Ples Zatvaranje Queer Zagreb Sezone:
An Evening with Raimund

Bild ©Jose Caldeira

Čet, 01.12.2022

20:00 sati

Zagreb

Umrem li, / ostavite balkon otvoren! - riječi su kojima započinje poznata Lorcina pjesma, a ujedno su i dio jedne od najdirljivijih predstava Raimunda Hoghea iz 2010. godine - Si je meurs, laissez le balcon ouvert. Tu smo predstavu imali prilike gledati na zatvaranju 10. Queer Zagreba, a sada, deset godina poslije u okviru 20. Queer Zagreba, Raimundovi plesači se okupljaju te njemu čast izvode fragmente iz njegovih predstava prema izboru i koreografiji Emmanuela Eggermonta i Luce Giacoma Schultea. Snovitom izvedbom fragmenti njegova repertoara nanovo bude val poezije i ljepote koju Raimund Hoghe ostavlja svima nama - kako plesačima, tako i gledateljima.

An Evening with Raimund (Jedna večer s Raimundom) gostuje u Zagrebačkom kazalištu mladih 1. prosinca 2022. u 20 sati. Predstava gostuje u suradnji s Goethe-Institutom Kroatien kao najava 50. obljetnice rada Goethe-Instituta u Hrvatskoj koja se slavi 2023. godine. Gostovanje je ostvareno uz potporu Ministarstva vanjskih poslova Savezne Republike Njemačke.

Raimund Hoghe je svojim radom često parafrazirao Pasolinijevu misao: “baciti svoje tijelo u bitku” i nitko to nije radio tako predano poput Hoghea, koji je svojim tijelom otkrivao svima nama da je moguće snažno stajati na sceni i biti glas onima koji ga trebaju. Raimund se tijekom godina doticao mnogih tema i mnogih društvenih margina, nikada ne dopuštajući da one budu isključene ili zaboravljene pa nam je tako posebno drago da ova predstava gostuje u Zagrebu na Svjetski dan AIDS-a kojim se obilježava borba za svijet bez HIV-a.

Pier Paolo Pasolini pisao je o bacanju tijela u borbu. Te riječi su me inspirirale da se popnem na pozornicu. Inspirirala me i stvarnost koja me okružuje, vrijeme u kojem živim, sjećanja na prošlost, ljudi, slike, osjećaji, moć i ljepota glazbe te suočavanje s vlastitim tijelom koje, u mome slučaju, ne odgovara konvencionalnom idealu ljepote. Važno je vidjeti na pozornici tijela koja se ne pokoravaju normi ljepote - ne samo u povijesnom kontekstu, već u kontekstu suvremenog razvoja koji čovjeka svodi na dizajnirani predmet. A što se uspjeha tiče: jedino je važno moći raditi i ići svojim putem, s uspjehom ili bez njega. Ja jednostavno radim ono što moram.
Raimund Hoghe
 

Raimund Hoghe

Njemački koreograf Raimund Hoghe svoju je karijeru u svijetu plesa započeo kao novinar - između ostalog i zbog toga što je rođen sa skoliozom koja ga je u početku držala podalje od pozornice. Za tjednik “Die Zeit” piše portrete poznatih umjetnika, ali i nepoznatih ljudi s margina društva poput seksualnih radnika ili osoba koje žive s HIV-om. Pišući jedan od portreta upoznaje Pinu Bausch te od 1980. radi kao njen dramaturg u Tanztheater Wuppertalu. Godine 1994. izvodi svoj prvi solo, Meinwärts, posvećen židovskom glumcu i pjevaču Josephu Schmidtu, preminulom tijekom Drugog svjetskog rata, koji je svoju karijeru započeo na radiju jer je s visinom od tek 1.5 metar o kazališnim pozornicama mogao tek sanjati. U Meinwärtsu se osvrće i na svoje tijelo koje odudara od uvriježenih normi ljepote, osobito kada je riječ o tijelu plesača. Tijekom dugogodišnje plesne karijere višestruko je nagrađivan, objavio je nekoliko knjiga u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u. 1992. započinje umjetničku suradnju s Lucom Giacomom Schulteom s kojim je surađivao sve do svoje smrti - a upravo njegovom inicijativom ovu izvedbu fragmenata Raimundovih djela vidjet će, godinu dana od premijere ove predstave, i zagrebačka publika. Ipak, nije to prvi put da se ona susreće s Raimundovim djelima - Hoghe je sedam puta gostovao na zagrebačkim daskama u sklopu Queer Zagreba i tako obilježio regionalnu plesnu scenu, a donekle ju i pomaknuo još korak dalje od konvencija lijepog i idealnog pokreta, ili lijepog i prihvatljivljivog tijela jednog plesača. Preminuo je 2021. u Düsseldorfu u 72. godini života, neočekivano - u snu.

