Brzi pristup:

Idi direktno na sadržaj ( Alt+1)Idi direktno na drugi stupanj navigacije (Alt 3)Idi direktno na prvi stupanj navigacije (Alt 2)

Darko Brkulj
Rekli smo na kavu

O...
©Bojan Bogdanić

Rekli smo na kavu, ali
Već druga tura pelinkovca stiže, koga briga

Vrijeme, znanstvenici kažu
Ne postoji, no ipak
Par godina nije baš
Ništa

Dugo se nismo vidjeli
Oboje razvedeni, razvodnjeni
Kreditima usitnjeni

A ovdje promijenilo se sve
Iz grada i česme su uklonjene
Zatim je grad
presušio
ljudima

Ti mi govoriš vrati se
Za kojeg još vraga u Švedskoj
Pereš te prozore

I možda baš stoga što
Kako znanstvenici tvrde
Vrijeme ne postoji
Mi sada žurimo
Jer tog istog vremena
Doista nemamo
Ti moraš po svoje dijete u vrtić
Ja čekam da mom završi škola

Na nebu oblaci se gomilaju
Ljudi se u autobusu
Psuju i guraju
Tvoje me oči kroz prašnjavo staklo
razotkrivaju

I ako se dokaže
To što znanstvenici govore
Ja nadam se da ne-vrijeme
Nosi barem neko
Nevrijeme, neku kišu
Da nas opere
Da ne gledamo više,  žedni
Zatrpane izvore


 

3.nagrada: Darko Brkulj (Makarska) za pjesmu „Rekli samo na kavu“
 

Pjesma "Rekli smo na kavu..." lijep je primjer narativne poezije, u nas poznate pod nazivom "stvarnosna". U čistim, jasnim slikama donosi se naizgled obična, svakodnevna situacija prijateljskog susreta, koja postupno izrasta u precizan prikaz manjkavosti našeg doba, u kojem je jedan običan odlazak na kavu postao luksuz. U završnom obratu pojavljuje se, kao misao na mogućnost drugačijeg vremena, njeno veličanstvo voda.


 

Top