Berlin i njegovi posjetioci Kome pripada ovaj grad?

Bergmannstraße in Berlin-Kreuzberg
Bergmannstraße in Berlin-Kreuzberg | Foto (isječak): Wolfgang Scholvien © visitBerlin

Berlin ima sjajan međunarodni imidž te je sve omiljeniji kao turistička destinacija, ali njegovi stanovnici osjećaju se preplavljeni bujicom turista i žale se na to da im je grad prodat. Hitno je neophodno inteligentno gradsko planiranje, ali politika se teško odlučuje na to.

Berlin ima problem sa svojim turistima. Iznervirani stanovnici žale se na party-ekscese u svojim četvrtima. Drugi se žale na to da se cijele ulice usmjeravaju sve više na potrebe posjetilaca. Zgrade sa iznajmljenim stanovima pretvaraju se u kvazi hostele zato što se sve više stanova, često ilegalno, pretvara u stanove za turiste. Nedavno izdata odlična brošura ponašanja za turiste liči na djelo očajnika: „Molimo te, dragi party-turiste, ne uriniraj u našem ulazu! Molimo te, dragi goste koji si došao na momačko veče, ne deri se tako glasno nakon 22:00 sata.“

Ali ta diskusija nije nova. Već godinama u određenim četvrtima kruže različite parole kao što je parola „turisti napolje!“, mase turista su okarakterisane kao “jedanaesta egipatska pošast“. Aktivisti čak zahtijevaju da se obezvrijede njihova predgrađa, kako ne bi bila atraktivna za posjetioce. Već godinama je ovaj takozvani turistički-bashing prepoznat kao nešto čije jezgro je ksenofobija. Turist – to je stranac, privremeni migrant, koji zbog toga što je drugačiji ugrožava naš životni prostor. To je stav protiv kojeg su se u međuvremenu pokrenuli drugi aktivisti, koji se bore protiv mržnje prema turistima podižući vrijednost predgrađima

Grad je zakazao

„Postoji kulturna borba u Berlinu“ sažeo je Andreas Becker u međuvremenu malo zbunjujuću debatu. Već petnaest godina je direktor hotela „Circus am Rosenthaler Platz“, jednog od najomiljenijih hostela u gradu. Becker smatra da su party-ekscesi u četvrtima problematični, da je imidž „Ballermann an der  Spree“ katastrofalan za cijelu branšu. Ali za sve to nije kriv turizam nego vrsta i način na koji grad Berlin privlači bujice posjetilaca.

„Grad je zakazao“, kaže Becker. Berlin se je predugo oslanjao na svoj imidž liberalnog slobodnog prostora, koji je prije svega pod uticajem poslijeratnog vremena. To je odlično funkcionisalo za „ruksak-turizam i avanturistički turizam“ devedesetih godina prošlog stoljeća. Ali ova vremena su davno prošla. “U međuvremenu za posjetioce Berlina više nije atrakcija liberalnost, nego rastući kapital 21. stoljeća. „Naši gosti stiču utisak da ovdje upravo raste glavni grad Evrope.“
 
Ali to znači da bi i Berlin morao, kao i svaki drugi grad koji je suočen sa masovnim turizmom, da definira pravila, da pokrene diskusiju o tome kako kao metropola da definira sopstveni identitet. Ali izgleda da baš ovaj proces u Berlinu veoma loše funkcioniše. Ali zašto je to ustvari tako?

Kršenje pravila kao sopstveni identitet

Za Andreasa Beckera uzroci su psihološke prirode. “Berlin je grad koji svoj ponos crpi iz toga da bude liberalniji od ostalih metropola sa kojima se može porediti. Kršenje pravila na neki način pripada njegovom identitetu.” Kako se drugačije može objasniti to da jedan grad, koji na primjer i te kako ima instrumente na raspolaganju da reguliše party turizam, te instrumente ne koristi? „Već prije nekoliko godina bilo je jednostavno da se tada zloglasne Drink Tours ili Pubcrawls masivno priguše”, tvrdi Becker. Zakonom je zabranjeno pijanima prodavati alkohol.
 
I za Johannesa Novya, teoretičara za planiranje na Tehničkom univerzitetu Cottbus-Senftenberg i dugogodišnjeg posmatrača berlinske turističke scene, politika je propustila da reaguje adekvatno na masovne posjete Berlina. Ono zbog čega stanovnici trenutno pate, ističe Novy, u osnovi nije turizam nego nesposobnost politike da u tome vidi nešto više od maksimaliziranja profita. „Pored svog tradicionalno lošeg imidža, turista je ustvari neko ko na različite načine nevjerovatno pozitivno doprinosi razvoju grada. Posjetioci oživljavaju gradove, čine ih šarenijim i raznovrsnijim. Kulturna ponuda koju posjeduje Berlin uopšte ne bi mogla opstati bez turizma.“

Pored toga pojam turist uopšte se ne može jasno ograničiti, kao što bi se očekivalo. Mnogobrojni stanovnici Berlina slično kao turisti koriste grad u svoje slobodno vrijeme, kaže Johannes Novy. Uz to dolazi da granica između turizma i privremene migracije sve više nestaje. „Gostujući profesori, studentske razmjene kao i veliki broj drugih privremenih korisnika grada ne mogu se svrstati u turiste niti u stanovnike. S tim se ponovo postavlja široko rasprostranjena konfrontacija ‘stanovnik i turista’, ‘domaći i stranci.’  

Razvoj ka „Normalizaciji“?

Šta ustvari o takozvanoj debati o turizmu kaže Turistička zajednica Berlina na čiju inicijativu je i izdata brošura o ponašanju? O debati se zapravo uopšte ne govori, kaže Björn Lisker, glasnogovornik visitBerlin-a, marke pod kojom Berlinski kongres i Turizam GmbH zajedno promovišu Berlin kako bi pridobili turiste. „Ima nekoliko sasvim normalnih fenomena koje trenutno primjećujemo i koje poznaje svaki veliki grad.“
 
Šta se ustvari podrazumijeva pod jednom takvom normalnom stanju prema kojem se Berlin trenutno razvija, o tome se može voditi debata. Da li je sve veće pretvaranje centra grada u konzumentske zone normalno? Ili suprotno tome, zar nije normalno da se od jedne moderne metropole kao što je Berlin može očekivati da se na turizam gleda drugačije, a ne kao na maksimalizaciju profita?
„Berlin mora izgubiti strah od toga da sam planira svoju budućnost i da se pita: Kome pripada ovaj grad?“, kaže Andreas Becker.