 

U sklopu gostovanja fotografkinja Rosa Frank, Raimundova dugogodišnja prijateljica i suradnica, izlaže fotografije predstava koje je publika mogla vidjeti na prethodnim izdanjima Zagreb Queer Sezone, kao i nekoliko citata samog Raimunda, a otvara ju svojom pjesmom za dragog Raimunda:


Dragi Raimunde,
Ti na pozornici stvaraš svijet.
Taj svijet me fascinira, inspirira i dira.
Kada kamerom obuhvatim luk i promatram taj svijet,
Odapinje se
Strelica trenutka.
Ide ususret našoj čežnji.
U ljepoti Tvoga polumraka ne vidim – samo osjećam.
Ljudskost. Ljepotu. Tišinu.
Tugu. Jad. Bijes.
Spremnost na borbu. Životnu radost. Poštenje.
Svoj svemir stvaraš iz šačice kamenja.
Dvije čaše s mlijekom. Kante za zalijevanje.
Tijelo je krajolik.
Pokreti – znakovi, zapisani u prostoru.
S Tobom tako lutam već duže vrijeme.
Vidim mjesec, zvijezde, lučke gradove, pustinje, bregove, doline.
Uranjam u vodu radosti i suza.
Uzmičem pred atomskim bombama i napalmom. Prži me Tvoja ozbiljnost
I znam,
Ti si čarobnjak, klaun, svećenik, dječak, muškarac, žena, anđeo, demon, pjesnik,
veliki umjetnik i koreograf.
Prikazuješ mi se i kroz svoje plesače/-ice u tisuću obličja.
Ti zauzimaš stajalište. Stojiš tamo poput stijene.
Za ljudsku čast.
To vidim.
Drage Raimunde, hvala Ti za tako bitan rad.
Luk je zategnut.
Prijevod: Darko Crnolatac
 
Rosa Frank i Raimund Hoghe bili su jedinstveni, umjetnički prijatelji. Daleko više od dokumentacije njegovih djela, Rosa Frank pratila je koreografa i njegov ansambl kroz stvaralačke i koreografske procese te turneje i gostovanja. Ova je bliskost stvorila duboko međusobno razumijevanje temeljnih pitanja i metoda rada kako fotografkinje, tako i koreografa. Kontemplativne fotografije Rose Frank, koje se daju promatrati kao pejzaži tijela, svojevrsni su odraz višegodišnjeg Hogheova istraživanja o nekonformističkom tijelu na pozornici.
- Prof. Dr. Katja Schneider
 
Rosa Frank rođena je u Freiburgu, a slikarstvo je studirala kod Arnulfa Rainera u Beču. Njezin je put, kroz vizualne umjetnosti, vodio do fotografije. Blisko je surađivala s Raimundom Hogheom više od 30 godina i fotografirala sve njegove koreografije. Dobitnica je Academy Friends Award Vienna kao i stipendija Ministarstva kulture i medija Savezne Republike Njemačke, Kunststiftung NRW, the Kulturwerk der VG Bild-Kunst, pored drugih.

 


Koreografija: Fragmenti radova Raimunda Hoghea, 2002. - 2009. / izbor i koncept: Emmanuel Eggermont i Luca Giacomo Schulte
Umjetnička suradnja: Luca Giacomo Schulte
Izvođači: Ornella Balestra, Ji Hye Chung, Adrien Dantou, Emmanuel Eggermont, Kerstin Pohle, Luca Giacomo Schulte, Takashi Ueno
Oblikovatelj zvuka i rasvjete: Ansgar Kluge
Producenti: Mathieu Hilléreau – Les Indépendences, Judith Jaeger

Korištena glazba autora: Peter Allen, Charles Aznavour, Gilbert Bécaud, Charlie Chaplin, Cesare Andrea Bixio,  Pablo Casals, Alain Goraguer, Lee Hazlewood, Arvo Pärt, Henry Purcell, Maurice Ravel, Pyotr  Ilyich Tchaikovsky, Luigi Tenco; interpretirali: Joséphine Baker, Leonard Bernstein,  Dalida, Judy Garland, Michael Jackson, Zizi Jeanmaire, Milly, Liza Minelli, New York Philharmonic Orchestra, Serge Reggiani, Dusty Springfield i drugi.

Produkcija: Hoghe & Schulte GbR

Uz podršku: Ministerium für Kultur und Wissenschaft NRW, Kunststiftung  NRW, Landeshauptstadt Düsseldorf; Ministère de la Culture – Délégation à la danse (France), Goethe-Institut - Paris,  Maison de Heidelberg – Montpellier
Zahvale: Montpellier Danse, La ménagerie de verre - Paris, Festival d’Automne - Paris, Teatro  Municipal do Porto, tanzhaus nrw - Düsseldorf, Theater im Pumpenhaus - Münster, La Bâtie – Festival de  Genève, Queer Zagreb, agnès b
Sufinancirano sredstvima programa Kreativna Europa Europske unije u okviru projekta ACT: Art, Climate, Transition.
 

Natrag