Za početnice i početnike
Savjeti za čitanje „Čarobne gore“

Roman „Čarobna gora“ Thomasa Manna uživa reputaciju knjige za „prave intelektualce“. No, može i bez kompliciranja: Savjeti za laike i početnice ili početnike u čitanju Thomasa Manna koji ovom književnom klasiku žele dati priliku.

Hernan D. Karo

Čarobna gora Thomasa Manna objavljena je 1924. godine i slovi kao jedan od najvažnijih romana 20. stoljeća. Za mnoge – ponajviše one koji ga još nisu čitali – on je i među najtežima.

Radnja se dade sažeti razmjerno jednostavno: Hans Castorp, mladi inženjer u nastajanju, posjeti svoga rođaka u sanatoriju za liječenje tuberkuloze koji se nalazi na gori u Švicarskim Alpama. Plan mu je ostati svega nekoliko tjedana, no na koncu se zadrži sedam godina – između ostalog i zato što se zaljubi u jednu pacijenticu. Goru napušta tek kad odlazi u Prvi svjetski rat. Dotada Hans s različitim ljudima vodi duge i složene razgovore o filozofiji, teologiji, politici, povijesti i zadubljuje se u tajne botanike, astronomije i teorije evolucije.

Roman je brzo stekao reputaciju knjige za „prave intelektualce“ i štiva koje sadrži „sukus europske kulture“. Zbog toga, mu mnogi koji se bave mišlju da ga pročitaju pristupaju uglavnom sa strahom.

Je li takav strah doista opravdan? Ne nužno. I ne-učenjaci, ne-stručnjaci ili ne-luđaci mogu imati pozitivno iskustvo čitanja Čarobne gore. U nastavku slijede savjeti za uspješno pa čak i zabavno približavanje Čarobnoj gori.

1. Prepustite se čarima Gore

U „Nakani“ Čarobne gore Thomas Mann – to jest pripovjedač u knjizi – objašnjava da priča Hansa Castorpa „…ima neke dodirne točke s bajkom.“ Takav bajkoviti (pa i mitološki) karakter očituje se u raznim aspektima romana: u opetovanom pojavljivanju broja 7, u osebujnoj prirodi na mjestu na kojem se priča odvija – sanatoriju „Berghof“, mjestu na kojem vladaju neobični vremenski i klimatski uvjeti i koje samo mali broj ljudi napušta živ – ili u upotrebi arhetipskih likova. Tu je neiskusni junak Hans koji kreće na neizvjesno putovanje, ali i jednako zagonetni kao i neobični „domaćin“ sanatorija Dr. Behrens, talijanski „humanist“ i duhovni vođa junaka Lodovico Settembrini, opasna zavodnica Clawdia Chauchat ili konobarica koja je u knjizi iritantno opisana kao patuljasata.

Stoga, shvatite Manna – ili barem pripovjedača u knjizi – ozbiljno (ali sve s mjerom, s tim u vezi vidi savjet broj 5): Roman čitajte kako se to čini s drevnom bajkom – otvoreni spram okolnosti i glavnih likova koji su čudnovati i djelomice neshvatljivi.

2. Usudite se preskakati

Na duge je staze Čarobna gora razmjerno pristupačna knjiga koja se dade čitati s veseljem. Teški se dijelovi bez većih gubitaka mogu preletjeti (barem kod prvog čitanja, vidi savjet broj 7). Primjerice beskrajne rasprave između prosvijetljenog i možda malo suviše optimističnog Settembrinija i njegova suparnika, reakcionarskog i mračnog Lee Naphte. I engleski dramatičar W. Somerset Maugham jednom je napisao da je preskakanje posve u redu „jer normalna osoba roman ne čita iz obaveze već iz zadovoljstva.“

3. Potražite pomoć!

Niste sami – ili barem to ne morate biti. Dvije su mogućnosti: Osnujte grupu za čitanje i raspravu o Čarobnoj gori i na koncu za grupnu terapiju. Začudit će Vas koliko je ljudi koji imaju volju, ali se malo i boje prihvatiti ove knjige. Primijetit ćete koliko kolektivna rasprava o književnosti pridonosi lučenju hormona sreće.

Ako biste radije ostali na solo-iskustvu, knjižnice i internet nude mnoštvo pomoći za čitanje. Osim najvažnijih biografija Thomasa Manna poput one Hermanna Kurzkea Thomas Mann: Das Leben und Kunstwerk (Thomas Mann. Život i umjetničko djelo) ili Dietera Borchmeyera Thomas Mann: Werk und Zeit (Thomas Mann: Djelo i vrijeme) sljedeće praktične knjige mogu poslužiti kao odlični „pratitelji u čitanju“:

• Daniela Langer: Erläuterungen und Dokumente zu Thomas Mann Der Zauberberg (Objašnjenja i dokumenti o Čarobnoj Gori Thomasa Manna)
• Thomas Sparr: Zauberberge – Ein Jahrhundertroman aus Davos (Čarobne Gore – stoljetni roman iz Davosa)
• Volker Weidermann: Mann vom Meer. Thomas Mann und die Liebe seines Lebens (Čovjek s mora. Thomas Mann i ljubav njegova života)

I esej The Anxiety of Difficulty – Trying to Read Thomas Mann (Strepnja od teškoga – pokušaji čitanja Thomasa Manna) poljske književne znanstvenice Karoline Watrobe napisan na engleskom jeziku za svaku je preporuku.

