Science Fiction
DRUGI SVJETOVI

O prijateljskim Marsovcima, umjetnoj inteligenciji u lovu na kriminalce i boljševičkoj revoluciji u Švicarskoj: deset naučnofantastičnih romana na njemačkom jeziku koje biste trebali znati.
 

Njemačka ima dugu i značajnu tradiciju u književnosti naučne fantastike: „Der Traum“ („San“) iz 1634. godine astronoma Johannesa Keplera bila je prva pripovijetka koja se uopće bavila naučno utemeljenom temom putovanja u svemir, E. T. A. Hoffmann je u svom djelu „Der Sandmann“ (1816) osmislio prvog vještačkog čovjeka, dok je Fritz Lang svojim „Metropolisom“ iz 1927. prvi put podigao SF film na umjetničku razinu. Uprkos tome, žanr naučne fantastike je ovdje, na domaćem terenu, uvijek bio nekako slabo prihvaćen, čemu je najveći razloga bila dvanaestogodišnja nacistička vladavina, prekinuvši njegovu razvojnu liniju 30-ih godina dvadesetog vijeka. U poratnom periodu u Njemačkoj je skoro isključivo bila popularna naučna fantastika proizvedena u Americi. Serijom stripova Perry Rhodan pokušalo se, početkom 60-ih godina, nadoknaditi propušteno.  Perry Rhodan se i danas izdaje, ali SF na njemačkom jeziku ima puno više za ponuditi.

Kurd Lasswitz: Auf zwei Planeten („DVIJE PLANETE“, 1897)

Ova priča o prvom kontaktu sa Marsovcima pojavila se skoro istovremeno sa „Ratom svjetova“ H. G. Wellsa, ali sa potpuno drukčijom pokretačkom snagom: Lasswitzu je bitno bilo pomirenje i mir između dvije planete. Besmrtni je to klasik „oca moderne njemačke naučne fantastike“, prema kojem je nazvana i najprestižnija njemačka SF nagrada.

Arno Schmidt: Die Gelehrtenrepublik („REPUBLIKA UČENJAKA“, 1957)

Prije nego što se zbog svog opusa magnuma „Zettelov san“ zabio u svoju kartoteku sa ceduljicama, Arno Schmidt je napisao ovu ludu postapokaliptičnu grotesku koja opisuje Evropu, potpuno nenastanjivu usljed atomskog rata i grupu odabranih intelektualaca koji, plutajući na jednom pacifičkom otoku, nastoje upravljati svojim vlastitim svijetom i pritom ne uspiju.

Wolfgang Jeschke: Der letzte Tag der Schöpfung („POSLJEDNJI DAN STVARANJA“, 1981)

Wolfgang Jeschke, dugogodišnji izdavač djela naučne fantastike u izdavačkoj kući Heyne Verlag, te i sam višestruko nagrađivani autor naučne fantastike, šalje svoje junake pet miliona godina natrag u prošlost, gdje se moraju boriti za energetske resurse današnjice. Knjiga je to koja nam u svakom pogledu izmiče tlo pod nogama i jedan od najboljih romana o putovanju kroz vrijeme svih vremena.

Angela I Karlheinz Steinmüller: Andymon (1982)

Jedan od najznačajnijih SF romana bivšeg DDR-a i dokaz za to koliko subverzivno može djelovati naučna fantastika kao utopija – jer, novi svjetovi koje su stvorili mladi, odrasli na svemirskom brodu, ne potčinjavaju se programu neke partije, nego isključivo realnosti – pa i onda kada je u pitanju realnost neke druge planete.

Carl Amery: Das Geheimnis der Krypta („TAJNA KRIPTE“, 1990)

Iako najbavarskiji od svih njemačkih autora SF-a, Carl Amery nikako nije bio pisac provincijskih romana – upravo suprotno: jedva da je moguće upakovati više od svijeta između dvije korice. „Tajna kripte“ je parabola o ludilu napretka, prepuna znanja i mudrosti. Da je Umberto Eco kojim slučajem pisao naučnu fantastiku, sigurno bi napisao nešto jako slično ovom romanu.

Andreas Eschbach: Die Haarteppichknüpfer (1995)

Foto (Detail): © picture alliance/Uwe Zucchi Do sada Njemačka nije imala državnog SF šampiona, kao što je primjerice bio Isaac Asimov u Americi, ali ako bi nam jednom neko zatrebao za tu ulogu, onda bi Andreas Eschbach definitivno bio moj kandidat. „Die Haarteppichknüpfer“ je bio njegov prvi roman – avantura je to na jednoj udaljenoj planeti za koju se čini da na kraju i nije baš tako daleka i sa poukom koju je samo Eschbach mogao smisliti.

Christian Kracht: Ich werde hier sein im Sonnenschein und im Schatten („JA BIT ĆU TU, NA SUNCU I U SJENI“, 2008)

Bitan, ali u njemačkoj SF literaturi rijetko korišten motiv je motiv alternativnog svijeta, dakle scenario sadašnjosti i budućnosti koji je rezultat izmijenjene prošlosti. Pa se tako u Krachtovom romanu boljševička revolucija ne odigrava u Rusiji, nego u Švicarskoj i to sa zaista grotesknim posljedicama po svijet.

Dietmar Dath: Pulsarnacht (2012)

Šta bi bilo, kada ... bi se jednog dana sve promijenilo? U djelu „Pulsarnacht“ naučna fantastika se koristi kao kozmički i politički misaoni eksperiment kojeg niko nije bio u stanju napisati sa takvim intelektualnim zanosom kao Dietmar Dath. Novinar „Frankfurter Allgemeine Zeitung“ izbacuje romane i djela naučno popularne literature kao sa trake, ali je svaka od tih priča sjajna i posebna na svoj način.

Tom Hillenbrand: Drohnenland („ZEMLJA DRONOVA“, 2014)

Zašto se ova knjiga prodaje kao krimi roman, a ne kao naučna fantastika, predstavlja zagonetku koju može rasvijetliti samo njen izdavač. U redu, desi se i ubistvo, ali je ostatak romana čista naučna fantastika, jer je riječ o umjetnoj inteligenciji koja lovi kriminalce po Evropi budućnosti. Problem je samo u tome što spomenuta umjetna inteligencija može biti izmanipulirana.

Sibylle Berg: GRM – Brainfuck (2020)

Budućnost: društvena, politička i duhovna ruševina. Navikli smo se već takve scenarije nazivati distopijskim, ali kod Sibylle Berg to i nije baš tako jednostavno, jer, da bi se u svijetu napravilo mjesta za nešto novo, najprije nešto mora biti uništeno. Tekst koji je u istoj mjeri i uznemirujući i dirljiv, jednostavno rečeno -njemački SF na speedu. Spisateljica Sibylle Berg (u sredini) i glumica Katja Riemann (desno) čitaju odlomke iz romana „GRM – Brainfuck“ tokom digitalne konferencije „re:publica“. Lijevo na slici je moderatorica Nora Wohlfeil. | Foto (Detail): ©picture alliance/dpa/Soeren Stache