Brzi pristup:
Idi direktno na sadržaj (Alt 1)Idi direktno na sekundarnu navigaciju (Alt 3)Idi direktno na glavnu navigaciju (Alt 2)

Kafa
Jedna vrela ljubav

Preko 90% svih Nijemaca redovno pije kafu.
Foto (isječak): © xtock – fotolia.com

Najdraži napitak Nijemaca jeste kafa. Svaki dan svaki Nijemac u prosjeku popije 2,6 šoljica kafe, što je oko 150 litara godišnje. Tokom vremena, konzumiranje i percepcija tog vrelog napitka doživjeli  su začuđujuću transformaciju.
 

Dok jedna ruka drži mobilni telefon, druga ustima prinosi papirnu čašu s kafom iz koje se uzdiže para – na ulici, u metrou, u parku. Što je prije deset godina još uvijek predstavljalo rijedak prizor, danas je svakodnevnica. Komunikacija i coffee to go – tradicionalni njemački razgovor uz kafu u 21. stoljeću postao je mobilan.
 
To na kulturu kafane, koja je taj vreli napitak prije više od 350 godina u 17. stoljeću, preko Orijenta, donijela u Evropu, liči onoliko koliko poštanska kočija liči na porše. Počelo je tada u Italiji, slijedile su Engleska i Francuska, a kratko nakon toga, kafa je i u Njemačkoj otkrivena kao sredstvo za užitak. Njemačko udruženje za kafu kao prvu njemačku kafanu navodi kafanu u Bremenu iz 1673. godine. Kao i u drugim evropskim metropolama, tu su se prvenstveno sastajali trgovci kako bi vodili debate te pokretali i realizirali poslove.

OD LUKSUZNOG NAPITKA DO SREDSTVA ZA RAZBUĐIVANJE NAMIJENJENOG MASAMA

Nakon što su u početku to vrelo sredstvo za razbuđivanje sebi mogli priuštiti samo imućni građani, industrijalizacija je uzrokovala preokret: sredinom 19. stoljeća, kafa je postala narodni napitak. Pila se uz doručak i poslije ručka, siromašnije stanovništvo kuhalo je neku vrstu kafene supe, koja bi po cijeli dan krčkala na peći kako bi se u nju mogli umočiti komadići hljeba. To je ljude grijalo, a istovremeno i ublažavalo osjećaj gladi. Fabričkim radnicima kafa je tokom njihovih dugih, napornih radnih dana prije svega služila kao hrana za živce.                                                                
 
Od 1908. godine, za nepomućen užitak pobrinula se vrećica za filtriranje. Taj izum domaćice Melitte Bentz iz Dresdena okončao je sve probleme sa napornim talogom od kafe na dnu šoljice. Svojim patentom položila je temelj za firmu Melitta, koja je od 1929. godine smještena u gradu Minden u saveznoj pokrajini Nordrhein-Westfalen i koja danas zapošljava više od 3.500 radnika.

INDIKATOR BLAGOSTANJA U ZAPADNOJ, DEFICITARNA ROBA U ISTOČNOJ NJEMAČKOJ

Poslije Drugog svjetskog rata kafa je bila deficitarna roba – a istovremeno toliko tražena da je čak korištena kao zamjenska valuta. Zbog nestašice sirove kafe, čak se pržilo žito, žirovi i bukvin žir. U podijeljenoj Njemačkoj, taj kofeinski napitak imao je potpuno različite karijere. U zapadnom dijelu, kafa je 1950-ih godina, dakle u periodu takozvanog ekonomskog čuda, postala simbol ponovne izgradnje i novog blagostanja. Ispijanje kafe značilo je, kako je to tvrdilo Njemačko udruženje za kafu, sposobnost da se opet sebi nešto priušti. Između 1953. i 1990. godine, potrošnja kafe se, prema podacima portala za statistiku Statista, upetostručila, sa 1,5 kilograma sirove kafe po osobi na preko sedam kilograma.
 
