Brzi pristup:
Idi direktno na sadržaj (Alt 1)Idi direktno na sekundarnu navigaciju (Alt 3)Idi direktno na glavnu navigaciju (Alt 2)

BERLINALE BLOGER 2018.
SEDAM STVARI KOJE MORATE ZNATI O BERLINSKOM FILMSKOM FESTIVALU

Léonore Ekstrand u takmičarskom filmu „Toppen av ingenting“ Axela Peterséna i Månsa Månssona | Foto (isječak): © Pierre Björk
Léonore Ekstrand u takmičarskom filmu „Toppen av ingenting“ Axela Peterséna i Månsa Månssona | Foto (isječak): © Pierre Björk | Foto (isječak): © Pierre Björk

Spektakularno, zaboravljeno, čuveno i utopijsko: Zašto je Berlinski filmski festival ono što jeste?

Von Ula Brunner

FAKTOR GLJIVE GRIJALICE: NEDOSTATAK KAO PREDNOST

Poslije Cannesa i Venecije, Berlinski filmski festival, bez ikakve sumnje, spada u top-ligu internacionalnih filmskih festivala. U proljetnom maju zablista Cannes, sa glamurom, zvijezdama i velikom filmskom umjetnošću. Venecija, najstariji filmski festival na svijetu, romantično-opušteno zasvijetli u kasno ljeto. A Berlinski filmski festival? Čisto po pitanju vremena, njemački glavni grad u ledenom februaru nema gotovo ništa da ponudi, pa najčešće čak ni snijeg. Nema nikakvog pjenušca pod palmama, ali zato ima drhtanja na crvenom tepihu i njemačkog piva pod gljivama grijalicama.

FAKTOR PUBLIKE: MI VOLIMO ONO ŠTO IMAMO

Navala publike u palači Berlinale Navala publike u palači Berlinale | Foto (isječak): © Jan Windszus, Berlinale 2017 Ponuda po pitanju zvijezda i glamur efekta, u poređenju sa ostalim festivalima, prilično je skromna. Ali sa 330.000 prodanih ulaznica na prošlom festivalu i sa pola miliona posjeta u kinu, Berlinski filmski festival najveći je festival publike na svijetu. Njegova publika ga voli. Ali zašto? Anketa iz 2017. godine došla je do sljedećeg rezultata: 90% svih ispitanika na Berlinskom filmskom festivalu, pored dobre atmosfere i nesvakidašnjih filmova, cijeni stvari „koje ti se inače ne nude“. Izgleda da im ne nedostaju stvari koje Berlinski filmski festival svakako gotovo ni ne nudi: samo jedan posto naveo je da ide na festival kako bi tamo vidio zvijezde i poznate osobe. Kakva sreća!

FAKTOR DRHTANJA: KO SE MRZNE NA CRVENOM TEPIHU?

Vor dem Berlinale Palast Vor dem Berlinale Palast | Foto (Ausschnitt): © Alexander Janetzko, Berlinale 2017 Podrugljivci misle da na Berlinski filmski festival, u poređenju sa drugim festivalima, dolazi mali broj zvijezda zato što je užasno hladno. Ali to sigurno nije samo tako. Međutim, neke holivudske zvijezde zaista izbjegavaju defile na crvenom tepihu ispred palače Berlinale. Ko to onda 2018. godine hoda po toj prostrtoj stvari, boje „Berlinale-Rot RAL 30011500“? Tilda Swinton, Robert Pattinson, Isabelle Huppert, Franz Rogowski, Marie Bäumer, dobitnik počasnog Zlatnog medvjeda Willem Dafoe i mnogi drugi će, uprkos zimi ili rosulji, prkositi i biti tu. Uzgred: do 1978. godine, Berlinski filmski festival održavao se u junu. Prebačen je na zimu kako bi izašao iz sjene filmskog festivala u Cannesu, koji se svake godine održava u maju. Od tada drhtanje predstavlja najbolju tradiciju Berlinskog filmskog festivala.

ŽENSKI FAKTOR: JEDNAKOPRAVNOST!

Kada bi bilo po želji Anni Brüggemann, sa drhtanjem u tankim haljinicama svakako bi uskoro mogao doći kraj. Glumica na #nobodysdoll poziva na odbijanje klasičnih pravila odijevanja prilikom  festivalskog hoda po crvenom tepihu: „Ko je jednom doživio razliku između večeri u sakou i patikama ili laganoj suknjici i visokim potpeticama, taj zna o čemu pričam.“ Berlinski filmski festival uvjerava da je #MeeToo debata i debata o seksizmu već odavno stigla na festival. Prilikom odabira filmova, pokazala se posebna senzibilnost za seksističke scene, ali radi se i o „diskriminaciji općenito“. Šta nam govore brojke? Prema ovogodišnjoj statistici Berlinskog filmskog festivala, otprilike jedna trećina filmova, naime 32,9% svih dostavljenih filmova, potiče od režiserki. Žene su snimile jednu šestinu, dakle, četiri od 24 takmičarske produkcije. Pet Medvjeda su u 67 godina Berlinskog filmskog festivala u rukama držale žene, posljednja je bila Mađarica Ildikó Enyedi za film „Tijelo i duša“.

