Manns Leben
Literaturnobelpreisträger und „später“ Demokrat

Thomas Mann cijeli je svoj život pisao velika književna djela. Gotovo tri desetljeća nakon izlaska Buddenbrookovih, 10. prosinca 1929. godine, piscu je za njegov roman prvijenac dodijeljena Nobelova nagrada.
 

Von Stefanie Grossmann

Mann je rođen 6. lipnja 1875. godine u hanzeatskom gradu Lübecku kao drugi sin u obitelji. Odrasta uz četvoro braće i sestara. Njegovi roditelji u mnogočemu se razlikuju: Otac je hanzeatski patricij koji predstavlja građanski Lübeck. Trgovac je, koji uspješno vodi obiteljsko poduzeće, konzul i kasnije senator. S druge strane, majka utjelovljuje suštu suprotnost ocu. Thomas Mann opisuje je kao „…izuzetno lijepu, prepoznatljivog španjolskog stila odijevanja, …“. Njezin južnjački temperament i interes za glazbu i književnost u kontrastu su s trgovačkom reprezentacijom oca.

Mannova odbojnost prema školi

Svoje djetinjstvo Mann opisuje kao „zaštićeno i sretno“. No, kao ni njegov brat Heinrich, ne voli ići u školu: „Već u predzadnjem razredu gimnazije bio sam lijen kao trut: nemaran, svojeglav i pun neotesanog prijezira za cijelu stvar, omražen među profesorima ove tradicionalne institucije…“. Kao i brat Heinrich, Mann napušta školu prije mature čime pokazuje i odbojnost prema građanskom Lübecku. Thomas Mann oponira uskim i mračnim gotičkim građevinama, koje se uvijek nanovo odražavaju u njegovim romanima, ali i uskogrudnosti škole koja ne ostavlja prostor besposličarenju i čitanju.

Selidba u München

Godine 1891., dvije godine nakon smrti supruga, majka se s tri najmlađe sestre seli u München. Bavarska metropola je ‚grad umjetnosti‘ i slovi kao profinjeno mjesto susreta boema. Thomas Mann odlazi za majkom i započinje staž u društvu za osiguranje od požara. Osim toga objavljuje svoju prvu novelu. S punoljetnošću stječe pravo na mjesečnu rentu iz očeva imetka te više nema potrebu zarađivati za život. U potpunosti se posvećuje pisanju.

Mannov roman izlazi 1901. godine, no isprva u Lübecku nije prihvaćen. Dana 10. prosinca 1929. godine autoru se za njega dodjeljuje Nobelova nagrada za književnost.

„Buddenbrookovi“ nastaju u Italiji

Godine 1896. slijedi brata u Italiju. Ovdje započinje s radom na svom načitanijem romanu Buddenbrookovi. Propadanje jedne obitelji. Pritom se ne koristi samo isječcima iz salonskih razgovora iz vremena provedenog u Lübecku, već i skuplja recepte i životopise svih članova obitelji, prijatelja i neprijatelja. Mnogi likovi ove ‚kronike o precima‘ nose obilježja članova obitelji ili građana Lübecka.

Zbog ironičnog prikaza portretiranih i detaljnog opisa grada Lübecka, premda ga nikada ne imenuje, roman za mnoge stanovnike grada slovi kao ‚izdajničko štivo‘. Neki su pak upravo činjenicu da se ime grada ne spominje smatrali uvredom. I to je razlog zbog kojeg odnos sa slavnim pjesnikom dugo ostaje napet.

Godine 1900. završava roman koji izlazi 1901. godine u nakladi izdavačke kuće Fischer. Prvo izdanje u dva sveska nailazi na izolirane reakcije. S drugim jednotomnim izdanjem iz 1903. godine Thomas Mann se probija i postaje poznat. Godine 1929. za Buddenbrookove dobiva Nobelovu nagradu za književnost. Obrazloženje žirija temelji se na tome da je djelo „s godinama steklo sve čvršće priznanje kao klasik suvremene književnosti.“

Vjenčanje s Katijom Pringsheim

Po povratku u München 1898. godine Thomas Mann godinu dana radi za satirični časopis Simplicissimus. Uživa u životu umjetničkog miljea Schwabinga i od 1899. godine njeguje blizak odnos s umjetnikom Paulom Ehrenbergom za kojeg gaji homoerotske osjećaje. No, umjetnik za Thomasa Manna ostaje nedostižan. Kasnije će svoja iskustva književno obraditi u Smrti u Veneciji. Godine 1905. ženi Katharinu „Katiju“ Pringsheim iz ugledne minhenske obitelji. Međutim, za njega je taj brak više pragmatična odluka, a manje zadovoljstvo. Omogućuje mu da vodi uredan život sa ženom i šestoro djece.

