Mentor autora u Hrvatskoj
Ivor Martinić

© Ivor Martinić Ivor Martinić rođen je u Splitu 1984. godine. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. 
Od 2005. radi kao dramaturg na produkcijama u Dječjem kazalištu Dubrava, kazalištu Mala scena, Teatru ITD, ZKM-U, te na Eurokazu i  Riječkim ljetnim noćima. Često surađuje s Hrvatskim radijem u čijem su dramskom programu izvedene gotovo sve njegove drame.
Piše drame, radiodrame i scenarije.

Za dramu Ovdje piše naslov drame o Anti dobio nagradu Fabrique et Croatie društva REZ i nagradu Mali Marulić na Festivalu hrvatske drame za djecu. Drama je praizvedena u Gradskom kazalištu mladih u Splitu u režiji Ivice Šimića u svibnju 2009. godine. Ista drama postavljena je u Londonu, Bruxellesu i Beogradu. Drama o Mirjani i ovima oko nje praizvedena je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu u veljači 2010. godine. Iste godine postavljena je u Mestnom gledališču ljubljanskom u režiji Dušana Jovanovića i Hrvatskom narodnom kazalištu u režiji Anje Maksić Japundžić.

Drama Moj sin samo malo sporije hoda praizvedena je u Zagrebačkom kazalištu mladih 2011. godine u režiji Janusza Kice. Za ovu dramu osvojio je brojne nagrade kao što su Zlatni lovorov vijenac, Marul, Zlatni smijeh i Nagradu hrvatskog glumišta. Uspješnom premijerom ove drame u Buenos Airesu u sklopu Međunarodnog festivala dramatike Europa + Amerika 2014. godine započinje njegov proboj na španjolsko govorno područje. Drama je uskoro premijerno izvedena i u Meksiku, Paragvaju, Urugvaju, Venezueli, Peruu, Brazilu...

Drama Bojim se da se sada poznajemo praizvedena je 2014. godine, a nastala je kao rezultat suradnje umjetnika iz kazališta Gavella i kazališne kuće Theater und Orchester Heidelberg, a kao dio međunarodnog projekta The Art of Aging. Dramski tekst postavljen je u oba kazališta, s njemačkom i hrvatskom glumačkom postavom.

Godine 2015. praizveden je tekst Kad je dijete dijete bilo po motivima filma Nebo nad Berlinom Wima Wendersa u produkciji Mestnog gledališča ljubljanskog. 
Njegova drama Dobro je dok umiremo po redu praizvedena je 2019. godine u režiji Aleksandra Švabića i produkciji Zagrebačkog kazališta mladih. Iste godine premijerno je izvedena i drama Bilo bi šteta da biljke krepaju u koprodukciji Teatruma, T25 i KunstTeatra.

Drame su mu prevedene na dvadesetak jezika i dobitnik je niza nagrada.