Dr. Matthias Müller-Wieferig
Kulturne institucije i projekti urbanog razvoja
Goethe-Institut prepoznao je prije otprilike 10 godina da se paradigme arhitekture i urbanog planiranja u Njemačkoj, Europi i svijetu pomiču: od razvoja i izgradnje novih gradova i četvrti (potaknuto investitorima) dolazi do promjene ka očuvanju i ponovnoj uporabi starih zgrada, industrijskih postrojenja, tradicionalnih naselja ili ponovnog otkrivanja javnih prostora. „Participativna arhitektura i dizajn ”, moderiranje javnih i stručnih rasprava dio su posla arhitekata i urbanista, a i umjetnici su ovdje, na lokalnoj razini i razini gradskih četvrti, često pronašli novu ulogu. Participacija građana i njihovo organizacija nije „nice to have“, već je neophodna! Veliki projekti poput Stuttgarta 21 ili planirano rušenje i izgradnja cijele nove gradske četvrti u luci Hamburg pokazali su u Njemačkoj da odbijanje, referendum građana i dugotrajan postupak neizbježno vode do skupih odgoda i neželjenog razvoja urbanog prostora. Slična iskustva imale su i mnoge druge metropole!
U urbanim procesima često se podudaraju zajednički neprofitni interes za očuvanjem postojećih struktura i pažljivi razvoj budućih potencijala jer gradska politika i uprava, kao i građani imaju zajednički interes u tome da se zaustavi propadanje središta gradova ili četvrti u blizini grada, depopulacija cijelih ulica i gradskih četvrti ili da se pokrene revitalizacija.
Ali, ponekad nedostaju ideje, iskustva, znanje i povjerenje u samoorganizirane procese „odozdo“. Često je potrebna hrabrost i strpljenje da se otkrije vrijednost kulturnih projekata koji i društveno i ekonomski traže novi početak. U konačnici se ne želi započeti rušenjem i brisanjem svega što je postojalo, već ispitivanjem i istraživanjem, popravljanjem i održavanjem onoga što već postoji, onoga poznatoga. Gdje smo kao djeca prolazili na putu u školu, tko je živio u starim, sada trošnim kućama na nekada prometnom uglu ulice? Kako je to bilo onda kad je tvornica na rijeci još radila i utjecala na cjelokupni život četvrti, posao, svakodnevicu i nekoliko generacija iste obitelji?
Arhitekti i urbanisti, umjetnici ili aktivisti često pronalaze povjerenje da ovim važnim pitanjima doprinesu idejama kako dalje. Kada se radi o revitalizaciji nekadašnjih industrijskih područja, otkrivanju potencijala za urbanističku obnovu, potrebna je, između ostalog, drugačija kulturna perspektiva. Svježi dašak proizlazi iz neobičnih ideja iz mnogih pravaca, uz podršku stručnjaka za društvene, umjetničke i urbane promjene, koji moderiraju sudjelovanje civilnog društva i participativne procese između građana i stručnjaka. Ovi „bottom up“ procesi " često zahtijevaju preokret poznatih postupaka - hijerarhija koje politika, posao, tehnički stručnjaci ili pravnici često nameću "odozgo".
Kako je Goethe-Institut mogao doprinijeti?
Rijeka 2020. je mobilizirala novi interes građana za kulturu i razmjenu. Posebno je mlada generacija prepoznala i iskoristila godinu prijestolnice kulture kao svoju priliku. To je doista prava prilika za mlade ljude da bolje upoznaju vlastiti grad i da artikuliraju vlastite želje, da zahtijevaju dobro životno okruženje i urbani razvoj usmjeren na budućnost. Prepoznali su da smo mi sami akteri promjena u Rijeci, da postoji prostor za vlastite inicijative i ideje, da sami stvaramo svoj grad. Za to nam trebaju savezi s drugim građanima, susjedima i stanovnicima, trebamo razmjenu na licu mjesta, ali i puno šire, izvan lokalnih granica.
Godina prijestolnice kulture je u Rijeku trebala dovesti međunarodne impulse i ideje, nove pristupe i mreže. Istovremeno je ovaj živahni, otvoreni lučki grad na sebe htio skrenuti pozornost europske i svjetske javnosti. Goethe-Institut je u ostvarenju tih ciljeva mogao doprinijeti vlastitim projektnim iskustvom. Globalni projekt „WELTSTADT – WHO CREATES THE CITY“ od 2012. do 2015. je, na primjer, bio takvo lokalno i istodobno globalno iskustvo za Goethe-Institut. Polazište za suradnju njemačkih, međunarodnih i lokalnih partnera u 16 gradova bila je ideja sagledavanja raznolikosti lokalnih "urbanih svjetova", kao i globalnih problema "svjetskih metropola". U projektu je sudjelovalo 16 metropola od Bangalorea do Beograda, od Madrida, New Yorka i Sao Paola do Seula, Toulousea i Ulan Batora.
Kako je došlo do suradnje u Rijeci?
Uoči proglašenja za prijestolnicu kulture 2020, grad Rijeka, Ured prijestolnice kulture, Sveučilište u Rijeci i gradski partneri s područja kulture pozvali su Goethe-Institut u Hrvatskoj da sudjeluje u razvoju kulturnih programa i doprinese vlastitim idejama kako bi se međunarodni doprinosi, a prije svega reprezentativni koncerti, gostovanja ili umjetničke zvijezde iz Europe i svijeta doveli u Rijeku.
