Zelene knjižnice
„Moramo reagirati na društvene promjene”

Više od mjesta za knjiške moljce: Ima li knjižnica budućnosti na krovu gredice s povrćem, a u podrumu popravljaonicu? Tim Schumann, djelatnik Knjižnice Heinricha Bölla u Berlin-Pankowu i suosnivač Mreže zelena knjižnica objašnjava zašto javne knjižnice moraju redefinirati svoju ulogu.
 

Gospodine Schumanne, nedavno ste napisali esej kojim ste ocrtali „konkretnu utopiju“ za knjižnice. Utopija je to u kojoj se čuje zujanje pčela na zelenom krovu dok se u podrumu popravljaju bicikli. U čitaonicama gliste kompostiraju organski otpad, a starije osobe susreću se s izbjeglicama na zajedničkim akcijama i aktivnostima. Je li to ono što se krije iza ideje zelenih knjižnica?


Tim Schumann radi u Knjižnici Heinricha Bölla u Berlin-Pankowu i suosnivač je Mreže zelena knjižnica | Fotografija: © privatni album Sviđa mi se opća definicija da zelena knjižnica reagira na društvene okolnosti – i to u kombinaciji s novom ulogom prije svega javnih knjižnica koje se razvijaju u mjesta gdje u središtu nisu samo knjige, već i ljudi i njihova interakcija. Zelene knjižnice okupljaju ljude oko tema poput klime, zaštite okoliša i održivosti – i to u okviru aktivnosti. To čini socijalni aspekt. Građevinski aspekt može biti instalacija fotonaponskih panela na krovu, uređenje vrtova na vlastitim zelenim površinama koji potiču zadržavanje pčela te manja interna potrošnja resursa.

Odakle zapravo koncept zelenih knjižnica?


Ideja je, koliko mi je poznato, nastala u SAD-u. Na početku, 1970-ih godina, u središtu je bio ekološki način gradnje, no razmjerno je brzo to mjesto zauzeo čovjek. Tada je primjerice počelo informiranje ljudi o tome kako mogu voditi održiv život. Početkom 2000-ih godina ta ideja je polako pristizala i u Njemačku.

Zašto su knjižnice posebno prikladna mjesta za provedbu održivih koncepata?

Javne knjižnice s vremenom su se sve više pretvorile u ono što se naziva „trećim mjestom“. Mjestom na kojem se ljudi mogu zadržavati i „visjeti“, na kojima cijele obitelji mogu provesti poslijepodne i na kojima učenice i učenici mogu napraviti zadaću. To je jedinstveno obilježje naše prepoznatljivosti: stavljamo na raspolaganje mjesto koje može utjecati na izuzetno širok krug ljudi, a kojim se oni mogu besplatno koristiti.

Kada „konkretna utopija“ zaživi, povrh toga još ćemo moći posuditi i bušilicu (u knjižnici stvari)  ili bicikl (u popravljaonici).

Točno. Dijeljenje stvari jača koheziju u našem društvu, a javne knjižnice su zato praktički predodređene. Kao knjižnica moramo reagirati na ogromne društvene zadatke. U etabliranju zelenih knjižnica koje si postavljaju visoke socijalne zahtjeve krije se mnogo potencijala.

Postoji li nešto kao perjanica zelene knjižnice?

Ima mnogo odličnih projekata, i na međunarodnoj razini. Gradska knjižnica u Osnabrücku primjerice planira gradnju minijaturne kuće koja bi bila zelena knjižnica za mlade. U Danskoj su ugrađeni i tuševi za beskućnike. Tu do izražaja dolazi socijalni aspekt. Druge knjižnice su građene kao pasivne kuće i imaju krovove s fotonaponskim panelima. U Senegalu postoji knjižnica koja skuplja kišnicu kojom se zalijeva vrt.

Jesu li takvi projekti i predmet djelovanja Mreže zelena knjižnica i inicijative Libraries4Future?

Mreža zelena knjižnica želi jače naglasiti temu održivosti i potaknuti knjižnice u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj da u tom pogledu budu aktivnije. Važna je pritom razmjena, ali i integriranje teme održivosti i zaštite okoliša u institucionalni kontekst. Mreža je još u nastajanju i u fazi pronalaženja svojih struktura. Osim toga, tijekom pandemije koronavirusa sve se odvija isključivo na mreži. No unatoč tome, naši redovni susreti su naišli na dobar odaziv. I Goethe-Instituti širom svijeta su primjerice bili vrlo dobro zastupljeni. Inicijativa Libraries4Future djeluje globalno, ali ipak naročito na osobnoj razini.

O čemu raspravljate na tim redovnim susretima?

Ein Thema ist zum Beispiel die Folierung von Büchern. Das ist ein bisschen wie die heilige Kuh in Bibliotheken. Man will durch die Hüllen die Bücher schützen, aber natürlich sind diese  aus Plastik. Da kommt schnell die Frage auf: Brauchen wir das wirklich? Wir schmeißen als öffentliche Bibliothek oft Bücher weg – inzwischen trennen wir immerhin den Innenteil vom foliierten Außenteil, sonst wäre das alles Sondermüll.

Sviđa li se baš svima ta ideja knjižnice koja ne posuđuje samo knjige, već sebe shvaća i kao mjesto ostvarivanja socijalnog kontakta?

Korisnice i korisnici ponekad pitaju: Čemu to? No, kao što rekoh, radi se o novoj ulozi knjižnice koja vas ne spaja samo s knjigama, već i s ljudima, a koji u sebi također nose znanja. Knjižnica na taj način ostaje vjerna svom zadatku prenošenja znanja. Predbacuje nam se ponekad da time napuštamo svoju neutralnu ulogu. Moj je stav o tome da moramo reagirati na društvene promjene i da nemamo vremena za neutralnost. Ako mene pitate, ne nalazimo se u klimatskoj krizi, već nadomak klimatskog kolapsa. Moramo se pokrenuti sada i pomoći ljudima da se nose s promjenama. Kao knjižnice mi to možemo – stoga bismo to trebali i činiti.