Pogled na Jugoistočnu Evropu Ono što je preostalo

Spomen dom Bugarske komunističke Partije na brdu Chadschi Dimitar
Spomen dom Bugarske komunističke Partije na brdu Chadschi Dimitar | Foto: Nikola Mihov

Poslije Drugog svjetskog rata niti jedan dio Evrope nije doživio toliko nasillja kao Jugoistočna Evropa. Koje je tragove to ostavilo? Umjetnici fotografijama, filmovima i instalacijama približavaju se historiji i kulturi sjećanja svojih zemalja.

Lica izbrisana sa starih fotografija, prazne fabrike u kojima propadaju tragovi ranije produktivnosti, monumentalne građevine koje stoje izgubljene u prirodi: To su svjedoci burne historije, koje pokazuje izložba Zabilježena sjećanja u Muzeju za fotografiju Braunschweig. 23 umjetnika iz jedanaest zemalja Jugoistočne Evrope su prošlost svojih zemalja zabilježili na fotografijama. Rezultati istih su retrospektiva i trenutni snimci jedne regije, koja je imenom „Jugoistočna Evropa“ pronašla neutralni geografski naziv ali čije drugo ime još uvijek izaziva ambivalentne asocijacije: Balkan.

Kada se govori o “ balkanskim stanjima” često se misli na mafijaške strukture, krvnu osvetu i haos. Izraz “ Balkanizacija” datira iz vremena Osmanlija i primjenjuje se kada se multietnička država raspada na svoje sastavne dijelove ili u ono što neki za to smatraju. Ovdje, an rubu Evrope počeo je Prvi svjetski rat, a kasnije je pod krinkom ujedinjene Jugoslavije bilo uglavnom mirno – kada je sa komunizmom palo i državno uređenje, stare granice su iznešene na vidjelo kao i etnički naboji. 

Balkan je bio mjesto najbrutalnijih sukoba u poslijeratnoj Evropi. Oko 25.000 ljudi poginulo je u borbi za hrvatsku dražavu; više od 100.000 ljudi izgubilo je živote kada su Srbi pucali na svoje bivše komšije u dolini Sarajeva. 20. vijek u Jugoistočnoj Evropi je završio je kao što je i počeo: ratom, etničkim čišćenjem i nacionalizmom.

Forget your past?

Ispričati takvu priču slikama koje nisu slike nasilja je teško. ZaZabilježena sjećanja umjetnici prilaze tihim, neuzbudljivim fotografijama, filmovima, kolektivnim i generacijama nasljeđivanim sjećanjima. “Forget your past” – piše na grafitu koji se proteže na ulazu Spomen doma Komunističke partije u Bugarskoj. Bugarin, Nikola Nihov svojom je kamerom snimio sudbine starih komunističkih spomenika. 

Ostale slike pokazuju sporedna mjesta historije, koja su tijekom godina, postala neslužbena spomen obilježlja: nacionalistička arhitektura u Beogradu kao ostatak vidljive vladajuće ideologije, ulice Sarajeva iz 1989. godine, koje su ukazivale na nesigurnost budućih godina. Rumun, Stefan Sava snimio je recitovanje pjesme u klaonici u Bukureštu, u kojoj su za vrijeme Drugog svjetskog rata Jevreji bili mučeni do smrti i vješani na kukama za meso. Drugi umjetnici su izabrali osobni pristup i tragove prošlosti tražili u foto albumima i u laticama antičkih komoda: Stare porodične fotografije, požutjeli dokumenti, dokumentuju historiju preko materijala i činjenica. 

Zabilježena sjećanja se nadovezuje na projekat Odvažiti se na sjećanje, u kojem su se istaknuti autori pjesmama i tekstovima pozabavili sukobima u Jugoistočnoj Evrope. Kao tada riječi, danas su pronađene slike koje postavljaju pitanja u ispravnom odnosu sa proslošću. Sjećanje je ono što ostaje od historije.