Opskrbiti se kafom u DDR-u nije uvijek bila svakodnevna stvar. Već 1954. godine došlo je do prve nestašice. Nestašica iz 1977. godine u historiju je ušla kao kriza u snabdijevanju kafom. Kada je u to vrijeme prekinuta proizvodnja najjeftinije sorte kafe, koju je zamijenila mješavina koja se jednom polovinom sastojala od zamjene za kafu, prokuhala je narodna duša. Mnogi stanovnici DDR-a u tome su vidjeli napad na jednu od ključnih potrošačkih potreba, a samim tim i na bitan dio njihove svakodnevne kulture.

KAFE-BAROVI I SPECIJALITETI OD KAFE

U godinama nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke, potrošnja kafe se postepeno smanjivala. U 2005. godini, svaki Nijemac je u prosjeku trošio oko šest kilograma sirove kafe, dakle kilogram manje nego 1990. godine, kada je potrošnja kafe bila na vrhuncu. Činjenica da se taj razvoj u tom periodu opet preokrenuo ima različite razloge i obilježava cezuru u kulturi kafe. Tu promjenu pokrenule su nove ili adaptirane mogućnosti za pripravljanje kafe, uglavnom u kombinaciji sa mlijekom. Filtrirana kafa od 1990-ih godina konkurira specijalitetima od kafe, kao što su kafa sa mlijekom, latte macchiato ili kapučino.

Istovremeno je nastao i jedan novi gastronomski segment: kafe-barovi i coffee shops u italijanskom ili američkom stilu, usmjereni prema mladoj publici, koja je u tim trendovski ugodno namještenim kafe-barovima otkrila javni dnevni boravak. Nedugo nakon toga, pojavili su se lanci coffee shopova, koji su se širili veoma brzo. Štaviše, taj tip gastronomije počeo je diktirati korak novog pokreta kulture kafe. Oko 90% svih Nijemaca danas redovno pije kafu, a svaki drugi čak više puta dnevno uživa u tom napitku. U konačnici, to čini 149 litara godišnje i po glavi. Nijedno drugo piće ne dostiže tu količinu – ni pivo sa 107 litara, ni mineralna voda sa 144 litra (podaci: Izvještaj o kafi Tschiba, 2015).

VIŠE KOMPETENCIJA, PORAST SVIJESTI O KVALITETU

Već odavno su coffee shopovi više od pukih mjesta za sipanje i posluživanje kafe. Oni danas služe kao pokretači trendova i prostor za eksperimentiranje za nove kreacije i tehnike za pripravljanje kafe, naprimjer ColdBrew ili Cascara, dakle, čaj od osušene ljuske zrna kafe. Dolazak na scenu barista – obučenih stručnjaka – i njihov rad za mašinom za kafu je u posao s kafom doslovno unio novi kvalitet. Sa jedne strane, raste grupa konzumenata čiji zahtjevi u vezi s kafom stalno rastu, primjećuju eksperti kao što je trenutna njemačka barista-prvakinja Erna Tosberg: „To važi za sve starosne grupe, naročito za mlađe uživaoce. Taj razvoj se proteže i do šankova klasičnih barova, gdje kafu upravo otkrivaju kao dodatak za miksanje.”
 
Svoj udio u sve jačoj svijesti o kvalitetu ima i tehnika. Odabir i oprema mašina za kafu tokom posljednjih nekoliko godina primjetno se diferencirala.
Pored aparata za filter kafu, mogu se pronaći potpuno automatski i poluautomatski automati koji se pune kafom u zrnu, automati za dozirane vrećice i kapsule. Naime, uprkos bezbrojnim mogućnostima da svoju žeđ za kafom utaže vani, većina Nijemaca svoju vrelu kafu sa mlijekom i dalje najradije pije kod vlastite kuće: iz šoljice umjesto iz papirne čaše za ponijeti.

Vrh