Pogled na Jugoistočnu Evropu
Ono što je preostalo

Poslije Drugog svjetskog rata niti jedan dio Evrope nije doživio toliko nasillja kao Jugoistočna Evropa. Koje je tragove to ostavilo? Umjetnici fotografijama, filmovima i instalacijama približavaju se historiji i kulturi sjećanja svojih zemalja.

Lica izbrisana sa starih fotografija, prazne fabrike u kojima propadaju tragovi ranije produktivnosti, monumentalne građevine koje stoje izgubljene u prirodi: To su svjedoci burne historije, koje pokazuje izložba Zabilježena sjećanja u Muzeju za fotografiju Braunschweig. 23 umjetnika iz jedanaest zemalja Jugoistočne Evrope su prošlost svojih zemalja zabilježili na fotografijama. Rezultati istih su retrospektiva i trenutni snimci jedne regije, koja je imenom „Jugoistočna Evropa“ pronašla neutralni geografski naziv ali čije drugo ime još uvijek izaziva ambivalentne asocijacije: Balkan.

Kada se govori o “ balkanskim stanjima” često se misli na mafijaške strukture, krvnu osvetu i haos. Izraz “ Balkanizacija” datira iz vremena Osmanlija i primjenjuje se kada se multietnička država raspada na svoje sastavne dijelove ili u ono što neki za to smatraju. Ovdje, an rubu Evrope počeo je Prvi svjetski rat, a kasnije je pod krinkom ujedinjene Jugoslavije bilo uglavnom mirno – kada je sa komunizmom palo i državno uređenje, stare granice su iznešene na vidjelo kao i etnički naboji. 

Balkan je bio mjesto najbrutalnijih sukoba u poslijeratnoj Evropi. Oko 25.000 ljudi poginulo je u borbi za hrvatsku dražavu; više od 100.000 ljudi izgubilo je živote kada su Srbi pucali na svoje bivše komšije u dolini Sarajeva. 20. vijek u Jugoistočnoj Evropi je završio je kao što je i počeo: ratom, etničkim čišćenjem i nacionalizmom.

Forget your past?

Ispričati takvu priču slikama koje nisu slike nasilja je teško. ZaZabilježena sjećanja umjetnici prilaze tihim, neuzbudljivim fotografijama, filmovima, kolektivnim i generacijama nasljeđivanim sjećanjima. “Forget your past” – piše na grafitu koji se proteže na ulazu Spomen doma Komunističke partije u Bugarskoj. Bugarin, Nikola Nihov svojom je kamerom snimio sudbine starih komunističkih spomenika. 

Ostale slike pokazuju sporedna mjesta historije, koja su tijekom godina, postala neslužbena spomen obilježlja: nacionalistička arhitektura u Beogradu kao ostatak vidljive vladajuće ideologije, ulice Sarajeva iz 1989. godine, koje su ukazivale na nesigurnost budućih godina. Rumun, Stefan Sava snimio je recitovanje pjesme u klaonici u Bukureštu, u kojoj su za vrijeme Drugog svjetskog rata Jevreji bili mučeni do smrti i vješani na kukama za meso. Drugi umjetnici su izabrali osobni pristup i tragove prošlosti tražili u foto albumima i u laticama antičkih komoda: Stare porodične fotografije, požutjeli dokumenti, dokumentuju historiju preko materijala i činjenica. 

Zabilježena sjećanja se nadovezuje na projekat Odvažiti se na sjećanje, u kojem su se istaknuti autori pjesmama i tekstovima pozabavili sukobima u Jugoistočnoj Evrope. Kao tada riječi, danas su pronađene slike koje postavljaju pitanja u ispravnom odnosu sa proslošću. Sjećanje je ono što ostaje od historije.