 

POLITIČKI FAKTOR…

Neki kažu da izrazito politička nastojanja Berlinskog filmskog festivala proizlaze iz neuroze vezane za posjedovanje vlastitog profila, u skladu sa motom: nema plaže, nema lijepog vremena, nema zvijezda – zato ćemo bili politički. Istina je: Berlinski filmski festival je od samog početka imao političku pozadinu. Godine 1951, osnovan je u gradu ruševini Berlinu kao „izlog slobodnog svijeta“ i „kulturni bedem protiv boljševizma“, a decenijama je bio obilježen Hladnim ratom. Tek nakon pada Berlinskog zida, kulturni diskurs konfrontacije je okončan. Međutim, i dan-danas iza sve veće marketinške mašinerije festivala nazire se vizija za nastojanjem da se nešto pokrene.

…I JOŠ MALO PSEĆE FILOZOFIJE…

„Isle of Dogs" Wesa Andersona „Isle of Dogs" Wesa Andersona | Foto (isječak): © Twentieth Century Fox Zbog toga se i ove godine radi – također – i o nacionalizmu i zaokretu udesno u društvenoj sredini, o građanskoj hrabrosti, o prevazilaženju prošlosti, o oblikovanju sadašnjosti i utopijama za budućnost. Prvi put animirani film otvara Berlinski filmski festival: Isle of Dogs Wesa Andersona. Možda zato, kako to direktor festivala Dieter Kosslick u svojim pozdravnim riječima naglašava, što u tom filmu jedan pas precizno imenuje glavni problem: „Ko smo mi? I ko želimo biti?“

TAKMIČARSKI FAKTOR: IZNENAĐENJE!

„3 Tage in Quiberon“ (Tri dana u Quiberonu) Emily Atef „3 Tage in Quiberon“ (Tri dana u Quiberonu) Emily Atef | Foto (isječak): © Rohfilm Factory / Prokino / Peter Hartwig Svaka sekcija na Berlinskom filmskom festivalu ima svoja blaga, ali vrhunac u svakom slučaju predstavlja takmičarski dio. Od ukupno 24 filma iz 24 zemlje, 19 filmova je u utrci za Zlatnog medvjeda. A od tih 19 filmova, četiri filma su njemačke produkcije. Ukoliko bi jedna od njih sa sobom kući ponijela Zlatnog medvjeda, bila bi to osma glavna nagrada za Njemačku od početka Berlinskog filmskog festivala. Na prvom mjestu, sa ukupno 13 Zlatnih medvjeda, je SAD. U historiji Berlinskog filmskog festivala, već je i više filmova istovremeno znalo dobiti glavnu nagradu: godine 1951. podijeljeno je pet Zlatnih medvjeda, 1987. tri, više puta dva, a 1970. godine nije dodijeljen Zlatni medvjed. Te godine je vijetnamski film o.k. Michaela Verhoevena izazvao tako žestoke reakcije da je tadašnji direktor Festivala Alfred Bauer prijevremeno prekinuo takmičenje.

FAKTOR DIETER: ALL HISTORY?

Direktor Berlinskog filmskog festivala Dieter Kosslick | Foto (detalj): Ulrich Weichert / Berlinale, 2017. Direktor Berlinskog filmskog festivala Dieter Kosslick | Foto (detalj): Ulrich Weichert / Berlinale, 2017. | Foto (Detalj): Ulrich Weichert / Berlinale 2017 Kod ovogodišnjeg Festivala, još prije njegovog početka, došlo je do skandala. Već otprilike čitavu vječnost, od 2001. godine, Dieter Kosslick predvodi taj berlinski medvjeđi cirkus: kao izvanredno raspoloženi djedica. U maju 2019. godine, njegova era će definitivno biti završena. Zbog toga je 79 njemačkih filmadžija prošle godine tražilo da se promjena u rukovodstvu iskoristi za promjenu u postavci i organizaciji. Uslijedila je gadna debata, u kojoj se Kosslicku doslovno osporavala sposobnost rukovođenja Festivalom. Tri mjeseca kasnije, kratko prije početka 68. Berlinskog filmskog festivala, Kosslick je, doduše, izjavio da je to „sve povijest, all history“. Ali se Gospodin Dobro Raspoloženje ipak pokazao neobično suzdržanim: „Humor je umanjen. Mrziteljima zabave se nije svidio.“ Svađa oko prijestolja očito neće proći pored njega, bez ikakvih tragova.

Nazad na dosije

Vrh