No, Goethe-Institut je razvio sasvim drukčiji projektni prijedlog. U brojnim razgovorima s gradonačelnikom, gradskim pročelnikom za kulturu, rektoricom sveučilišta, umjetničkim voditeljima DELTA LAB-a, Muzejom suvremene umjetnosti, razvilo se zajedničko razumijevanje urbanog projekta za promicanje sudjelovanja i participacije građana: Goethe-Institut doprinosi vlastitim projektom iz svoje mreže njemačkih institucija, stručnjaka, „urbanih“ kustosa i inicijativa povezanih s određenom gradskom četvrti te je na licu mjesta razvija koncepcije s lokalnim akterima, podržava spajanje postojećih inicijativa iz umjetnosti, kulture, ekologije i socijalnih pitanja. Zajedno nastaje novi slobodni prostor u gradu za otvorene eksperimente i nove oblike suradnje. U tu svrhu Goethe-Institut na međunarodnoj razini, a posebice u Njemačkoj pokušava pronaći prikladne partnere za lokalne aktere: metode koje su se razvile i dokazale u sličnim projektima gradskih četvrti, koje su i inicijative gradskih četvrti u Rijeci ocijenile kao relevantne za vlastiti angažman; koje se mogu prilagoditi i dalje razviti i tako „lokalizirati“. Tako su sasvim blizu ciljeva programa Rijeka 2020. i urbanom težištu „Sweet & Salt“ nastali obrisi MO HARTERA.
Goethe-Instituti u jugoistočnoj Europi i Hrvatskoj i u preostala tri programa europskih prijestolnica kulture za razdoblje 2019.-2022. u jugoistočnoj Europi imaju sličan pristup: Plovdiv 2019. (Bugarska), 2021. Temišvar (Rumunjska), Elefsina (Grčka) i Novi Sad (Srbija). Sudjelovanje u ova četiri programa trebalo bi biti neovisno, temeljeno na iskustvu i povezano s Njemačkom – i potpuno različito, ovisno o uvjetima i potrebama na licu mjesta.
To zasigurno nije bio samo rezultat jasne koncepcije i postojećih iskustava, već posebna sreća što je Goethe-Institut uspio inicirati možda savršenu partnersku konstelaciju za Rijeku 2020.: DeltaLab i MO HARTERA su se kao lokalni akteri susreli s Centrom za kulturu i urbanistiku iz Berlina (Zentrum für Kultur und Urbanistik Berlin) te iskusnim projektnim timom mreže CityToolBox. Socio-kulturni centar iz Berlin-Moabita radi zajedno s međunarodno iskusnim arhitektima i urbanistima iz Maribora/Slovenija. Njihova istraživanja u Rijeci, ideje i znanje o urbanim procesima i u Rijeci nailaze na veliku podršku, sudjelovanje i pažnju.
Tko stvara grad? – Who Creates the City?
Rezultat tih plodnih susreta bio je angažman za gradsku četvrt Školjić i kanjon u blizini gradskog središta Rijeke. Projekt MO Hartera Kvartera tako je postao istinski zajednički projekt civilnog društva između zk/u-a iz Berlina, međunarodne mreže CityToolbox Berlin/Maribor, udruge Urbani separe, Sveučilišta u Rijeci, DeltaLab centra za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam te Goethe-Instituta Hrvatska, u okviru poglavlja prijestolnice kulture „Slatko i slano/ Sweet and Salt“.
Nakon kick-off sastanka krajem 2018. godine, timovi su istraživali topografiju i povijest, inventar i kulturnu pozadinu, oblike djelovanja i potencijal ove gradske zone. Logistički, organizacijski i projektantski procesi pokrenuti su međunarodnom razmjenom. Sklopljeni su sporazumi i dogovori kako bi sudionici u projektu imali dovoljno prostora za razvijanje vlastitih ideja - za nove, zajedničke namjene javnih prostora i praznih građevinskih kompleksa, niša i ruševina. A u središtu interesa: bivša tvornica papira HARTERA.
Živahna scena lokalnih inicijativa je, nakon obećanja lokalnih nositelja odluka, uspjela „prisvojiti“ kanjon i njegovo industrijsko nasljeđe, povijest i potencijal. Veliki broj intervencija i akcija revitaliziralo je i iskoristilo ovu urbanu, ali zanemarenu četvrt na nove i iznenađujuće načine.
Što ostaje – što je sljedeće?
Cilj kulturnog projekta nije preuzeti projektiranje infrastrukture, tehnike ili prometa, a kamoli da to gradi. Cilj kulturnog, uvijek ujedno i privremenog projekta je iniciranje "mentalnih prostora", otkrivanje novih slobodnih prostora, povezivanje novih aktera vlastitog grada s politikom. Povećana svijest o važnosti kulture u urbanim prostorima i nova znanja o kulturnom i urbanom kontekstu ne rezultiraju samo sugestijama za politiku i budući razvoj gradske četvrti, već i novom osnovom za razmjenu i razumijevanje u Europi.
Nove mreže i socijalno-kulturna razmjena, povezivanje aktera na licu mjesta s akterima na drugim mjestima - u Njemačkoj, Europi i svijetu - to su temeljni zadaci Goethe-Instituta i njegovih kulturnih ciljeva te ciljeva vezanih za civilno društvo. MO HARTERA je postao laboratorij za civilni angažman u Rijeci, za aktiviranje građana i učenje mekih vještina za kulturno, građansko i političko sudjelovanje. Goethe-Institut Hrvatska će i u 2021. također sudjelovati u daljnjem razvoju ovih održivih strategija i promovirat daljnje akcije i međunarodnu razmjenu znanja.