Povodom smrti Jürgena Habermasa
Moć argumenta

Rijetki su mislioci koji uživaju najveće poštovanje i kao vrhunski teoretičari i kao javni intelektualci. Jürgen Habermas bio je jedan od njih. Ugledni filozof preminuo je u 96. godini života.

Oblikovao je ne samo intelektualnu povijest Njemačke, nego i kulturu javne debate. A sada je glas Jürgena Habermasa zauvijek utihnuo. Filozof je preminuo u Starnbergu u 96. godini života, prenosi njegov nakladnik Suhrkamp putem agencije dpa, pozivajući se na obitelj. Iza sebe je ostavio „djelo za koje riječ ‘jedinstveno’ ni približno nije dostatna“, napisao je jednom prigodom frankfurtski filozof Rainer Forst.

Habermas je ostao iznimno produktivan i u poznim godinama života. Godine 2019. objavio je djelo od 1.750 stranica. Pod skromnim naslovom Auch eine Geschichte der Philosophie (Još jedna povijest filozofije) rasvjetljuje napet odnos između vjere i znanja. Kritika ga je proglasila „impresivnim djelom pozne faze, teško nadmašivim u sustavnom oblikovanju“, ali i „izazovom za svakoga čitatelja“. Iste godine časopis Cicero svrstao je Habermasa na drugo mjesto najvažnijih intelektualaca njemačkog govornog područja, odmah iza Petera Sloterdijka.

"Iznimno nadahnjujuć, bistar i duhovno oštar"

„Uvijek je zaokupljen nekim poslom“, primijetio je pisac Roman Yos, koji je zajedno sa sociologom Stefanom Müller-Doohmom objavio knjigu intervjua s Habermasom povodom njegova 95. rođendana. Yos ga je opisao kao „iznimno nadahnjujućeg, bistrog i duhovno oštrog“ čovjeka.

Habermasova karijera započela je 1960-ih godina. Svoja najvažnija djela napisao je u Frankfurtu na Majni, gdje je radio kao znanstveni asistent na Institutu za društvena istraživanja pod vodstvom Maxa Horkheimera i Theodora W. Adorna. Doktorirao je 1954. u Bonnu djelom o filozofu Friedrichu Schellingu, a habilitirao 1961. u Marburgu djelom Strukturwandel der Öffentlichkeit (Strukturna promjena javnosti), koje se i danas smatra revolucionarnim i iznimno aktualnim: u njemu Habermas skicira temelje društveno‑kritičkog mišljenja i djelovanja posvećenog demokratskim tradicijama.

Godine 1964. preuzeo je od Horkheimera Katedru za filozofiju i sociologiju na Sveučilištu u Frankfurtu, koju je vodio do 1971., u doba studentskih prosvjeda. Tijekom 1970-ih radio je na dvama institutima Max Planck u Bavarskoj, a zatim se 1983. vratio u Frankfurt. U kasnijim godinama života živio je na jezeru Starnberger See. Habermas je od 1955. bio u braku i imao je troje djece.

Vodič za moderno društvo

U svojem glavnom djelu Theorie des kommunikativen Handelns (Teorija komunikativnog djelovanja) iz 1981. Habermas je razvio svojevrsni vodič za djelovanje u suvremenom društvu. Prema njegovoj teoriji, normativni temelji društva skriveni su u jeziku. Kao sredstvo sporazumijevanja, jezik omogućuje društveno djelovanje. U djelu Erkenntnis und Interesse (Spoznaja i interes) iz 1968. istaknuo je da ne postoji „objektivna“ spoznaja: kao i u znanosti, tako i u politici i društvu, ona ovisi o konkretnim interesima.

Habermas, rođen 18. lipnja 1929. u Düsseldorfu, u mladosti je doživio Drugi svjetski rat. Iskustvo života pod zločinačkim režimom potaknulo je njegovo snažno zanimanje za politiku i utemeljilo njegovu predanost demokraciji, smatra biograf Stefan Müller-Doohm. Činjenicu da je Habermas oduvijek imao „visoku medijsku vrijednost“ Müller-Doohm objašnjava ovako: „Zato što je taj čovjek uvijek iznova napuštao zaštićeni prostor sveučilišta kako bi preuzeo ulogu polemičkog sudionika u javnim raspravama te na taj način utjecao na povijest mentaliteta ove zemlje.“

Utjelovljavao je ulogu političkog intelektualca „quasi in persona“, kaže Roman Yos: „Kad god se činilo da je stanje nacije ili sadašnjost i budućnost Europe u krizi, moglo se računati na njegov javni istup.“

„On nije u stanju ne misliti politički“

Studentski pokreti, ponovno ujedinjenje Njemačke, misije NATO-a, terorizam, istraživanje matičnih stanica, bankarska kriza, Europa – svesti njegove stavove o polemičkim temama na jednu riječ značilo bi učiniti nepravdu složenosti njegove argumentacije. U posljednjim godinama života zaokupljale su ga teme poput pandemije koronavirusa, rata u Ukrajini i sukoba na Bliskom istoku. „On nije u stanju ne misliti politički“, naglašava Yos.

Poznavatelji njegova opusa ističu da je Habermasovo mišljenje uvijek bilo obilježeno pozitivnim pogledom na čovjeka i vjerom u moć razuma, u snagu boljeg argumenta. Već za 80. rođendan Habermas je odlučio svoj arhiv prepustiti Frankfurtskom sveučilištu. Nakon njegova 85. rođendana dokumenti su postali dostupni svim znanstvenicima.

Godine provedene u Frankfurtu bile su „najispunjenije razdoblje mojega akademskog života“, rekao je Habermas prigodom izlaganja na nekadašnjem sveučilištu dan nakon svojega 90. rođendana. Ondje je dočekan poput pop-zvijezde. Njegove riječi slušalo je 3.000 ljudi, a predavanje se iz Audimaxa prenosilo u pet dvorana. Čak ni kad ga je usred izlaganja omeo lažni protupožarni alarm te je cijela zgrada morala biti evakuirana, 90-godišnjaka ništa nije moglo izbaciti iz takta. Samo se zahvalio „na povećanju kompleksnosti“ – i mirno nastavio dalje.