodnice, pretvori kap u slap, a moj pad u –
 
                                                                                            vodopad!


Imam samo jednu svetu želju vodilju: da se vratim u prajuhu, u vir iz kojeg izvirem, da se okupam u vodi kao u jeziku, da budem kao riba u vodi, da odem:


                                                    da te držim kao malo vode na dlanu,


                                                               da se opet rodim,


                                                                        da hodam po vodi,


                                                                                    da te vodim,


                                                                                               da te volim.
 

2. nagrada: Denis Peričić (Varaždin) za pjesmu "Pjesma O..."

Pjesma "O..." svojim snažnim i zaigranim jezikom nalikuje prirodi same vode. Jezik je to koji teče, huči, pjeni se i klokoće, a voda u njemu nerijetko završava u riječima u kojima je ne biste očekivali, uvijek savršeno prilagođena obliku kao što je u stvarnosti prilagođena predmetima u koje je ulijevamo. Voda je to koja, čini se kroz pjesmu, ide na sve strane, kako voda već ćini, ali naposljetku, srećom, završava u ljubavi.


 

Top