Muzej susreta i zagrljaja

Umjetnik Chao Liu priča o svojoj majci koja – nakon odrastanja u Kini tokom Maove kulturne revolucije – nije poznavala grljenje; onu gestu koju Chao smatra dijelom sebe samog. Šta se desilo kada su se on i njegova majka prvi put zagrlili?

Prizor šarenog šatorskog sela praćen je razmišljanjima o epidemiji druge vrste: nostalgiji koja je zasnovana na osjećaju gubitka. Gubitak koji nadilazi lično iskustvo. Epidemija koja je sve manje izlječiva.

U „najtamnijem tame”, u toj pjesmi laponske pjesnikinje Inger-Mari Aikio neko razgovara s polarnom noći u kojoj život utrne poput svijeće. Polarne noći u kojoj oči mogu da zagrle…

Njemačko-iranska televizijska novinarka Isabel Schayani, dva dana nakon požara koji je poharao izbjeglički kamp Moriu, najveći izbjeglički kamp u Evropi, posjetila je taj kamp sa svojom snimateljskom ekipom. Postali su svjedoci očajnog pokušaja jedne porodice da dođu do pomoći za teško povrijeđenu majku. Pritom je došlo do kratkog trenutka zbližavanja.
 

„oduvijek sam sanjala o tome da mi prilaziš” / „dođi i zagrli me tako da sam opet devet” – Radmila Petrović čita dvije pjesme u kojima se radi o susretima i zagrljajima.

Ilija Leonard Pfeijffer pripovijeda o pisanju hronike korone. Nikada ne bi pomislio da će jednoga dana svijet biti reduciran na tri riječi: vjera, ljubav i nada. U šetnji gradom bez ljudi, ulazi u crkvu i zamišljeno posmatra djevicu Mariju.

Muškarac dolazi sebi u bolničkom krevetu, okružen porodicom i prijateljima. Pateći od depresije, izveo je pokušaj samoubistva. Njegov prijatelj Muhamed ga tješi, pomaže mu da dobije terapiju koja se sastoji iz toga da taj muškarac upozna svoju okolinu, izađe vani, sretne nove ljude. Terapija počinje pozitivno djelovati – u tom trenutku započinje epidemija korone, depresija liježe na cijeli grad. Zar više ne postoji nada?
 

Po svojim jednostavnim jelima, koja su, međutim, istovremeno imala prozračan i bogat okus, kuhar Mario bio je poznat u cijelom Rimu. Bračni par Erika Fatland i Erik Fosnes Hansen otkrio je Mariov restoran, često su tu jeli i sa Mariom započeli povjerljiv razgovor, mnogo saznavši o njegovoj teškoj sudbini. Jedne večeri postali su svjedoci jednog doslovno poetičnog susreta.
 

Susret prepun intimnosti. Prepun prepuštanja. Prelaženje granice. Ples na svjetlu „fatalnosti koja karakterizira vrijeme u kojem živimo”.                                                                                           

Od svog djetinjstva, njen otac joj priča o putovanjima jednim vozom – na jednoj od najkraćih dionica u Indiji. Međutim, pripovjedačici nikada ne polazi za rukom da se sama vozi tim vozom. Sve dok jednom prilikom ne dobije zadatak od jednog turističkog žurnala – čime započne putovanje prepuno iznenađenja, koje završi susretom sa zločincem iz nužde. Da li ga pripovjedačica treba prijaviti?

Na njegovom prvom autorskom putovanju, u Meksiku, Etgaru Keretu se prilikom potpisivanja njegovih knjiga na engleskom jeziku obratio visoki muškarac sa brkovima. Keret je pomislio da muškarac želi selfie s njim. Međutim, umjesto da uslika selfie, stranac je srdačno zagrlio Kereta. Ta epizoda se više puta ponavljala, sve dok Keret nije saznao šta su mu njegovi čitatelji i njegove čitateljke zaista govorili.
 

Nigerijac u njujorškom metrou, u intenzivnom razgovoru sa samim sobom. Prepun riječi koji su njegovom posmatraču bliske. Smijući se, odmahujući glavom, kaže: „Tako je to u svijetu.” Drugi putnici u metrou okreću glavu od njega, smatraju ga jednim od brojnih luđaka u metrou. U tom trenutku, on se okrene svom posmatraču.

Spoken-word-pjesnik Teardrops priča priču o poznanstvu s jednom ženom u koju se zaljubio. Štedio je novac kako bi je posjetio u Mombasi, međutim, ona se danima nije pojavljivala. U odlučujućem trenutku, poslala mu je poruku.
 

Kada je Pao-Chang Tsai na ljeto 2009. godine posjetio prijatelje u Solunu, oduševilo ga je njihovo gostoprimstvo i njihova životna radost. Njega je otac odgajao da bude povučen, da bude apsolutno skroman. Da uz to nikada nikom ne ostane dužan bilo kakvu uslugu. Međutim, majka djevojke koja ga je ugostila iznenadila ga je jednom posebnom gestom.