Nakon duge stvaralačke krize dolazi „Čarobna gora“

Unatoč osnivanju obitelji i književnim uspjesima Mann je labilan. Čuva svoju fasadu patrijarha, a osjećaje povjerava samo svome dnevniku. Sumnja u sebe i u svoje sposobnosti, što se odražava i na književno stvaralaštvo. Zbog visokih zahtjeva prema sebi, sljedeći mu veliki uspješni roman Čarobna gora izlazi više od dvadeset godina nakon Buddenbrookovih, i to u studenome 1924. godine. O točnom datumu postoje različiti podaci: WDR (Zapadnonjemačka radiotelevizija) se u podcastu Zeitzeichen poziva na 20. studeni, dok nakladnik Fischer kao datum izlaska romana navodi 28. studenog.

Razvoj u „kasnog“ demokrata i egzil

Politički se Mann određuje kasno. Isprva brani Prvi svjetski rat i pozdravlja jačanje desnih stranaka od 1920. godine. No ubojstvo Rathenaua 1922. godine ostavlja ga bez dvojbe: S godinama se iz apolitičkog reakcionara razvija u „kasnog“ demokrata. Krajem tridesetih učvršćuje ideje antifašizma i socijalizma. Godine 1933. po savjetu svoje djece Erike i Klausa Mann se nakon predavačkog putovanja ne vraća u Njemačku. No emigraciju Mannovi teško podnose. Gube njemačko državljanstvo i gotov sav imetak.

U SAD-u od Princetona do Kalifornije

Put ga preko francuskog Sanary-sur-Mera i Züricha 1938. godine odvodi u SAD. Prva postaja je Princeton gdje drži predavanja na Sveučilištu. Tri godine kasnije seli se u kalifornijski Pacific Palisades. Godine 1944. Mann dobiva američko državljanstvo. Tih godina nastaje njegov kasni roman Doktor Faustus – simbol sudbine Njemačke. Mann je tih godina posebno produktivan. Izlaze brojna autobiografska djela u kojima, kao i u radijskim obraćanjima Nijemcima, zauzima jasan politički stav.

Mann se tijekom rata obraća Nijemcima

Od listopada 1940. godine Thomas Mann se iz daljine upliće u Drugi svjetski rat. BBC jednom mjesečno emitira gotovo 60 radijskih nastupa u trajanju od pet do osam minuta koje Mann mukotrpno putem ploča i telefona šalje iz Kalifornije za New York te na koncu London. U njima se dobitnik Nobelove nagrade emotivno i patetično svađa s nacistima i apelira na savjest Nijemaca, te ih poziva da se oslobode od režima nacionalsocijalista. Mannov govor od 27. rujna 1942. godine slovi kao jedno od najznačajnijih obraćanja iz serije Deutsche Hörer! (Njemački slušatelji). U njoj se prvi put vrlo izravno očituje o sustavnom masovnom ubijanju europskih Židova i Nijemcima postavlja neumoljiva pitanja. S krajem Drugog svjetskog rata Mann završava seriju – zadnje emitiranje je 10. svibnja 1945. godine.

Povratak u Europu

Mann 1949. godine prvi put nakon Drugog svjetskog rata dolazi u Njemačku. Povod je to što Grad Frankfurt pjesniku 28. kolovoza dodjeljuje Goethovu nagradu. Mann doživljava oduševljeno klicanje i otada je njegov lik simbol za pomirbeni novi početak.

Trijumfalni povratak biva zasjenjen samoubojstvom njegova sina Klausa. Thomas Mann krivnju za ovaj suicid ne traži u trećim osobama, već ga obrazlaže „primoranošću njegova sina na smrt“. Sprovodu ne prisustvuje. Obiteljske probleme, primjerice sve veći broj samoubojstava u vlastitoj prodici, opet povjerava samo dnevniku.

Kada Mann tijekom američke ere McCarthyja biva osumnjičen za komunizam, 1952. godine konačno se vraća u Europu. Dolazi do pomirbe sa Starim kontinentom, a i Njemačkom. Tijekom rehabilitacijskog boravka kreće u potragu za domicilom u Švicarskoj. Isprva se nastanjuje u Erlenbachu, a kasnije u njemu poznatom Kilchbergu kod Züricha. Do samog kraja Mann neumorno radi. Godine 1954. izlaze Ispovijesti varalice Felixa Krulla. Godine 1955. održao je još dva govora o Schilleru.

Počasno građanstvo

Mannov biograf Klaus Schröter 20. svibnja 1955. godine opisuje kao „veliki, dirljivi trenutak života koji se polako primiče kraju“: Toga dana Grad Lübeck osamdesetogodišnjem Mannu dodjeljuje titulu počasnog građanina. Time konačno i rodni grad odaje počast zaslugama tog velikoga pisca – po Schröteru to je jedna važna gesta pomirbe: „Zahvalio je na tom ponovnom susretu kojim je sklopljen konačni mir s domovinom.“ Samo nekoliko tjedana kasnije, 12. kolovoza 1955. godine, Thomas Mann preminuo je u kantonskoj bolnici u Zürichu.

--
Ovaj prilog preuzet je od NDR-a (Sjevernonjemačke radiotelevizije) i neznatno je urednički prilagođen. Zahvaljujemo NDR-u na tome što nam je ustupio izvorni članak. Status od: 10.12. 2024.