Gert Loschütz
Nepostojanje je pravilo

Novi roman Gerta Loschütza govori o najtežoj željezničkoj nesreći koja se ikada dogodila u Njemačkoj - u Genthinu 1939. godine. Polazeći od ove tragedije, Loschütz istražuje različite dimenzije ljudske nesreće.
 

© Schöffling & Co. Genthin je rodno mjesto književnika Gerta Loschütza, a nalazi se između Berlina i Magdeburga. U noći 22. prosinca 1939. ekspresni vlak zabio se u drugi, pretrpan brzi vlak na kolodvoru u Genthinu. U toj je nesreći poginulo gotovo 200 osoba. Loschütz u prvom poglavlju svog romana Besichtigung eines Unglücks (Obilazak nesreće) detaljno i gotovo poput trilera prepričava priču o ovoj nesreći.
 
 
Postoji nekoliko teorija o tome kako je došlo do nesreće. Je li strojovođa dolazećeg vlaka previdio znak zaustavljanja? Ili je možda bio u nesvijesti zbog inverzije vremena i uslijed toga nastalih dimnih plinova u vlastitoj lokomotivi? I čuvar brklje i skretničar u skretničkoj postaji uzalud su pokušavali spriječiti katastrofu.

mračne misli

Od samog početka se da naslutiti da će Loschütz obuhvatiti dugačko vremensko razdoblje jer ovaj događaj prepričava novinar Thomas Vandersee, koji ga povezuje za svojom vlastitom povijesti. U sadašnjosti, pripovjedač, koji je odrastao bez oca, ima tajnu vezu s udanom ženom, koja se odvija prema ustaljenim rutinama.

Roman se sastoji od tri duža poglavlja, nakon čega slijede dva kratka, djelomično fragmentarna poglavlja. Nakon što Loschütz u prvom poglavlju uz pomoć sudskih spisa, novinskih članaka i drugih dokumenata istražuje nesreću, u drugom je poglavlju priča priču o polužidovki Carli koja je zaručena za Židova Richarda, koji s obzirom na političku situaciju u Njemačkoj, najkasnije od pogromske noći u studenom 1938., sve više tone u mračne misli. Carla upoznaje starijeg talijanskog biznismena po imenu Giuseppe Buonomo, koji je želi izdati za svoju ženu kako bi joj omogućio bijeg iz nacističke Njemačke. Oboje sjede u nesretnom vlaku, dok Richard, koji je ionako već očajan, mora izdržati i ambivalentne osjećaje budući je rastrgan između ljubomore i želje da se njegova zaručnica spasi.

 
U trećem se poglavlju obiteljska povijest pripovjedača povezuje s prethodnom radnjom. Vanderseejeva majka Lisa je u vrijeme željezničke nesreće bila na obuci u trgovini odjećom i opskrbljivala je Carlu, koja je teško ozlijeđena preživjela nesreću, odjećom. Ostaje za vidjeti je li Lisa možda čak bila glasnik između Carle i Richarda. I naravno da i u Lisinom kasnijem životu postoji nesretna ljubav, propuštena prilika za kojom tuguje cijeli život. Još jedna tužna sporedna priča je to što pripovjedač navodno nema oca. Jer Vanderseeov otac očito nije poginuo u ratu, već je živ i marginalna osoba njegovog obiteljskog okruženja. No, i majka i sin izbjegavaju razgovor o ovoj osjetljivoj temi.

velika umjetnost pripovijedanja

Besichtigung eines Unglücks (Obilazak nesreće) je velika umjetnost pripovijedanja. Roman plijeni svojim višestrukim perspektivama, vješto povezanim dijelovima narativa i vremenskim razinama, kao i filozofskim mislima koje iz toga proizlaze na kraju. U četvrtom poglavlju, koje se zove „Notizhefte“ (Bilježnice), na primjer, razmišlja se o odnosu vremena, života i smrti: “Osim toga, spoznaja da su milijuni godina prošli prije mog rođenja i da će milijuni godina proći ponovno nakon moje smrt, pa je pretpostavka da je život pravilo čista besmislica. Dapače, pravilo nije postojanje, već nepostojanje."

 
U Loschützovom roman se ne obrađuje samo posebno tragična željeznička nesreća, već i nesreća općenita koju ljudi prečesto izazivaju jedni drugima, ponekad iz čiste zlobe, ponekad iz čistog očaja.