4. Poslužite se knjigom kao alatom za meditaciju

Rečenice Thomasa Manna često su veoma dugačke i zapletene. Njemački jezik, naime, omogućuje izričaj koji piscu dopušta da bude opsežan, kompliciran, razigran, ponekad i iritantan, pretjeran, a istovremeno egzaktan i sitničav. Tu mogućnost Mann dosljedno koristi u Čarobnoj gori i u mnogim drugim esejističkim, ali i književnim tekstovima. Takve rečenice nam mogu ići na živce. No, svojstven im je jedinstveni ritam. U stanju su uvući čitatelja u svojevrsnu struju svijesti ili kontemplativni trans kako to čine i ritualne litanije ili vjerski napjevi. Odustanite od malograđanskog zahtjeva da se svaka rečenica knjige mora smatrati presudnom za radnju. Odustanite i od zahtjeva za „napetom radnjom“ – upustite se u posebnu muzikalnost i kadencu stila Thomasa Manna. Vaš duh će vam biti zahvalan.

5. Nemojte „Čarobnu goru“ shvatiti preozbiljno!

Čarobna gora je priča o bolesti i dekadentnoj čežnji za smrću. Hans se u blizini bolesnih i umirućih ljudi, kako kaže, „osjeća u svom elementu“. Ali Čarobna gora je mjestimice i veoma duhovita knjiga. Ako se u to želite uvjeriti, pročitajte sljedeće dijelove – naravno, pod pretpostavkom da imate smisao za humor:

• Možda sve dijelove u kojima govori Dr. Behrens. Njegov način govora je tako osebujan – kompliciran, ali pedantan, zločest, domišljat, besraman! – da čovjeka zna natjerati na glasan smijeh.
• Treće poglavlje, odjeljak „Zadirkivanje, viaticum. Prekinuto veselje“: Ovdje se predstavlja „Društvo od pola pluća“, bizarna skupina pacijentica i pacijenata u koju spada i izvjesna Hermine Kleefeld koja „zna zviždati pneumotoraksom“.
• Šesto poglavlje, odjeljak „Odbijeni napad“: James Tienappel, Hansov korektni, ali i prostodušni ujak dolazi u sanatorij s planom da svog nećaka vrati natrag u „ravnicu“. Mannov opis Jamesova karaktera i njegove strasti prema gospođi Redisch, jednoj pacijentici, veoma je duhovit.
• Sedmo poglavlje, odjeljak „Krajnje dvojbeno“: Tijekom seanse u sanatoriju priziva se duh imenom Holger, koji tvrdi da je za života bio pjesnik, te prisutnima prezentira apsurdni primjer svojeg umijeća. Mannova pjesnička parodija je zlobna i duhovita.

6. Uživajte u boravku u „Berghofu“

Isto tako: Da, Mannova knjiga je ogromno intelektualno postignuće. Da, radi se o dojmljivom enciklopedijskom djelu. Da, knjiga daje genijalnu analizu duhovnog stanja istaknutih građanki i građana Europe prije Prvog svjetskog rata, ali je i veoma senzualna. Skeptični ste? Onda dajte priliku jednom od sljedećih alternativnih načina čitanja:

• Čarobna gora kao djelomično uštogljeno-erotski ljubavni roman: to se očituje u bezbrojnim dijelovima u kojima Hans misli na Madame Cauchat, u kojima je promatra (ili ona promatra njega) ili joj se pokušava približiti. Osobito vatreni i na francuskome jeziku vođeni razgovor među njima (u odjeljku „Valpurgina noć“, 5. poglavlje) uzbudit će čak i najuzdržljivije čitateljice i čitatelje.
• Knjiga užitka: U Čarobnoj gori zdravi ljudi se razbole, a bolesni umiru. Međutim - dok su živi - pacijentice i pacijenti sanatorija prilično uživaju u svojoj egzistenciji, a Mann je divno opisuje. Putuju s „torbama od krokodilske kože“, zamotani u deke od devine dlake provode „obligatno ležanje“, puše izvrsne cigarete, prilikom svakog obroka uživaju u obilnim jelima te se opijaju istaknutim vinima. (npr. u odjeljku Vingt-et-un u 7. poglavlju).
• Čarobna gora kao Nature Writing: Mannovi opisi ljepote, veličanstvenosti i snage prirode oduzimaju dah. Pročitajte primjerice opise biljaka na početku odjeljka „Još netko“ ili poznati odjeljak „Snijeg“ - jedan od najomiljenijih tekstova njemačke književnosti - oboje u 6. poglavlju.

7. Dođite joj opet

Zadnji savjet daje sam Thomas Mann:

„Što da kažem o knjizi i o tome kako bi je trebalo čitati? Za početak bahati zahtjev: naime, da je pročitate dva puta. Naravno, zahtjev odmah povlačim za slučajeve kada je prvo čitanje bilo dosadno. Umjetnost ne smije biti školski zadatak i mukotrpni poduhvat, okupacija kojoj niste skloni. Umjetnost želi i treba izazvati radost, zabavljati i nadahnuti. Ako djelo čovjeka ostavi bez takva učinka, neka ga se ostavi i okrene drugim stvarima. No ako netko uopće dođe do kraja Čarobne gore, savjetujem mu da je pročita ponovo. Jer njegova posebna izvedba, njegov karakter kompozicije ga čini djelom koje će čitateljevo zadovoljstvo kod drugog čitanja povećati i produbiti - poput glazbe koju također morate poznavati da biste u njoj mogli uživati kako treba.“ (Thomas Mann, iz govora studenticama i studenima Sveučilišta u Princetonu 1939. godine)

Autor zahvaljuje Jani Bubach i Maxu Wolfu koji su idejama i riječima pridonijeli ovom tekstu.